Početna stranica » Jugoistočna Azija – Kambodža – Battambang (22. Dio)

Jugoistočna Azija – Kambodža – Battambang (22. Dio)

by Slaven Škrobot
479 pregleda

Po nas ispred hotela točno u 10:00 dolazi Sarith, naš današnji vozač i vodič za Battambang. Od svih vozača koji su se nudili, za Saritha sam se odlučio iz tri razloga, jer je imao kombi, priča savršeni engleski i jer mu nikakav problem nije bio doći iz Battambanga po nas! Kralj Pearum nažalost radi bolesti s nama danas nije mogao, ali s nama su i dalje Bunly i Nath pa će ovaj današnji izlet biti puno lakši nego da smo Laura i ja sami sa Sarithom.

Dan 56 – Siem Reap – Battambang  – 17.03.2023

I dok se vozimo po najvećim zabitima Kambodže, Sarith mi priča o svojem životu te kako je on zapravo rođen ovdje, ali se zbog rata, sa samo dvije godine odselio u Ameriku. Kako bi uopće došao tamo, cijela obitelj provela je od 79′ dvije godine po izbjegličkim kampovima Tajlanda i Filipina. Konačim dolaskom u Ameriku, godinu dana živio je u Ohio-u, godinu dana u Minessoti, da bi se konačno, na duže (12 godina) smjestio u Kaliforniju, točnije u Stockton.

Tamo je bio član bande, zaradio nadimak „Trouble“, a pokazao mi je i dvije rane od metka na svojem tijelu. No, to nije nešto o čemu bi volio da pišem, prvenstveno iz razloga jer je danas Sarith poprilično sramežljiv i miran tip! Kako je Kambodža u to vrijeme još uvijek bila kao divlji zapad, Sarith se nakon Stocktona preselio u Washington gdje živi sljedećih 20 godina. Kako je u par navrata posjećivao svoju rodnu Kambodžu, tamo je s vremenom upoznao djevojku radi koje se odlučio vratiti u Kambodžu, oženiti je i pokrenuti vlastiti posao. Nakon tri godine, kupio je tuk tuk i kombi te se odlučio baviti turizmom i ljude voditi na ture diljem Kambodže. Nađete li se ikada u Kambodži i poželite li super vodiča sa znanjem povijesti i savršenim engleskim, javite mu se na Rith’s Adventure & Tours Cambodia!

Danas Sarith ima 43 godine, ženu, dvoje djece, živi u Battambangu i svakodnevno se bori s pronalaskom turista za ture. Kako kaže, ovdje ga ne smatraju domaćim pa mu je samim time teže se povezati s lokalcima. I dok se vozimo, u pozadini nam svira Sin Sisamuth, jedan od najpoznatijih glazbenika u Kambodži. Kako kaže Sarith, Crveni Kmeri ubili su ga radi njegove popularnosti i obrzovanja. Taj me podatak vraća u realnost i na činjenicu koliko je taj rat i režim napatio ovaj divan narod…

Bamboo train

Nakon gotovo tri sata vožnje po najvećim zabitima zemlje, stižemo do našeg odredišta, Bamboo traina! Bamboo train zapravo predstavlja vrstu improvizirane željeznice koja se sastoji od pravokutnog okvira obloženog bambusovim pločama, postavljenog na par kotača.

Ovaj jedinstveni prijevoznički sustav koristi se za prijevoz ljudi i tereta duž jednog kolosijeka koji prolazi kroz ruralno područje. To je jednostavan i praktičan način putovanja, pogotovo za lokalno stanovništvo koje koristi bamboo train za komunikaciju s okolnim selima i poljoprivredna područja. Nakon rata, Bamboo train je služio za razvoženje hrane i materijala po državi…

Za svega 5 dolara ukrcavamo se na „vagon“, vežu me s trakama za okvir i dogovaramo se da će sa mnom biti Sarith i Bunly koji će me držati, a Laura i Nath će ići ispred nas, s svojim „vagonom“. Vožnja traje dvadesetak minuta i jedno je, prvenstveno za mene, sasvim novo i neobično iskustvo. Na prvu mi nije bilo svejedno voziti se na tome u kolicima, ali ubrzo sam se opustio, prepustio i krenuo uživati i upijati krajolik oko sebe.

Nakon 15 km vožnje, na kraju pruge, radimo kratku pauzu kako bi pričekali da prođe vlak. Dok čekamo, ispijamo kokos sa obližnjeg štanda i družimo se s lokalcima.

Nakon prolaska vlaka i kupnje narukvica od djevojčica, lokalci ponovno sastavljaju „vagone“ i krećemo prema nazad.

Shvativši kako smo potrošili više vremena od očekivanog, krećemo prema špiljama gdje su nekoć Crveni Kmeri ubijali i bacali ljude…

Killing caves

Na putu do Phnom Sampov hrama uz cestu nailazimo na male štandove na kojima se nešto peče! Radoznalo stajemo kod jednoga, a na roštilju iznenađujući meni, štakori i zmije! Nath na licu mjesta jede štakora, a nama za degustaciju i za „van“ uzima još jednog i jednu zmiju i to s jajašcima! Rekoh, Nath, kud baš s jajašcima!? Nastavljamo vožnju i dečki nam govore što se sve od „egzotičnog“ jede ovdje. Dolazimo do zaključka da ih se ne može osuđivati jer, koliko god nama bilo čudno što oni jedu štakore, zmije i šišmiše, njima je čudno što mi jedemo npr. zeca!

