putovanje

Budimo se i nakon doručka krećemo prema sjeveru otoka. U mjestu Cirkkewa hvatamo trajekt koji nas vozi na drugi najveći otok Malte, otok Gozo! Vožnja traje kakvih dvadeset minuta, a trajekt naravno…

Peti dan boravka na Malti i probudili smo se vjerojatno i najranije do sad. Naravno, bilo je to s ciljem da posjetimo špilju imena Blue Grotto. Znao sam da mi se u…

Prva tri dana Malte prošla su laganim tempom pa smo, kako bi stigli vidjeti što više, četvrti dan ubacili u drugu brzinu. Za početak dana stižemo u Mostu( Na arapskom „sredina“), maleni…

Hodamo prema Silemi kako bi uhvatili trajekt za Vallettu, glavni grad Malte. Iako konstantno puše taj neumoran i dosadan vjetar sunce kroz njega prži na otprilike 27 stupnjeva! Svako malo bježim od…

Vrativši se iz Turske sa šestomjesečnog putovanja i poprilično naštetivši svojem tijelu, rekao sam samome sebi da uzimam pauzu i da trebam pošten odmor. No, kriv sam, slab sam na putovanja, a…

Gdje još možeš s istog mjesta gledati sunce kako uranja i izranja iz mora usred ničega? Palagruža je otok koji nudi oboje i to savršeno! Iskreno, ne znam što je ovom otoku…

Na vrhu smo…što sad? Kako se sunce spušta i postepeno sakriva iza svjetionika, na terasi počinje vladavina sramežljivog hlada. On na ovom otoku rijetko stanuje i izlazi iz „rupe“ jedino kada mu…

„Ako Jadransko more ima srce, ono je Palagruža“ ~ Branko Kirigin Kako uopće riječima opisati nešto što se ne može opisati već se mora osjetiti?

Jučerašnji slobodan dan pokazao se kao dobra odluka, pogotovo jer nas danas očekuje naporan dan i uz to, danas je vjerojatno i najtopliji dan od kada smo ovdje. Jutro je, a već…

Budimo se debelo prije izlaska sunca kako bi se spremili i krenuli u 07:00, kako je bilo i dogovoreno. Iako smo mogli ostati spavati puno duže, želja da iskoristimo dan bila je…

Budimo se rano. Pogađate, nemam pojma kad! Hladno mi je i navlačim na sebe hudicu. Poprilično sam umoran, a ni moje tijelo nije ništa bolje, pogotovo noge. Razmicanjem zavjesa dobivam totalno drugačiju…

Zvoni alarm, 06:20 je! Budim se živ, ali sam mrtav. Oči su mi natečene kao buhtle. Uopće se nisam naspavao. Cijelu noć su me budili neki čudni zvukovi koji su dopirali izvana.…

Iz dubokog me sna budi zvuk mobitela. Ne znam gdje sam, tko me sad zove čovječe, pa tek sam zaspao! Pogledavam na mobitel – sestra! „Je li moguće da ste zaspali“, pita…

Ne događa mi se više često da od uzbuđenja prije puta ne mogu zaspati. Nije mi se to dogodilo čak ni prije Australije, nego sada, ne znam ni sam kako, prije puta…

Ima li što bolje od jutarnjeg otvaranja šalaporki te ispunjavanja sobe ljetnim suncem, mirisom Mediterana, pogledom na more i najljepšom pjesmom, zvukom cvrčaka? Mislim da nema! Upravo takvo nam je bilo prvo…