Palimo motore gorivom opijene beštije i krećemo put Palagruže! Zvuči gotovo nestvarno, mi idemo na Palagružu! Još uvijek sve djeluje kao neka bajka. Čim sam na brodu i moru svijet je odmah nekako pravedniji i tu sam iskreno najsretniji.
-
Pakirajući stvari za Palagružu prolazilo mi je samo jedno kroz glavu, a to je što će svjetioničari reći kada vide koliko stvari imamo. Uzmemo li u obzir to da smo bili spremni…
-
„Ako Jadransko more ima srce, ono je Palagruža“ ~ Branko Kirigin Kako uopće riječima opisati nešto što se ne može opisati već se mora osjetiti?