Nakon uspona autom do vrha planine, stižemo do Phnom Sampov hrama i tu izlazimo iz auta kako bi nam Sarith rekao nešto o povijesti ovog mjesta. Phnom sampov, u prijevodu znači “Brodska planina” na kmerskom, a odnosi se na jedinstveni oblik vapnenačkog brda na kojem se nalazi hram, nalik na brodski pramac. Na mjestu se nalazi nekoliko hramova, pagoda i stupa, kao i prirodne špilje koje imaju veliku duhovnu važnost. S hrama se isto tako pruža panoramski pogled na mirno i slikovito okruženje u kojem se može uživati ​​u ljepoti krajolika.

No, hram nije razlog našeg dolaska ovdje, već kompleks špilja od povijesnog značaja i sjećanja. Ove špilje, imena Killing Caves imaju mračnu i jezivu prošlost, usko povezanu sa zločinima. Na samom parkingu prije špilja nalazi se manastir u kojem su Crveni Kmeri nekoć ispitivali ljude, točnije muškarce, a odmah preko puta manastira tu je mala kućica u kojoj su se ispitivala djeca i žene.

Spuštajući se prema špiljama, Sarith nam priča kako su Crveni Kmeri odabrali ovo mjesto iz određenih razloga, prvenstveno radi visine, kako bi imali pregled nad područjem oko planine u slučaju dolaska vojske, a i kako bi u miru vršili svoje zločine.

Dolaskom do špilja, Sarith nam pokazuje dvije špilje, veću i manju. Tijekom brutalnog režima Crvenih Kmera, koji je trajao od 1975. do 1979. godine, živote je izgubilo bezbroj nevinih ljudi, po Sarithovim riječima, oko 9000 ljudi ubijeno je u upravo u ovim špiljama. U većoj špilji ubijani su muškarci, a odvojeno, u drugoj, žene i djeca, kako muškarci to ne bi znali pa se samim time ne bi jače borili i odupirali. Danas su špije svečno mjesto i  služe kao spomenik žrtvama Crvenih Kmera. Osim Pećine ubijanja, u blizini se nalazi i spomen stupa u kojoj se čuvaju posmrtni ostaci nekih od žrtava. Stupa stoji kao dirljiv podsjetnik na izgubljene živote i služi kao mjesto na kojem obitelji i posjetitelji odaju počast i prisjećaju se tragičnih događaja koji su se tamo odigrali.

Prošavši stupu, prolazimo pored majmuna i preko uzbrdice dolazimo do vrha planine na kojem se nalazi još jedan hram. Dolazak pred sam zalazak iskoristili smo za mali predah uživajući u pogledu koji se pruža s vrha.

Bat cave of Phnom Sampov

Kako se sunce spustilo iza planine, ukrcali smo se u auto i krenuli prema špilji šišmiša! Spuštajući se, dobio sam poruku od Merve, Turkinje koja živi i radi u Phnom Penhu, u kojoj je napisala da cijeli period našeg boravka u glavnom gradu Kambodže možemo provesti kod nje. Sad mi je samo falio prijevoz i, oduševljen Sarithom, nisam dugo čekao dok mu nisam predložio ideju da nas on vozi, na što je odmah pristao i ponudio se biti s nama za vrijeme boravka u Phnom Penhu! Sad, imajući sve, potvrdio sam naš dolazak Merve i javio se Bojani, curi iz Rijeke koja živi u Phnom Penhu i kod koje mi je stigao paket s kateterima iz Hrvatske…

Spustivši se do podnožja planine, parkiramo auto na velikom parkingu i smještamo se za jedan od mnogih stolova postavljenih za promatranje spektakla prirode. Točno u sumrak, milijuni šišmiša izlaze iz špilje i kreću u noćni egzodus u potrazi za hranom. Populacija šišmiša broji nekoliko milijuna i toliko je velika da ovaj očaravajući spektakl, stvarajući kovitlajuću masu crne boje šarajući nebom traje gotovo pola sata!

Kako se mrak spustio, a špilja ispraznila, nije nam preostalo ništa drugo nego baciti se na degustaciju štakora i zmije. Iako štakora na kraju nisam probao, jer kad sam se sjetio probati, više ga nije bilo, zmija me, osim jajašaca poprilično ugodno iznenadila!

Konačnim povratkom u Siem Reap, proveli smo ostatak zadnje večeri u ovom gradu s Bunlyem, Nathom i njegovom djevojkom i Sarithom.

Sutra krećemo za Phnom Penh…


Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?

Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod  🤗🙏

Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇

https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/


Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:

Ime: SLAVEN ŠKROBOT

Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.

IBAN: HR3723600003118713052

Swift / Bic – ZABAHR2X

Opis plaćanja – DONACIJA

Moglo bi vam se svidjeti

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više