Budimo se rano. Pogađate, nemam pojma kad! Hladno mi je i navlačim na sebe hudicu. Poprilično sam umoran, a ni moje tijelo nije ništa bolje, pogotovo noge. Razmicanjem zavjesa dobivam totalno drugačiju sliku cijelog okruženja od one sinoćnje.
-
Iz dubokog me sna budi zvuk mobitela. Ne znam gdje sam, tko me sad zove čovječe, pa tek sam zaspao! Pogledavam na mobitel – sestra! „Je li moguće da ste zaspali“, pita…