Hat Ao Khoei – Dan 26 – 15.02.2023
U 08:15 stižemo na Greenview pier, gdje nas dovozi Aewi tu upoznajemo našeg simpatičnog vodiča. Preuzimamo opremu za ronjenje i krećemo prema gliseru. Ne volim puno ljudi i redovne grupne ture jer se stvari odvijaju puno brže, sve je kao na pokretnoj traci , a u mojoj situaciji stvari uglavnom traju nešto duže. Ovo je bila jedina takva tura na ovom putovanju i nadam se zadnja! Transfer u brod djelovao je poprilično komplicirano i tu je kapetan broda preuzeo stvari u svoje ruke, sam me podigao i odnio u brod.
Otočje Surin
Uz još tridesetak ljudi krenuli smo u jednosatnu vožnju do otočja Surin, koje se nalazi na sjevernom rubu Andamanskog mora, oko 10 kilometara južno od službene granice Tajlanda i Mjanmara i 60 kilometara zapadno od kopna Tajlanda. Otočje se sastoji od pet otoka, dva velika i glavna, Koh Surin Nua (sjeverni Surin) i Koh Surin Tai (južni Surin) te tri manja, Koh Ri, Koh Kai i Koh Klang. Najpoznatiji su po kristalno čistom moru i spektakularnim grebenima popularnim među profesionalnim roniocima.
Selo Moken
Nakon sat vremena vožnje stižemo do južnog otoka na kojem se nalazi nomadsko cigansko selo imena Moken. Za razliku od velike većine turista koji ovdje dolaze radi ronjenja, moj razlog dolaska bilo je upravo ovo selo! Mokeni su morski cigani tj. nomadi koji su tradicionalno živjeli i putovali Andamanskim morem između Tajlanda i Burme. Običavali su ploviti oko otočja i boraviti u različitim zaljevima, a 1990. počeli su se trajno naseljavati na sjeverni i južni otok. Prije devastirajućeg tsunamija 2004. godine, na otočju su postojala dva sela, s oko dvadesetak kuća u svakome.
26.12.2004, Mokeni, kao ljudi mora, primijetili su promjene u moru i pobjegli u brda. Fascinantno, nitko nije nastradao ali su oba sela u potpunosti uništena. Godinu dana kasnije, oba sela rekonstruirana su u jedno na južnom otoku, Koh Surin Tai. Danas selo broji 70 domaćinstava u kojima živi 300 ljudi, a u selu se nalazi i dom zdravlja, škola te informativni centar.
Naš brod se radi plitkog zaljeva morao usidriti daleko od obale pa je bilo potrebno prebaciti se u mali longtail čamac kako bi stigli do sela. Vozeći se do obale teško je ostati imun na tirkizne boje i kristalno čisto more prepuno života. Ono što nisam očekivao jest da ćemo se i s manjim brodićem morati sidriti daleko od obale, na kakvih 100 m udaljenosti. A što sad, pitanje je koje mi je prošlo glavom! Ovdje sam radi sela i nadam se da neću morati ostati u brodu! Sva sreća, naši vodiči tj. posada broda nije to niti očekivala od mene. Njih troje nosili su me kroz plićak sve do obale, Matija je nosio kolica, Laura stvari, a Arm je bila zadužena za snimanje! Sve je prošlo bez problema osim što sam si smočio čarape. Sve može, samo da nisu tenisice!
Sunce je nemilosrdno i gotovo je nemoguće boraviti na njemu pa se sklanjamo u hlad kako bi napravili neki plan. Samim ulaskom u selo dobiva se uvid u tradicionalni način života ove zajednice koja plovi morem. U selu vlada opuštajuća atmosfera, žene obojanih lica trude se turistima prodati svoje rukotvorine, djeca rade ono što znaju najbolje, igraju se, a muškaraca gotovo da i nema. Tu i tamo naiđe neki, noseći težak teret na leđima. Ljudi sela žive u jako skromnim uvjetima, kuće su uglavnom izrađene od bambusa i palmi, a sve je okruženo lijepom prirodom.
Dva godišnja doba određuju promjene u načinu života ovih ljudi, monsun i sušno doba. Tijekom monsuna nacionalni park je zatvoren jer more nije pogodno za prijevoz turističkim brodom između otoka i kopna. Monsun je vrijeme za odmor i ribolov za domaću upotrebu dok je suha sezona vrijeme koje omogućuje kretanje i stoga je definirano radom.
Nažalost, moja ideja da određeno vrijeme provedem u selu vrlo je brzo pala u vodu kada nam je vodič rekao da je vrijeme za polazak. Radi užasne vrućine i jako dubokog pijeska, uspio sam tek proći glavnu ulicu. Razočaran što moramo dalje, nadao sam se da je Laura uspjela napraviti koju dobru fotografiju!
Ronjenje
Vrativši se u naš glavni brod, uslijedilo je ronjenje i to na tri lokacije, Mae Yai Bay, Sapparod Bay i Bon Bay. I da sam htio, vremena da ja odem u vodu ne bi bilo! Zato sam imao svo vrijeme svijeta promatrati uistinu glupe turiste! Većinski Talijani, gledao sam ih kako navlače peraje na provi broda i onda do krme hodaju tako unaprijed! Padaju, spotiču se i ne vjerujem što gledam! Jedna otvara promućkanu Coca Colu i prolijeva sve po stvarima i mobitelu, a neke mole vodiča da ide s njima u more jer ih je strah. Da se razumijemo, pričamo o metar do metar i pol dubine! Gledajući takve ljude, ponekad se pitam kako sam ja u kolicima, a ne oni!? Nisam mogao odoljeti nego zajebavati Matiju o „njegovim“ Talijanima.
Koh Surin Nuea
Za kraj ture stižemo u Koh Surin Nuea, sjeverni otok i dio nacionalnog parka Mu Ko Surin. Nakon ručka dobili smo nešto slobodnog vremena ali da, probijajući se s kolicima kroz pijesak nismo stigli daleko dok nam vodič nije priopćio da je vrijeme za polazak. Iako mi je bilo drago da smo otišli na ovaj izlet, ponajviše radi sela, ostao je taj gorak okus da mjesta nisam doživio onako kako sam želio i kako sam na to navikao.
Hat Ao Khoei
U luci nas je dočekao Luca te nas odvezao kako bi vidjeli njegov drugi brod u izradi. Prolazeći malena autentična sela razmišljao sam o tome kako bih, da hodam, izašao van, pješačio i fotografirao svaku osobu i svaki kutak ovih mjesta. Kakvih bi tu fotografija bilo!
Vrativši se kući, Aew je sama pripremila cijeli piknik na plaži! Stol, stolice, dva roštilja i hrpa morske hrane koja je čekala samo nas da bude bačena na roštilj! Nevjerojatno koju volju oko hrane i kuhanja ima ova žena! Vrijeme prije ručka iskoristili smo za zalazak sunca i kratku vožnju plažom koju sam proveo u kolicima na pozadini auta! Na plaži smo zatim pojeli, podružili se te povukli u bungalove!
Sutra napuštamo ovaj istinski raj na zemlji i krećemo sjeverno, za Khao Sok Nacionalni park!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
