Zanimljivo je koliko zapravo zdravo za gotovo uzimamo neke osnovne stvari, ljudske potrebe i stvari na koje smo „navikli“. Sasvim nam je normalno doći doma, upaliti klimu, grijanje, odvrnuti toplu vodu i imati cijeli svijet na dlanu preko interneta. Kod putovanja to mogu poistovjetiti s korištenjem javnog prijevoza, spavanjem u bilo kakvom smještaju, putovanju samo s ruksakom i sl. Nažalost, u većini slučajeva za mene to nije opcija i potrebno je uložiti puno energije kako bi se ostvarilo zacrtano.
Putovati sa striktnim planom i ne biti spontan? Putovati bez plana i izgubiti užasno puno vremena na mobitelu, planirajući u hodu? Putovati kopnom ili morem, javnim ili privatnim prijevozom? Što više letova ili manje? Putovati sporo ili brzo? Biciklom, vozilom ili avionom? Sve su to pitanja koja si već godina postavljam kako bih pronašao idealno rješenje za sebe. Sve na kraju ovisi o tome što se i kako želi. Kažu mi često da ljudima dokazujem da je baš sve moguće, a ja ipak kažem da nije baš sve, ali ono u što čvrsto vjeruješ i želiš je!
Maya Bay s kolicima – San ili realnost?
Maya Bay, ta misteriozna plaža koju nas je većina prvi put ugledala preko malih ekrana u filmu The Beach prije 23 godine bila je moja želja, kao i Bangkok od prvog dana kada sam pogledao film. Nije imalo veze da li je ona sad turistički prenapuhana, hoće li tamo biti previše ljudi i hoću li se, vidjevši je vlastitim očima razočarati?
No, uzeo sam je zdravo za gotovo! Samo moja znatiželja, na svu sreću, odvela me na Youtube, ukucao sam ime plaže, pogledao video i shvatio neke stvari. Iako sam znao da je plaža nedavno ponovno otvorena za javnosti i da se sad dolazi na „stražnji“ ulaz, shvatio sam da moj odlazak na Phi Phi otočje neće biti toliko jednostavan! Tolike horde turista ovdje dolazi svaki dan, toliko jednostavno i lagano, a za mene to zahtijeva cijeli jedan mali podvig. No, prihvatio sam to prvog dana kad sam krenuo putovati i odlučio na te stvari gledati kao izazov, koliko god one bile iscrpljujuće! To sve čini stvar uzbudljivijim, težim, avanturističkijim, cjenjenijim i daje puno veću dozu ispunjenosti i „nagrade“.
Inge – Dar s neba
Odlazak na Maya Bay dokazao je onu „nije sve do odredišta, već u putovanju do njega“, u punom smislu riječi! Svu svoju energiju dao sam u ovaj „izlet“ koji je se svakim danom činio sve dalje i van moje moći. Nakon što je Matija rekao da radi velikog rizika ne možemo njegovim brodom do Phi Phi otočja i da je najbolje rješenje uzeti brzi gliser, Sam, dečko iz Engleske povezao me s vlasnicom putničke agencije Krabi Spesialisten Co., Ltd , Inge. Nakon što mi je Inge poslala ponudu u iznosu od 950 eura, imao sam tri opcije. Platiti, otići trajektom do Phi Phi-a i ujutro longtail brodom na plažu ili odustat? Tri opcije, a jedan problem, da mi niti jedna opcija ne odgovara! Kako nisam htio odustati, javio sam se Inge, objasnio situaciju, a ona je odmah odlučila pomoći mi i izići u susret. Imao sam pola dana za nabaviti ekipu koja ne samo da će biti sposobna mene dovesti do plaže, nego i napraviti dovoljno dobar materijal koji će zadovoljiti Inge.
