Ustajemo u pola pet! Ništa se nisam naspavao. Spakirani i obučeni spuštamo se ispred smještaja gdje nas čeka taksi. Nažalost, ne stanemo svi pa Alen, Jakov i ja odlazimo pješke prema kolodvoru, a Mladen sa stvarima ide taksijem.
Dan 40 – San Martin – Villarica (23.02.2024)
Naravno da se u dvadeset minuta pješačenja smrzavam i ne mogu opisati koliko mi je više dosta hladnoće! Smrzavam se po ovim Andama već dvadesetak dana. Dolaskom Mladena na kolodvoru ispunjavamo formular za ulazak u Čile, ukrcavamo stvari u autobus i krećemo.
Slijedi nam cca. šest sati vožnje. Spava mi se, ali s obzirom na to da mi je hladno znam da nema šanse da zaspim dok se ne ugrijem pa ne gubim vrijeme. Šaljem poruku Gregi i Martini te im pokušavam objasniti da nema smisla dolaziti u Puno radi jednog izleta i da će se time jednostavno previše izmoriti. Osim toga, sve mi se više čini kako nema smisla ići u pustinjski dio Argentine i pišem Miji da ćemo po njenom dolasku u Santiago letjeti za Calamu i od tamo pronaći neki prijevoz za San Pedro. Od tamo ćemo džipovima ući u Boliviju i dobiti malo više vremena u Boliviji, a i u Peruu. Tako sam siguran da će i Mia uspjeti vidjeti Machu Picchu što je do sada bilo pod velikim upitnikom. Najradije bih finalizirao turu sa džipovima da to ne popušimo ali ne mogu kada Mladenu treba viza. Sa time ćemo se zajebavati dolaskom u Santiago…
Počinje se lagano daniti, ostajem bez interneta i lagano tonem u san. Dva sata kasnije budi me glasan zvuk prelaska guma sa asfalta na makadam. Evo nas kod granice, govori mi Alen. Srećom, niti tu ne moram van pa policajka dolazi u autobus provjeriti izgledam li isto uživo kao i na putovnici, a papire koje dobivamo dečki ispunjavaju za mene.
Prelaskom Čileanske strane po drugi put ulazimo u ovu zemlju i oko 13:30 stižemo u Villarricu. Uzimamo taksi i stižemo u hostel gdje nad dočekuje Arsen! Toliko smo poruka razmijenili i toliko mi je svojim savjetima pomogao oko ovoga puta da ovo putovanje bez susreta s njim ne bi imalo smisla. Arsen Južnom Amerikom putuje od 2017. i od tada ju je prošao uzduž i poprijeko. On je stara škola putnika, putuje sporo i lagano te zemlje istražuje do same srži.
Završetkom njegove smjene u hostelu krećemo u šetnju gradom te sjedamo na ručak. Toliko smo proteklih mjeseci pričali o Južnoj Americi da gotovo ništa nisam saznao o njemu. Na moje pitanje zašto je odabrao Južnu Ameriku, govori mi kako je oduvijek sanjao o ovom kontinentu i da mu je djelovao blisko u kulturološkom smislu. Sviđa mu se to što zemlje nisu orijentirane prema „zapadu“ i kako je sve još uvijek rustično. Od kad putuje Južnom Amerikom radio je svašta, volontirao i ideja je doći na neko mjesto, zaraditi i onda putovati. Španjolski je naučio već nakon pola godine boravka ovdje, a plan mu je ostati u Čileu narednih par godina. O tome želi li putovati negdje drugdje govori mi kako tih ambicija nema, te da mu je u Južnoj Americi ostalo još svega par mjesta za vidjeti.
