Četvrti dan našeg puta po Šri Lanki bio je ujedno i najteži radi našeg podviga i uspona na stijenu imena Pidurangala, što u prijevodu znači „ponuđene hrpe zlata“.
Pidurangala, dvjesto metarska stijena izdiže se ravno iznad džungle i baca pogled na susjednu stijenu, Sigiriyu, koja je svega jedan metar viša ali i mnogo turistički poznatija. Pidurangala je i dan danas važno Budističko mjesto jer se nekada davno ovdje nalazio samostan gdje su živjeli redovnici. Oni su na kraljev zahtjev prebačeni sa Sigiriye na Pidurangalu jer je kralj dao graditi utvrdu na samome vrhu Sigiriye.
Sigiriya privlači jako puno turista, puno je skuplja i pogled s vrha nije ništa posebno dok Pidurangala gleda ravno na Sigiriyu i pruža veličanstven pogled. To je sve bilo dovoljno da se umjesto na Sigiriyu, odlučimo za uspon na Pidurangalu.
Dan D
Rano jutarnje buđenje proveli smo poprilično smireno. Matej je jutro iskoristio za prelet dronom iznad Sigiriye dok sam ja u vrtu uživao u zelenilu i cvrkutu svakakvih ptica.
Čim smo stigli do podnožja Pidurangale, izvadili su me iz auta, stavili u kolica i prešlo se na posao. Lokalci su me opkolili i bez pitanja dobio sam dva velika i duga komada drveta ispod kolica. Oni su to odmah sve počeli instalirati i vezati na što se nisam bunio. Shvatio sam da su oni o tome stvarno dobro razmislili i odlučio sam im u potpunosti vjerovati. Kada su sve konačno povezali i kada smo ustanovili, i to posebno ja, da je sve čvrsto, mogli smo krenuti.
Uspon
O samome usponu neću puno, napisao sam detaljan post o tome koji možete pronaći ovdje. Trebalo nam je kakvih sat i pol do gore i mogu samo reći da je to bio najbrutalniji i najteži uspon koji sam u kolicima do sada iskusio.
Uspjeli smo se popesti i spustiti bez ikakvih posljedica i ništa od toga ne bi bilo moguće bez ogromne volje lokalaca koji su bili determinirani dovesti me gore. Pogled odozgora i cijelo iskustvo vrijedilo je svake kapljice krvi i znoja a tu je i sama činjenica da smo jedini koji smo ovo napravili!
Kada smo se sigurno spustili do hrama, pozdravili smo se s nosačima i nas četvero uputili smo se s vlasnikom našeg smještaja prema Sigiriyi.
S obzirom na to da je ulaznica za Sigiriyju poprilično skupa, plan je bio da nas naš vlasnik smještaja profura preko veze do podnožja Sigiriye kako bi okinuli koju fotku.
Kraljevstvo na stijeni
Smatrana osmim svjetskim čudom, ova fascinantna 200-metarska monolitna stijena formirana na magmi umrlog vulkana uzdiže se veličanstveno iznad guste prašume te pruža svojim posjetiteljima pogled na jedinstven sklad prirode i ljudske mašte.
Danas se ovdje nalaze tek ruševine i temelji nekoć davno impozantne palače i utvrde koja je kralju osim za obranu služila i za razonodu. Na vrhu stijene nalaze se i danas vidljivi ostaci cisterna koje su u to vrijeme služile za sakupljanje kišnice i za opskrbu vodom u slučaju duže opsade.
Ova stijena i drevni kompleks utvrde i palače danas ima značajnu arheološku važnost i vjerojatno je najposjećenija turistička destinacija na Šri Lanki. Prepoznata je kao jedan od najboljih primjera drevnog urbanog planiranja te uvrštena je na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine 1982. Godine. Riječ „Sigiriya“ u prijevodu znači „Lavlja stijena“ koju od podnožja do vrha povezuje oko 1200 stepenica te je za ulazak na lokalitet potrebno izdvojiti 5500 Šri Lankanskih rupija (cca 27 eura).
Oko stijene u podnožju nalazio se grad isprepleten mrežom vrtova, bazena, kanala, fontana i uličica. Ostaci zidina, vrtova i bazena vidljivi su i danas.
Naš plan je uspio i drago mi je da sam barem na kratko „osjetio“ ovo mjesto i da sam razmišljao i zamišljao kako je sve to nekoć davno izgledao dok smo šetali.
Oproštaj
Oprostili smo se od vlasnika našeg smještaja i uputili se prema restoranu gdje on inače radi kao glavni kuhar. Vremena baš i nije bilo tako da smo na brzinu pojeli jer još smo morali posjetiti i zlatni Dambullin hram, kompleks špilja i odvoziti rutu od oko 3h do Kandy-a,našeg sljedećeg odredišta.
