Ustajemo rano ujutro. Vani je još mrkli mrak. Dok se cure pakiraju, ja vrijeme provodim na trbuhu, odmarajući se i pripremajući za put koji slijedi. Čeka nas preko tisuću kilometara vožnje u komadu, najduži put od kako sam nastradao. Ne mogu znati što me čeka, ali mogu se pripremiti najbolje što mogu tako da odmorim tijelo.
Tag:
Hurgada
-
Sinoć sam zaspao kao klada i toliko sam se želio naspavati ali jebena vrućina mi nije dala mira. Volio bih se sjetiti razloga zašto je u sobi bilo milijardu stupnjeva ali takvom …
-
Egipat je oduvijek bio u mojoj glavi. Nije bio na samome vrhu liste prioriteta ali uvijek prisutan, nekako dublje, u nekoj podsvijesti. Naravno da sam oduvijek želio otići tamo jer vjerujem da …