Pisao sam svugdje, pitao sve, ali nitko se nije javljao! Pa zar nitko besplatno ne želi ići na Phi PhI? Jedini čovjek kojeg sam pronašao za dron, tražio je previše i to si nisam mogao priuštiti. Na kraju svega, Inge nam je osigurala gliser, hranu, ulaznice za park, dozvolu za dron i tri člana posade koji će nam pomoći oko prebacivanja i guranja mene. Nakon sto kombinacija, pao je dogovor s Matijom koji će riskirati i upravljati dronom, Arm će biti zadužena za mobitel, a Laura za fotoaparat! Poslao sam Inge poruku u kojoj sam naveo nas četvero i sad je bilo samo na nama i da dočekamo jutro!
Odlazak na Maya Bay dokazao je onu „nije sve do odredišta, već u putovanju do njega“, u punom smislu riječi jer, ovaj izlet na kraju uopće nije bio do same plaže, već u ispunjenosti i satisfakciji što sam bez obzira na sve i dalje vjerovao da ću uspjeti i što smo uspjeli u ovom malom „podvigu“.
Phi Phi otoci – Dan 20 – 09.02.2023
Ne budi me alarm, budi me adrenalin, makar sam spavao svega četiri sata! Hoće li ovaj dan biti najbolje što nam Tajland nudi ovdje ili će sve ispasti jedno veliko sranje? Očito je jedan način da saznamo! Sat pokazuje 04:30, budim Lauru i šaljem poruku Matiji da provjerim je li budan? Je, pita on mene hoću li jaja za doručak!? Ma spremaj se, zakasnit ćemo. jebala te jaja! Po dogovoru iz smještaja izlazimo u 05:30. Vani je totalni mrak, a i dosta je friško! No, je li friško ili sam ja samo sjeban od umora? Nadam se da neću požaliti što nisam uzeo duge rukave! Šećemo našim „resortom“ i u susret nam dolazi lik na skuteru. Čekaj, je li ovaj došao po nas? Zna li on da sam ja u kolicima? Vrtim si film u glavi i pitam se jesam li ja rekao Inge da sam u kolcima ili ne? Ej, mozak mi ne funkcionira!
Bum
Slaven!? Dopire glas s ugašenog motora iz mraku! Na moju potvrdu iz mraka izlazi lik u dugoj majici, kratkim hlačama i svezanim repićem na glavi imena Bun. Pitam ga je li mu hladno na što odgovara da je, pogotovo jer je s motorom. Dobro je, nije samo meni hladno! Kao znam sa sigurnošću da sam spomenuo kolica i pitam ga samopouzdano gdje je naš prijevoz? Govori da stiže! Sve je dobro, nisam lud! Dolazi veliki bijeli kombi, izlazi van neki lokalac i prebacuju me na srednje sjedalo jer naprijed ne stanem. Odbrojava Bum jedan, dva i diže me na četiri! Kupi lik moje more…
Javljam Matiji da krećemo! Dok se vozimo, jedemo neku čudnu mini jabuku, a vani se polako dani i nebo poprima prekrasne užareno narančaste boje! Vrtim si u glavi je li bila dobra odluka otpiliti lika za dron koji je tražio 400 eura ili ne? Hoće li Matija išta uspjeti snimiti ili će nam dron završiti u moru? Sva sreća, stižemo ubrzo pa te misli kratko traju. Tu je i Matija s Arm, a nebo još uvijek vodi svoju predstavu s bojama! Iako je u zadnji tren u kombinaciju uletjela Em, ona nam se na kraju nije pridružila…
Bun, koji je mornar i vodič, vodi nas kroz malu marinu do našeg broda gdje nas dočekuju kapetan broda i neki mali klinac kojeg zovu „boy“. Trebao je tu još navodno biti još jedan tip Kay, ali lik je zamisli, izgleda zaspao!? Kažu, učio je za ispit! Prebacuju me na brod i krećemo. Izlazimo iz marine, sunce mi obasjava lice, osjećam toplinu i mislim si, to je to! Ovo je sve što trebam u životu, more, sunce i brod! Odjednom se brod okreće! Pitam što se dešava!? Ej, Kay se ustao i „doletio“ u marinu. Vraćamo se po Kaya, i krećemo prema Phi Phi otocima drugi put!
