Tek nakon što smo upalili stropni ventilator i stavili ga na maksimum, uspio sam pošteno zaspati. Sve do tada bila je prava muka i borba. Razina vlage je užasno visoka i baš cijelo vrijeme puše ne topli, već vruć i vlažan vjetar. Osjetio sam to i ujutro, čim sam se probudio. Bez obzira na ventilator, u kućici nam je i dalje bilo vruće i sparno te sam se trebao pošteno potruditi kako bih prodisao. Naime, moji prsni mišići ne funkcioniraju i uvijek mi je teže disati nego ostalima, pogotovo u ovakvim uvjetima. Doslovno svaki udisaj na ovakvim putovanjima predstavlja malu bitku.
