Kuala Lumpur – DAN 11 – 31.01.2023
Najveća greška koju sam na ovom putovanju napravio, kao i kad sam išao na Šri Lanku jest to da se prije puta nisam odmorio. Od kada smo napustili Singapur, osjećam se nevjerojatno iscrpljeno. Pripisao bih to jet lagu ali jednostavno, prošlo je već previše dana.
Sumatru sam organizirao tako da u tom periodu ne moram obaviti wc i tuširanje i da možemo otputovati sa što manje stvari, što manje komplikacija i naravno, što jeftinije. To je značilo da sa sobom ne moram tegliti dodatni kofer od 20 kg u kojem se nalazi stolac za tuširanje. To je značilo i da po povratku u Kuala Lumpur moram obaviti wc, što se radi umora i kasnog dolaska nije dogodilo te sam bio prisiljen “žrtvovati se” i prebaciti wc za sljedeći dan, nešto što više nakon onog što mi se u Grčkoj dogodilo ne volim raditi.
Prvo jutro našeg drugog dolaska u Kuala Lumpur počelo je za mene loše. Jutarnje pišanje obilježila je krv na kateteru i velika promjena u mojem trbuhu. Zašto mi se to događa ne znam, nije često ali se događa.
Unatoč boli u trbuhu i činjenici da “pišam krv” nastojao sam ne misliti na to pa smo se brže bolje obukli i pridružili Danijelu na najdražoj terasi na ovom putovanju gdje nam je po dolasku odmah servirao doručak.
Nisam puno planirao u Kuala Lumpuru. Želio sam vidjeti Batu caves, tornjeve i ostatak vremena sam, što se mene tiče mogao provesti sjedeći ovdje i gledajući u nebodere izrasle iz džungle.
Imao sam veliku želju na ovome putovanju pisati vam redovito pa sam se tako odmah bacio na posao obrađivanja fotografija, pisanja teksta i prebacivanja materijala.
Danijel je inače učitelj klavira pa tako ovdje uglavnom djeci nastoji prenijeti svoje znanje. Obično on odlazi u njihove domove, ali postoje iznimke, kao i danas što znači da mu poslijepodne ovdje treba mir pa odlučujemo da je najbolje da obavim wc i tuširanje te da Laura i ja odemo u grad, po mogućnosti vidjeti tornjeve.
Što se taksista i Grab-a tiče, u KL-u je situacija puno opuštenija nego u Singapuru, pa nam ovdje, barem zasad još nitko ne skida sve po spisku. Vozači nam rado pomažu izvaditi me i staviti u auto pa tako i ovaj put, dolaskom do Petronasa.
Petronas tornjevi
S 452 metra visine nekoć su ova dva ljepotana predstavljala najviše tornjeve na svijetu. Iako više sa svojom visinom nisu u samom vrhu, svakako su tu sa svojom ljepotom! Glavni krivac za ove blizance jest arhitekt César Pelli koji je tornjeve “gradio” šest godina, od 1992. do 1998. godine.
Tornjevi imaju 88 etaža i u svakom se tornju nalaze čak 47 dizala. Tornjevi predstavljaju sjedište Malezijske naftne tvrtke Petronas, a izgradnja tornjeva koštala je skromnih 950 milijuna eura!
Dolaskom ispred tornjeva počinje gužva. Iako ima turista, oni su u velikom broju nadjačani od strane lokalaca koji ovdje sa svojim mobitelima i bljeskalicama vrebaju turiste kako bi za njih, za određeni iznos ringgita napravili najbolju fotku s tornjevima u pozadini. Cijene su raznolike, kao i mobiteli i oprema u ponudi, a cjenkanje je svakako preporučeno. Laura je izrazila želju za fotkom pa smo tako za cca. 15 ringita dobili tri fotografije i možemo reći da smo prošli dobro s obzirom na ostale.
Vidjeti tornjeve po danu jedna je stvar, a vidjeti ih po mraku sasvim druga. Kako ne bi gubili vrijeme i čekali mrak, odlazimo u shopping centar ispod tornjeva i sjedamo u food court nešto pojesti. Kao velikom ljubitelju azijske hrane i ljutog, moram priznat da sam pojeo najljuću tom yum juhu ikada. Doslovno su mi drhtale usnice…
Mi siti, a Danijel gladan i to nas. Šalje poruke da nas čeka s pivama na terasi. Poziv koji se ne odbija ali moram vidjeti te tornjeve po mraku…
Kao što sam napisao gore, vidjeti tornjeve po mraku jedan je posve drukčiji doživljaj i teško mi je odlučiti se kad su mi ljepši. Svijetla se mijenjaju svakih par minuta i dok čekamo da se sva promijene, Danijelove poruke ne prestaju stizati. Neka mu je, odlazimo! Grab mi opet ne radi kako spada pa na licu mjesta uzimamo lokalni taksi i spuštamo cijenu s 50 ringgita na 40. Pristaje nam pomoći, mjesta ima dovoljno i nemamo što razmišljati.
