Pozdrav i dobrodošli na moj blog! Zovem se Slaven Škrobot i smatram se pustolovom te strastvenim zaljubljenikom u glazbu i putovanja! Moje putovanje, ili drugi život, kako ja to volim nazvati, započeo je 2009. godine kada sam nesretnim skokom u more, pri padu na prijatelja, slomio vrat i ostao nepokretan te završio u kolicima s dijagnozom „tetraplegičar“.
Nakon skoro godinu dana rehabilitacije te otpusta iz bolnice, mislio sam kako se više nikada neću naviknuti na normalan život u mom rodnom gradu, Zagrebu. Dugo sam razmišljao što ću sa životom, što ću raditi, što će me ispunjavati, provodio sam dane doma, gledajući slike prijatelja kako putuju, skijaju, uživaju u onome što ja više nemam.
POČETAK MOJIH PUTOVANJA
Rekao sam sam sebi da takav život nema smisla, da se neću predati, zatvoriti i odustati. Odlučio sam uživati u životu i izvući maksimum iz ovoga što mi je „ponuđeno“. Prvo sam se pronašao u glazbi, nečemu što mi je davalo unutarnji mir i nazovimo to „umnu slobodu“. Provodeći noći, sam, uz glazbu, odlučio sam nekamo otputovati. Bilo je tu par kraćih putovanja, nekih blesavih ideja, ali zapravo ništa malo dalje. I tako smo jednog dana došli na ideju da za Novu godinu odemo u Sarajevo. Bio je to moj prvi put i nisam znao šta me čeka niti kako će moje tijelo reagirati. I tu je nekako sve krenulo, uslijedio je put u Madrid te moja prva vožnja avionom i novi izazov. Nakon toga, obišao sam pola Europe i svaki put sam bio osjećaja kao da nisam otišao dovoljno daleko od kuće, da mi treba nešto dalje, više, ekstremnije, egzotičnije i luđe!
PUT U MAROKO
Kao veliki zaljubljenik u blisko-istočne zemlje, arapsku i perzijsku kulturu, povijest, običaje, tradiciju, jezik, arhitekturu, ljude i pustinju, došao sam na ideju da odem u Maroko. Maroko sam odabrao jer je nudio sve što volim i želim, blizu je, jeftin, jako raznolik i uz to sve egzotičan i ima pustinju! Svoj prijedlog iznio sam djevojci i prijateljima i dogovor je pao, nas šest, Maroko, u svibnju! Ali kako? Kako s kolicima? Bilo je to nešto potpuno novo, kako ću? Kako ću u pustinju s kolicima? Kako ću tamo obavljat stvari vezane uz moje medicinsko stanje? Proveo sam dva puna mjeseca istražujući o svemu, pričajući s ljudima, pregovarajući s vodičima, ćitjući blogove, putopise i forume. Mogu reći da je put u Maroko apsolutno ispunio sva moja očekivanja i da je to bilo jedno predivno iskustvo. Naravno, bez pomoći moje djevojke i prijatelja, takvo nešto ne bi bilo moguće i doživljaj ne bi bio potpun.
NAGRADNI NATJEČAJ
Nakon Maroka, slučajno sam na stranici „Putoholičari“ ugledao nagradni natječaj za napisati putopis, tj. putopis koji ti je promijenio život. S obzirom da je meni put u Maroku uistinu napravio to, promijenio mi život, odlučio sam se prijaviti i napisati putopis. U prošlosti, prije moje nesreće, zapravo, nikada ništa nisam pisao ili napisao ili dobio pohvalu za neki moj tekst. Zapravo, nisam baš čitao ni lektire u školi.
Moj putopis u Maroko je ušao u finale te nakon toga i pobijedio, od njih čak 400! Znao sam da je moja priča malo posebnija, drugačija, ipak ne vidiš svaki dan čovjeka u kolicima na vrhu Saharske dine, jel? No, obzirom na moje pisanje te neiskustvo u istome, mislio sam da sam užasan. Prvo mjesto nosilo je dvije povratne karte za Australiju! Nakon pobjede, javio mi se užasno veliki broj ljudi ohrabrujućim te motivirajućim porukama, kako bih trebao nastaviti pisati o svojim putovanjima.
Tu sam shvatio da u tome što sam napisao, postoji nešto, ljudima zanimljivo, što ja nisam vjerovao da je moguće. Zahvaljujući tim ljudima, odlučio sam nastaviti pisati o svojim putovanjima te sam odlučio otvoriti svoju facebook stranicu, instagram i blog. Shvatio sam da je to nešto što bih volio raditi, pisati o svojim putovanjima, iskustvima, a možda jednog dana i o glazbi, kada se oslobodim i skupim hrabrosti.
Shvatio sam da bez obzira na moj invaliditet, želim proputovati svijet. Da želim, ljudima u sličnoj situaciji kao i mojoj, svojim savjetima i iskustvom, pomoći da se odvaže na put. Želim im pokazati i dokazati da se sve može, ako se to uistinu želi, i da bez obzia na invaliditet, mogu slijediti i ostvariti svoje snove, baš kao i ja! Da postoji još mnogo toga što život može ponuditi, pa čak i nakon ovakve nesreće. Put u Maroko mi je uistinu promijenio život!
SVJETSKO PRVENSTVO U RUSIJI
Uslijedio je moj put na svjetsko prvenstvo u Rusiju, gdje sam prisustvovao pulofinalnoj i finalnoj utakmici Hrvatske reprezentacije. Utakmica s Englezima je bila jedno od najboljih doživljaja u mom životu, naprosto neopisivo.
TANZANIJA I JORDAN
Nakon Rusije, odvažio sam se na svoj drugi put u Afriku, ali sada, u onu PRAVU Afriku, u Tanzaniju. Šest dana safarija na kopnu, i šest dana Zanzibara pružila su posve novo i drugačije iskustvo. Moja glad za putovanjima i pomicanja vlastitih granica rasla je iz dana u dan. Tako sam u svibnju, 2019. godine, otišao u Jordan. Jordan sam izabrao iz istih razloga kao što sam odabrao Maroko, no u Jordanu sam htio napraviti nešto posebno, nešto što do sada nitko nije pokušao ili uspio! Htio sam se popeti do Monastery-a, hrama na vrhu planine u drevnom gradu Petri. Pregovori, planiranje i istraživanje trajali su tjednima, čak mjesecima.
Nas šestero prijatelja, dva beduina i magarac nakon pet sati mukotrpnog uspona, sa stažnje strane, po velikim vrućinama, nepristupačnom terenu i preko 850 stepenica uspjeli smo što do sada nitko na svijetu nije, popeli smo se do hrama s kolicima.
PRIPREMA ZA AUSTRALIJU
Trenutno sam u planovima za svoj najdalji i najteži put, na drugi kraj svijeta, u daleku Australiju!
Veselim se i dalje pisati o svojim pustolovinama i nadam se da će vam moje priče i dalje biti zanimljive, koje ćete od sada čitati, ovdje, na mojem blogu!