Nakon ručka i nakon što sam Arsena izbombardirao pitanjima krećemo dalje u obilazak grada. Grad je mali i nema se tu previše za vidjeti pa obavljamo ono nužno, pronalazimo frizera za mene i auto za najam. Ispunjavamo svu papirologiju i dogovaramo preuzimanje vozila sutra ujutro, prije polaska za Pucon. Kako Arsen sutra u planu ima ići u Pucon kako bi na plaži prodavao mojito, ići ćemo s njim, obići pucon i provesti dan na plaži s njim. Nakon toga ćemo se vratiti u Villarricu i probati otići do vulkana…
S dogovorenim najmom auta vraćamo se u hostel i ostatak večeri provodimo družeći se ispred hostela…
Inače, Arsen ima svoj Youtube kanal na kojem objavljuje sve iz Južne Amerike i ako vas zanima, možete ga zapratiti ovdje
Dan 41 – Villarrica – Pucon (24.02.2024)
Odmah po doručku dočekuje me poruka od Martine i Grege. Hvala Bogu, odgovorio sam ih od dolaska u Puno i sada je dogovor da po slijetanju u Limu provedu dan u gradu, malo predahnu i sljedeći dan lete za Puerto Maldonado. Tamo bi ih mi trebali dočekati, ali još uvijek postoji taj veliki problem što karte za autobus na internetu ne postoje. U dopisivanju s Oscarom saznajem da busevi ne voze iz Puna, mjesta u kojem ćemo odsjesti, već iz Juliace, grada na kakvih sat vremena vožnje od Puna. Iako me Oscar i Arsen uvjeravaju da karata dolaskom u Juliacu mora biti, to znači da na blef moram dogovoriti turu za Amazonu te Martini i Gregi odrediti datum dolaska u Puerto Maldonado bez da znam hoćemo li mi uopće stići u Puerto Maldonado! Malo zajebano…
Ništa, očito ćemo morati ovako riskirati i očito je to jedini način. Dok dogovaram preostale detalje i sitnice s Oscarom i po valjda pedeseti put provjeravam raspoloživost karata za Machu Picchu, Mladen odlazi promijenit novce, a Jakov i Arsen odlaze po auto koji smo još jučer dogovorili. Današnji plan je otići u Pucon, malo turističko mjesto na obali jezera Villarrica, gdje Arsen ima namjeru prodavati mojitoe. Neke od namirnica pripremio je unaprijed u hostelu, a ostalo ćemo kupiti putem. Kao što sam već pisao, na takvom principu putuje. Bazira se u neko mjesto, pronađe izvor zarade i radi dok nema dovoljno za nastavak putovanja. U Puconu ćemo ga čekati, na plaži, i naravno, pomoći mu da mojitoe što prije proda, a nakon toga vratiti ćemo se u Villarricu iz koje ćemo otići u podnožje vulkana.
Povratkom svih u hostel stavljamo stvari u auto, kolica vežemo odostraga i krećemo. Prva stanica – dućan! Arsen kupuje rum, led, limetu i novu, svježu mentu. U nastavku vožnje prema Puconu priča mi kako je u hostelu već unaprijed pripremio stvari, između ostalog, dvije boce. U jednu je pomiješao vodu s cijeđenom limetom, dok je u drugu pomiješao vodu i šećer. Kako kaže, proda oko dvadeset i pet komada i dok jedan naplaćuje 3000 pesosa, za dva uzima 5000.
Dolaskom u Pucon jedva pronalazimo parking. Ne čudi, s obzirom na to da je vikend i da mnoštvo lokalaca dolazi na jezero na kupanje. Lutamo gradom, sve je puno ljudi ali od viđenog ništa vrijedno spomena. Nema se tu gotovo ništa za vidjeti, osim plaže pa prije nego se uputimo tamo sjedamo nešto pojesti.
Na plaži pronalazimo fin hlad ispod drveta, na svega par metara od plaže. Mi zauzimamo pozicije za teški chill, a Arsen kreće s pripremama mojitoa. Naravno, odmah u startu prodaje četiri komada – nama! Nije puno prošlo do Arsenovog novog povratka pa naručujemo još četiri! Opskrbljeni novom rundom ne preostaje nam ništa nego čekati i uživati, pa dok dečki jedan po jedan odlaze kupanje ja pomažem Miji kupiti kartu za Santiago. S kupljenom kartom Mijin dolazak je sada siguran i ona će nas dočekati u Santiagu po našem povratku s Uskršnjeg otoka. Sad konačno mogu dogovoriti neke stvari koje mi već danima lete glavom, poput ture džipovima iz Atacame u Boliviju, let iz Santiaga za Calamu i transfer iz Calame za San Pedro.
Popivši i treću rundu Arsenu je ponestalo namirnica što je bio znak da je našem vremenu u Puconu odzvonilo. Rekao bih hvala Bogu, s obzirom na to da u Puconu nema baš ništa, ali trebao nam je jedan ovako spontani i lagani dan.
Povratkom u Villarricu stižemo u hostel i kupujemo karte za autobus za sutra, za Santiago! Sutra ću konačno nakon nekog vremena obući kratke hlače i teško je uopće nekome tko nema ovakvih problema sa hladnoćom opisati koliko me to veseli.
Za kraj dana uzimamo foto opremu i krećemo prema vulkanu. Nažalost, vulkan je nedavno pokazao nekakve promjene u aktivnosti pa je cesta do samoga vulkana zatvorena. S obzirom na to, penjemo se do čistine u samom podnožju vulkana i tu se smještamo. Vulkan nosi isto ime kao i grad i jedan je od najaktivnijih Čileanskih vulkana. Također je poznat kao Rucapillán, što na Mapucheu znači “kuća velikog duha” ili “kuća demona”.
Zalaskom sunca i dolaskom mraka, na vrhu od 2860 m uočavamo dim i vatru što nam potvrđuje da je vulkan uistinu aktivan. Ne znam da li je činjenica da smo ovdje i saznanje da vulkan može eruptirati svaki tren strašna ili fascinantna. Iako ovdje ostajemo par sati, Jakov nikako ne uspijeva napraviti dobru fotku pa tu pada ideja za povratkom u Villarricu, ranim ustajanjem i povratkom ovdje…
Vrativši se u Villarricu pakiramo stvari i odlazimo na spavanje. Nadobudno si stavljam alarm u 03:30!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