Dolaskom pred sama vrata stana, iznutra odjekuju glazba i smijeh. Unutra vlada jedna sasvim drukčija atmosfera i energija. Iz zvučnika trešti Manu Chao, Ana sjedi na kauču, a Danijel, Dea i Dan igraju Crash Bandicoot na PlayStationu. U pozadini, s terase još uvijek odjekuju pucnjevi vatrometa radi Nove godine. Jako veselo, obiteljski i ugodno za boravak. Djeca uskoro odlaze na spavanje, a mi sjedamo na terasu pit pivo i prepričavati doživljaje sa Sumatre. Dogovor je pao da sutra odlazimo na planinu Genting gdje ćemo posjetiti kineski hram “Taoist temple”.
Kuala Lumpur – Dan 12 – 01.02.2023
Kuala Lumpur je načelno trebao biti na kraju našeg putovanja i prvotni je plan bio iz Singapura letjeti za Tajland. Prilikom istraživanja, u procesu kupnje aviokarte za Krabi, kompanija Scoot, s kojom smo trebali letjeti priopćila mi je da kao osoba s invaliditetom ne mogu letjeti na Krabi jer aerodrom nema rampu za kolica, pomoću koje bih izašao iz aviona. Razbijajući glavu i nastojeći proći što jeftinije te u Krabi doći što jednostavnije razmatrao sam sve moguće opcije, od kojih je jedna bila letjeti za Phuket i od tamo autom doći u Krabi. Moju agoniju riješio je Danijel koji mi je ponudio smještaj u Kuala Lumpuru pa sam tako, s obzirom da smo već blizu, prvo odlučio posjetiti Kuala Lumpur, Sumatru, vratiti se u Kuala Lumpur i od tamo letjeti za Krabi s drugom aviokompanijom, Air Asiom. Nisam preveliki ljubitelj aerodroma pa sam put od Singapura do Kuala Lumpura želio prijeći s autom, no vozačeva ponuda od 450$ prisilila me da između ta dva grada ipak letimo. Taj let od svega 55 min ispao nas je 150$ s dodatnom prtljagom.
Većinu stvari na ovom putovanju, u organizacijskom smislu, za promjenu sam odlučio rješavati u hodu. Tako sam karte, ulaznice i smještaje rezervirao doslovno dan prije ili na sam dan polaska. Isto je bilo i s dogovaranjem i pregovaranjem s ljudima, kako našim, tako i domaćim, raznim vodičima i vozačima. Za Tajland sam radi objava na njihovim stranicama imao preko tristo poruka na svojem profilu i sve mi je to oduzimalo jako puno vremena i energije. Kad tipkaš po mobitelu samo s jednim prstom ruke, dogovaranje s desetak ljudi dnevno nije nimalo lako.
Jedanaestog dana putovanja, našeg zadnjeg dana Kuala Lumpura, probudili smo se nešto iza osam ujutro i odmah sam se bacio na kupnju avionske karte za Krabi. Probudio sam se užasno iscrpljen i za mene je ovo možda bio i najgori dan na putovanju u prvih jedanaest dana. Prvo, jutarnje pišanje i u kateteru je još malo krvi, a bol u trbuhu gotovo da je nestala. Nadam se da mi se ovo neće nastaviti događati na putovanju…
Svako jutro kad otvorimo vrata sobe, u stanu vlada nevjerojatna tišina. Fascinantno mi je da su ujutro baš svi toliko tihi, da se klinci spreme za školu i Ana za posao i da apsolutno nikog ne čujem. Barem bi danas trebalo biti bučnije, svi su doma, Ana je dobila slobodno na poslu i svi skupa idemo u Genting highlands posjetiti kineski hram. Iako je Laura u potpunosti savladala prebacivanje mene iz kreveta u kolica (ostaje nam još ispit prebacivanja na princezu ali to ćemo saznati u Tajlandu), kad god smo imali dodatnu osobu uz nas, koristili smo je za pomoć kako bi Lauri što više olakšali i ovako već naporne dane. Tako nam je Danijel i ovaj put pomogao prebaciti me iz kreveta u kolica i sjedamo na terasu na doručak.