Imamo dvije Yamahe od 250 konja svaki, a mali ih nasmijani kapetan bogami ne štedi! More je relativno nemirno i puno gore nego li sam očekivao! Baca me na zadnje kotače pa me laura i Matija drže, svaki s jedne strane! Sad shvaćam zašto nismo mogli ići s longtail brodom preko ovog kanala. S ovakvim gliserom to je sve puno lakše, ali to naravno s obzirom na privatnu turu košta…
Još sat vremena i tamo smo…
Definicija kaosa
Nakon sat vremena vožnje prolazimo Koh Phi Don, prvi od dva Phi Phi otoka i jedini koji je naseljen te stižemo do otoka Phi Phi Le. Taj je jedini koji nam treba, jedini koji želimo i na njemu se nalazi čuvena Maya Bay plaža! Čovjeku koji ovdje dolazi ne znajući što ga čeka raspoloženje od prvog prizora vrlo brzo splasne. Osam ujutro, a u malom zaljevu u kojem se po novom nalazi ponton za pristajanje prevladava sveopći kaos! Brodovi žure, valovi bijesne, ponton se ljulja, a ljudi iskaču van brzinom za Guinessovu knjigu rekorda. Propeleri od motora na dugačkim cijevima, s kojima barataju kapetani samo što ne nasjeckaju nešto ili nekoga svakog trena. Pravo je čudo što netko nije nastradao u samo te dvije minute što smo promatrali što se dešava!
No, ovako nešto sam i očekivao, možda ne ovako rano ujutro ali bio sam spreman na kaos i veliki broj ljudi. Ono što me brinulo jest taj ponton na koji ljudi doslovno iskaču, a on se od udara valova konstantno miče. Brodovi se mijenjaju velikom brzinom i red dolazi na nas! Ljudi je puno, atmosfera je kaotična i nema vremena razmišljati i organizirati svaku osobu i objasniti mu kako ćemo i što ćemo. Razmišljam gdje najbolje…prebacivati me preko krme je jako riskantno, možda kroz „prozor“.
Dolazi Matija do mene i pita me; „So Slaven, how do you want to do this“?
Pogledam ga i ispaljujem; „Through the window“!
Are you fucking crazy man!? Gleda me i ne vjeruje…
Brod se ljulja, kao i ponton i samo i jedna sitna greška može nas, ili mene skupo stajati!
Dolazi rendžer i govori Matiji da bi najbolje bilo izvaditi me kroz „prozor“!
Ma idemo samo, govorim svima! Samo mi skinite tenisice!
Jedan, dva, tri i evo me na pontonu!
Bio si u pravu, od sad ti vjerujem! Govori mi Matija…
Opraštam ti stari ali samo me što prije vodi s ovog užasnog pontona koji me baca na sve strane, ne osjećam se sigurno niti malo! No, kako bi se maknuli s platforme, potrebno je probiti se kroz sve ljude, proći strmu rampu i dva reda stepenica! Bum i Matija odostraga, Laura i Key naprijed i idemo redom, rampa pa stepenice…
Maya Bay
Savladavši sve prepreke dolazimo do drvenog puteljka koji nas dovodi ispred kućice na kojoj se kupuju karte. Prolazimo svi na lijepe oči, čak i Arm koja je trebala kupiti kartu. Inge nam je stvarno baš sve sredila i omogućila! Svega stotinjak metara dalje nalazi se platforma i vidikovac s kojeg se pruža prvi pogled na Maya Bay! Gledam i ne vjerujem! Ne vjerujem da sam ovdje i da ovaj prizor gledam vlastitim očima! Plažu je gotovo nemoguće dobiti samo za sebe pa cijenim što je na plaži još minimalno ljudi i požurujemo dolje kako bi taj trenutak iskoristili!
Nešto je iza osam ujutro, na plaži je već 60tak ljudi ali još uvijek prevladava mir i osjeti se priroda i mjesto! Kad se sjetim fotografija kako je ovo izgledalo prije koju godinu, sa svim brodovima nasukanim na obali, čovjek ovaj trenutak mora cijeniti. Plaža je tad, kao i podmorje bila gotovo uništena pa je na dvije godine zatvorena za javnost da bi tek nedavno bila ponovo otvorena. Plažu danas godišnje posjećuje nešto iznad dva milijuna ljudi!