Velikog zlatnog Buddhu, zlatnu stupu i muzej ugledali smo s ceste i znali smo odmah da smo na dobroj lokaciji.. Iako ove tri građevine same po sebi izgledaju važno, one tek predstavljaju ulaz u Cave Temple i tek kada se popnete na vrh stijene, do Cave Temple-a , shvatite da su oni mnogo više od ukrasa i koju važnost Dambulla ima kao budistička lokacija.
Dok Sigiriya predstavlja samo srce Sri Lanke, može se reći da hramovi predstavljaju njezinu dušu. Ni jedno mjesto to bolje ne predstavlja od Golden Temple-a koji se smatra duhovnim centrom budizma na Šri Lanki.
Dambulla Golden Temple
Put do samoga muzeja i velikog Bude pristupačan je uz pomoć dvije rampe i nažalost to je bilo jedino što sam ja mogao iskusiti. Do kompleksa špilja se nije imalo smisla forsirati s obzirom na to da sam bio posve zadovoljen usponom na Pidurangalu.
Nakon što smo prošetali oko muzeja i istražili što sve ima dolje, otišli smo do auta te se odvezli s druge strane planine kako bi Matej i Goga otišli i popeli se do kompleksa špilja.
Kako do kompleksa špilja?
Put do vrha otežava kakvih 200-tinjak stepenica što je značilo da za mene nema špilja i ja sam s Manojem ostao u autu dok su se Goga i Matej penjali do špilja.
Na putu do vrha naići ćete na ljude, većinom žene koje prodaju cvijeće lotusa u svrhu „žrtvovanja“. Na putu ćete vidjeti i majmune koji će vam svojim prisustvom ukazivati na to da ste blizu vrha. Uspon će ublažiti prekrasan pogled koji se s terasa pruža na gustu zelenu prašumu i pogled na fascinantnu Sigiriyu, udaljenu svega 20-tak km od hrama.
Na samome vrhu ugledat ćete nešto nalik skromnim kućama izgrađenim u udubini 150-metarske granitne stijene. Kako bi u potpunosti shvatili važnost ovoga mjesta potrebno je ući u njih.
Pet špilja
Cave of the divine king (Devaraja Lena)
U prvoj špilji dominira 14-metarski kip Buddhe, isklesan iz stijene. Kod njegovih stopala nalazi se Buddhin najvjerniji sljedbenik Ananda dok se kod glave nalazi Višnu koji je navodno iskoristio svoje božanske moći kako bi napravio ove špilje.
Cave of the great kings (Maharaja Lena)
Druga i najveća špilja sadrži 16 stojećih i 40 sjedećih kipova Buddhe. Osim kipova Buddhe ovdje se nalaze i kipovi bogova Višnu i Saman koje hodočasnici često ukrašavaju s vijencima, kipovi kralja Vattagama Abbayahu koji je ovo mjesto pretvorio u hram, kipovi kralja Nissanka Malla, zaslužnog za obnovu preko 50 kipova. Tu je i preko 1500 slika Buddhe koje prekrivaju strop špilje. U sredini se nalazi i mala stupa na koju konstantno pada voda iz pukotine na stropu za koju se vjeruje da im iscjeliteljske moći.
Great new monastery (Maha Alut Vihara)
Treća špilja bila je zapravo korištena kao skladište. Ovdje se nalaze slike tipičnog kandy-jevskog stila iz doba vladavine kralja Kirti Sri Rajasinha kao i njegov kip te 50 kipova Buddhe.
Četvrta i peta špilja
Manje nego prethodne špilje, četvrta i pet špilja datiraju iz kasnijeg perioda od ostalih. Ovdje se isto tako nalaze slike i kipovi Buddhe, kao i kip Višne koji privlači mnoge vjernike.
Put do Kandya
Do Kandy-a nam je na kraju trebalo preko četiri sata s pauzama. Više nisam mogao ni znao kako sjediti od umora dok su mi noge bile užasno natečene i jedva sam čekao doći i leći. Na putu smo stali i u jedan od Indijskih Hindu hramova gdje se održavao nekakav event tako da su nas ubrzo potjerali.
Po dolasku u Kandy odmah smo se uputili u smještaj koji nije bio ništa posebno ali imao je lijepi vrt i mir. Vrlo brzo, iscrpljeni u umorni otišli smo spavati jer nas je sutra dan čekalo istraživanje Kandy-a. Shvatio sam tek kad sam legao da sam poprilično izgorio i da mi je nos već nadrapao a tek smo krenuli.