Opušten je dan pa krećemo oko podneva ali prvo odlazimo na krov nebodera gdje nam Danijel, Ana, Dea i Dan pokazuju njihove „facilities“ poput bazena, terena i mjesta za roštiljanje koje kao stanovnici nebodera imaju na raspolaganju za korištenje.
Chin Swee Caves
Tek krenuvši, na putu smo stali kupiti piće i nastavili vožnju prema planinama. I dok su Danijel i Ana pričali o lokalnim plemenima i davali nam preporuke što sve trebamo još vidjeti, ja sam se od umora gubio između ovog i nekog drugog svijeta. Stalno sam si postavljao pitanje u svojoj glavi da od čega sam uopće tako umoran, dok sam s druge strane bio svjestan svoje premorenosti.
Sat vremena vožnje i kreće uspon na planinu. Pada temperatura i gusta magla te sve poprima malo mističan štih. Dolaskom do vrha, hram gotovo da se od magle ne vidi i pitam se, čekaju li nas zaista neki Bogovi tamo gore? Na visini od 1402 m, Hram Chin Swee Caves je taoistički hram smješten na najslikovitijem mjestu Genting Highlandsa. Hram privlači mnoge domaće i strane poklonike iz obližnjih zemalja poput Singapura, Tajvana, Indonezije, Tajlanda i Kine.
Prva faza razvoja Hrama započela je 1975., koštala je procijenjenih 2.5 milijuna eura, a sastoji se od impozantne tradicionalne strukture. Ima visoke crvene stupove koji podupiru ukrasni krov. Vanjski zid nosi mnogo natpisa koji prikazuju život velečasnog QingShuija i njegova glavna dobrotvorna i nadnaravna djela.
Cijeli hram tj. zgrada koja je ujedno i hotel djeluje malo zastarjelo i socijalistički. Ulaskom u hram, miris štapića i raznih paljevina dolazi sa svih strana. I dok vani ljudi bacaju petarde, unutra se ljudi mole, pale štapiće i razne papire sa željama za sreću, bogatstvo itd. Imamo sreće jer smo Singapur i Kuala Lumpur posjetili baš u vrijeme Kineske Nove godine, koja se slavi petnaest dana i ove je godine označena simbolom zeca.
Popevši se na vrh hrama, prolazimo kip osmorice besmrtnih, sedam vila koje se spuštaju s oblaka, zid devet zmajeva i dolazimo pred petnaest metara visokog Budu kojemu je gornji dio tijela prekriven maglom. Ovaj kip QingShuija, budističkog redovnika, dugo se nazivao božanstvom u pokrajini Fujian u Kini zbog njegovih nadnaravnih sposobnosti da prizove kišu i tjera zle duhove. Nemoj stari samo danas kišu zvat!
Kip gleda na plato na kojem se nalaze ostali hramovi, kipovi i pagoda od devet katova! Ono što je ukralo našu pažnju svakako jest slikovito opisano „putovanje“ od pakla do raja u zagrobnom životu u skladu s drevnim kineskim tradicijama i vjerovanjima.
Tu nas je QingShui ureknuo pa je tako počela i kiša. Obišavši cijeli hram, dogovor je bio da idemo negdje jest, a ja kao da sam jedva čekao da netko predloži da idemo doma. Kiša mi je samo bila točka na „i“ i z mene je dan bio gotov, nisam više mogao funkcionirati. Cijeli put nazad sam prespavao, kao i Ana, a Danijel je tijekom vožnje uspio naručiti hranu za sve!
Dolaskom u smještaj nisam otišao leći kako sam planirao nego sam odmah otišao na balkon jesti. Nakon jela, nema više nazad jer Danijel donosi pive, pali se Playstation i crush team Bndicot, a za kraj smo dobili i to da nam je Danijel nešto odsvirao na klaviru! Naravno, u pozadini svega, malezijci rokaju vatromet kao blesavi, i tako petnaest dana za vrijeme Nove godine!
Svi su polako otišli leći, ja sam kupio dodatnu prtljagu za sutra i nastavio raditi na laptopu, a Laura nas je spakirala i stavila robu prat! Kuala Lumpur nam neće nešto faliti, ova obitelj hoće definitivno, koliko smo god fokusirani na našu sljedeću destinaciju, Tajland!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