S obzirom na to da je tako rano, sunce još nije visoko pa tako niti boje još nisu najljepše i Maya Bay nije u svojem punom sjaju. Osim toga, puše pa je i more u zaljevu malo uzburkano. Kako vrijeme odmiče, boje se konstantno mijenjaju, razina mora raste, a ljudi ne prestaju dolaziti! U utrci smo s vremenom pa se približavamo samome moru i tu u plićaku uočavamo četiri mala morska psa (black tip shark) u potrazi za hranom.
Na plaži je kupanje zabranjeno ali dozvoljeno je ući do koljena. To sve naravno nadziru rendžeri kojih je ovdje jako puno. Odlazimo na drugi kraj plaže kako bi digli dron i cijelo vrijeme se nadam da s obzirom na to da imamo dozvolu nećemo imati nekakvih problema. Vadimo dron, uz nas su dva rendžera, a oni poput dvoje male djece oduševljeni!
Iako su boje sad bile najljepše, mi smo bili na krivom mjestu, u hladu. Nismo možda napravili najbolje fotografije i najbolje snimke i možda mi je malo bilo žao ali što je tu je, ne može sve uvijek biti idealno, a i na ovom nas putovanju čeka još toliko toga!
Shvaćamo da se s obzirom na količinu ljudi koja dolazi nema smisla više zadržavati na plaži i krećemo nazad. Ono što nas je dočekalo na povratku na ponton bilo je valjda tri puta gore nego scene pri dolasku. Na samom pontonu nalazilo se minimalno 70 ljudi i stvarno nisam imao ideju kako ćemo sve to izvesti i prebaciti me…
Na našu sreću, u pomoć priskaču rendžeri! Opet kroz prozor!
U cijelom tom kaosu, prebacivši me i krenuvši, shvatili smo da je s nama na brodu ostao jedan rendžer! Ostavljamo ga na brodu koji se spremao na iskrcaj i nastavljamo dalje…
Viking cave
Napuštamo kaotičan zaljev i nakon svega par minuta stižemo s druge strane Maya Bay-a. Ovim su putem brodovi do nedavno stizali do plaže prije nego li je vlada Tajlanda potpuno odlučila uvesti zabranu ulaska. Danas se ovdje nalaze bove koje označuju do kud brod može ući u zaljev. Divimo se impresivnim stijenama ali to je ukratko sve šte ovdje može raditi pa nastavljamo dalje. Naše divljenje tim okomitim, fascinantnim i zelenilom obraslim stijenama ne prestaje, prate nas cijelim krugom oko otoka!
Na putu prema laguni zastajemo uz obalu kako bi vidjeli Viking cave. Na prvu ništa posebno, rupa u stijeni ispunjena bambusovim skelama, a kako je u špilju ulaz zabranjen, doživljavamo je samo s mora. Ipak, špilja ima svoju priču! Svoje ime dobila je po prapovijesnim crtežima pronađenim na unutrašnjim zidovima koji podsjećaju na drevne vikinške brodove!
Legenda kaže da su nekoć davno mornari, preživjevši brodolom, preživjeli u špilji jedući gnijezda ptica čiopa (swiftlets). Zapravo, riječ je o slini ovih ptica koja je danas specijalitet i jedan od najskupljih sastojaka na svijetu! Slina sadrži visoke nutritivne vrijednosti (visoke razine željeza, kalcija, magnezija i kalija), jačaju imunitet, produžuju život, pomlađuju kožu, čiste probavni trakt, pomažu pri liječenju raka pluća i uz sve to, još su i afrodizijak! Iako postoji više vrsta čiopa, u ovoj špilji obitava specifična, a lokalci je nazivaju „Nang An“.
Gnijezda (veličine malog jajeta) napravljena su od sline koju izlučuju potpuno razvijene žlijezde slinovnice ptica koje se povećavaju tijekom razdoblja parenja. Isprepletene niti sline, kada su izložene zraku, otvrdnu poput ljepila koje drži gnijezdo zajedno i drži ga pričvršćenim za okomite zidove. Hong Kong i Sjedinjene Države su najveći uvoznici ovih gnijezda, a zdjela juhe od ptičjeg gnijezda košta između 30 USD i 100 USD u Hong Kongu. Ptičja gnijezda prodaju se u prosjeku za 2500 dolara po kilogramu!
Čiope svoja gnijezda grade na teško dostupnim mjestima i kako bi ih pokupili, mještani riskiraju svoje živote penjući se po slabim bambusovim skelama, mostovima i užadi, lupkajući dok idu kako bi osigurali da je bambus dovoljno jak da dosegne gnijezda. Tajlanđani vjeruju da ako se žena penjača koji riskira život ne brine o sebi (za suprugov siguran povratak) u smislu uljepšavanja, šminke, češljanja kose, da će njezini duhovi utjecati na muževu smrt, ostavljajući je kao udovicu. Na našu sreću, dečki su na brodu imali tu slinu pa smo se odlučili na degustiranje!
Nije loše…
Ako ne znaš da se radi o ptičjoj slini!
Pi Leh laguna
S druge strane otoka, ulaskom u Pi Leh lagunu vidjeli smo, po meni najljepše od otoka. Bez obzira na ogroman broj brodova, mjesto izgleda nestvarno i mogu samo zamišljati kako ovo izgleda kad nema nikoga! Tirkiz iskače iz paštete, a klisure velikih kamenih stijena obraslih zelenilom kao iz Jurskog parka. U cijelom se ovom ludilu i skladu nevjerojatne prirode i brodova sidrimo se na sredini lagune kako bi napravili kratku pauzu radi kupanja.
Po izlasku iz lagune stajemo na tristotinjak metara od otoka kako bi digli dron. Bum nam spominje još jednu lagunu, manju od ove i to na susjednom otoku, Phi Phi Don. More je poprilično nemirno tako da po dolasku treba prvo provjeriti je li uopće sigurno s brodom ići unutra. Takvo more radi neiskustva nismo uzeli u obzir prilikom slijetanja drona. Kako se brod radi valova nekontrolirano valjao, Matija nije mogao spustiti dron. U bitci s vremenom, pozvao je u pomoć Lauru kako bi ga on spustio do određene visine, a Laura ga zatim primila, okrenula i ugasila.
Što se točno tamo na dešavalo ne znam ali Laura se vratila s krvavom rukom. Dok su dečki vadili prvu pomoć mi smo se samo mogli nadati da rez nije dubok jer se od krvi nije ništa vidjelo! Dečki iz za ovakve su stvari očito spremni, Bum je ranu očistio, dezinficirao, ustanovili smo da rana nije duboka i krvarenje je zaustavio kao i Uddin meni na Sumatri, s duhanom! No, osim što je Laura dobila po prstima, druga loša vijest bila je ta da dron više nije htio letjeti. Zapravo jedina dobra vijest ovog izlaska na pučinu jest da smo s dronom ipak uspjeli nešto snimiti!
Nastavljamo dalje prema Phi Phi Donu…
Od planiranja putovanja postoje stvari koje želim vidjeti i one koje moram vidjeti! Svjestan sam da u ovoj situaciji ne mogu baš sve pa tako i biram neke svoje prioritete. Za ostale mi stvari nije problem ne vidjeti ih, pričekati ili nešto drugo…Vidjevši Maya Bay, a i lagunu, moja se želja ispunila i sad sam mogao miran i ispunjen napustiti Krabi. Iako je prioritet ovog izleta bila ta čuvena plaža, ovaj izlet imao je još toga za ponuditi pa smo se tako nakon lagune uputili prema susjednom otoku, Phi Phi donu.
Phi Phi don
Puno veći otok od Phi Phi Le-a, naseljen i okarakteriziran kao party destinacija. Naravno, opcija da se dođe ovdje, noći i ujutro ide na izlet je postojala ali sam svakako htio izbjeći gomilu pijanih i nadrogiranih još neiživljenih duša. Tu nas je dočekao mali, uski prolaz između dvije visoke i vertikalne stijene. Bum je “zavirio”, provjerio situaciju oko valova i ulaska te nam dao zeleno svijetlo za ulazak!
Ova laguna, Wang Long bay, puno je manja od prethodne, puno je manje brodova, manje kaosa, buke, intimnije je i sve ju to čini jednako tako posebnom kao i prvom. No, ovdje se nismo zadržavali. Napravili smo mali krug, nahranili znatiželjnog majmuna na stijeni i nastavili dalje…
Monkey beach
Čovjek poput mene može se nahraniti samo ploveći morem i upijajući sunce i nestvaran krajolik otoka oko nas. Bez obzira što sam sve ovo već vidio preko ekrana i u mojoj glavi, sve još uvijek djeluje…filmski! Ako bih već nešto morao izbaciti iz današnjeg izleta onda bi to svakako bilo naš sljedeće odredište, Monkey beach. Plaža prepuna “nasukanih” brodova, turista i da, majmuna, jako neugodnih majmuna! Zapravo, pitanje je jesu li oni takvi ili su ljudi jednostavno glupi? Najbolja stvar koju čovjek na ovoj plaži može napraviti jest sjesti i promatrati odnos, nadmudrivanje i sukobe čovjeka i majmuna! Ponekad za začudit se, a ponekad za nasmijat…
Bamboo island
Da nam zadnji dojam izleta ne bi ostao pomalo razočaravajući, ekipa nas dovodi na Bamboo island. Lijevo od nas hrpa brodova, hrpa ljudi i ništa drugo osim pijeska. Desno gotovo nikoga, bijeli pijesak, tirkiz i hlad ispod drveća. Jesmo li mi jedini koji ovo vide ili? Izbor je bio očit! Ja ravno u hlad, a ostali na kupanje i ronjenje. Tu sam pokušao osposobiti dron ali bezuspješno! Sad mi je baš ovo trebalo, ne može meni očito niti jedan dan proći bez nekog sranja! Bez obzira na sve, isplatilo se na kraju dati cijeloga sebe u ovaj izlet i ostvariti ono što sam želio. Svakako zauvijek zacrtana crtica s putovanja koju ću svakako nositi u sebi i s kojom sam se vratio na kopno!
Ao Nang
U marini smo napravili zajedničku fotku, pozdravili smo se sa svima, nazvao sam Inge i zahvalio joj jer bez nje se ovo ne bi dogodilo i vratili smo se u naš smještaj u Ao Nang. Dan je bio dug, a sna gotovo da i nismo imali. Laura je zaspala, a sam se prebacio radit na laptop sve dok navečer po nas nisu došli Matija i Arm. Matiju sam odmah “iskoristio” da mi izvadi dron i uspio sam ga osposobit da si jedan problem u glavi uklonim!
Zadnja večer nam je ovdje i odlazimo na noćni market nešto pojesti. Tu nam se konačno pridružila i Karolina iz Poljske koja mi se, kad sam napisao objavu, javila ovdje na Facebooku. Ona je, kao i sve više ljudi danas, odlučila napraviti veliki zaokret u životu, dala je otkaz i došla ovdje živjeti!
Dok se noćni market zatvarao i dok smo razmišljali gdje dalje, javio sam se Luci da ujutro ipak idemo s njim dalje! Pokušao sam skombinirati da kod Luce ostavimo stvari i ujutro s Matijom i Arm odemo do James Bond otoka, a da nas Luca onda pokupi s obzirom da je on ujutro imao posla oko produljenja vize. Noć smo nastavili u, s lampicama osvijetljenom baru tik uz plažu uz pive i razgovor da bi dolaskom u smještaj Laura i ja zamijenili uloge. Ona nas je išla pakirati, a ja sam zaspao…
Danas zatvaramo jedno poglavlje putovanja Tajlandom, a sutra pišemo po novoj stranici…
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
