Krabi – Dan 16 – 05.02.2023
Kao i kako smo se dogovorili, čim sam otvorio oči javio sam se Mileni i dogovorili smo se da danas svi skupa idemo na Railay beach. Moram priznati, kad sam krenuo planirati stvari za Krabi, najmanje mi je bila jasna situacija oko ove plaže i trebao mi je netko objasniti kao djetetu kako se zapravo dolazi do nje, a to je s brodom!
Nakon što smo obavili doručak, do nas su stigli Milena i Nenad, par iz Srbije koji već tri godine živi ovdje i oboje rade kao profesori u školi. Nenad je profesor matematike, a Milena profesorica, kako ona kaže, nauke. Osim toga, oboje su biolozi i u slobodno vrijeme odlaze u prirodu u potrazi za životinjama koje Nenad onda fotografira. Kad sam pisao objave po grupama u vezi Tajlanda, Milena mi se javila i stavila se na raspolaganje za bilo kakvu pomoć i za druženje. Osim nje, javio mi se i Sam, tip iz Engleske koji mi je dao neke savjete i kontakte, Bastian iz Njemačke u vezi Kao Sok nacionalnog parka i Ming iz Tajlanda za isti park. Pričajući tako s Nenadom i Milenom, shvatio sam da se oni svi međusobno jako dobro znaju, a sve ih upravo povezuje zajednička ljubav prema prirodi i životinjama. Iako sam za oboje imao bezbroj pitanja, sat je pokazivao da moramo krenuti!
Railay beach
Sunce je već toliko jako pržilo da sam znao da se neću dobro provesti ukoliko ne pronađem špricalicu. Tako smo pješke krenuli prema „luci“, u potrazi za istom ali nažalost bezuspješno. U prvoj su nas „luci“ šalju u drugu, a u drugoj nam je tip prvo bubnuo neku sasvim random cijenu, na što je Milena reagirala, svjesna da nas žele opeljušiti! Na kraju plaćamo 100 bahta po osobi u jednom smjeru.
Ono što je bilo najteže kod ovog „izleta“ i jedino upitno, bilo je prebacivanje mene u longtail brod. Ovi brodovi, za razliku od Matijinog, nisu imali ležaj na prednjoj strani pa je i samim time prebacivanje bilo puno teže. Sva sreća, s nama je na brod išao i jedan par, a dečko se činio sposoban pa smo pitali njega za pomoć. On i Nenad podigli su me s kolica visoko na brod, a cure, Laura i Milena, preuzele su me u brodu i stavile u kolica. Sva sreća, tenisica mi nije završila u moru, nešto što mi se po običaju uvijek događa!
15 minuta vožnje uz krajolik više nalik onom iz Avatara i stižemo do te čuvene i najpoznatije plaže Railay. I dok sve te stijene obrasle zelenilom izgledaju pomalo nestvarno, sama plaža Railay me na prvu ne obara s nogu. Zapravo, djeluje mi bezveze sama po sebi, a ogroman broj brodova i ljudi dojam ne poboljšava.
Phra nang
Glavnom, malom i uskom ulicom put nas vodi prema drugoj plaži, Phra nang. Iako ulica jest mala, prepuna je restorana i kafića koji svojim kreativnim natpisima u stilu Bob Marleya i marihuane mame turiste. Tu kupujemo prirodne sokove i na tren se skrivamo od nemilosrdnog sunca te nastavljamo dalje i stižemo do puteljka na kojem srećemo bandu majmuna i velikog monitor lizarda! Ako je vjerovati Nenadu, za vrijeme plime, cijeli je ovaj put pod vodom do koljena pa se može reći da imamo sreće!
Phra nang plaže već je mnogo ljepša destinacija od prethodne, s mnogo više zelenila, ljepšom bojom mora i dozom tirkiza, ali i popriličnim brojem ljudi na malom prostoru. Okružena je golemim vertikalnim stijenama koje ljudi željni avanture koriste za penjanje, a tu je i nekakav hram u špilji okružen s drvenim penisima! Da, dobro ste pročitali, s drvenim penisima!
I dok je Laura otišla na kupanje, mi smo spas pronašli u hladu ispod drveta i radoznalih majmuna. Iako mi je Milena radi vrućine glavu morala polijevati doslovno svakih pet minuta, pojam o vremenu smo razgovarajući izgubili pa mi se počelo pišati. Laure nigdje! Što ćemo? Osjetim da mi se piša poprilično jako, znači nemam previše vremena! Iako su Milena i Nenad bili spremni pomoći mi i obaviti to jer, što se mora, mora se, Milena je ipak uspjela na plaži pronaći Lauru pa smo to obavili u obližnjoj špilji.
Po povratku s plaže sjeli smo pojesti nešto u restoran i stigli na Railay plažu oko 17:40 kako bi uhvatili zadnji brod za Ao Nang. Milena je na plaži kupila povratne karte po istoj cijeni kao i kad smo dolazili no, sve očito nije moglo proći u najboljem redu.
Pokvareni lokalci
Tip koji „regulira“ brodove poslao nas je na sredinu plaže da čekamo brod, misleći kako nas ima „na umu“. Naravno da je na nas zaboravio pa smo se pomaknuli do brodova gdje nas je drugi tip poslao u brod u kojem je već bilo osmero ljudi i nije bilo šanse da nas četvero s kolicima stanemo unutra. Odbijamo i tip zove drugi brod i dok se ukrcavamo govori da trebamo platiti dodatnih 400 bahta jer smo sami, što odbijamo jer to nema nikakve logike. Nastaje svađa, a mene se počinje pišat! Pa kud baš sad? Ne mogu nazad na obalu, a novi ljudi samo što nisu došli i na brodu baš i nema mjesta. Oni se svađaju, a ja sam se na neki način isključio jer mi je u glavi samo to pišanje!
Uključio sam se opet kad je tip promijenio ploču i s 400 bahta cijenu podigao na 800 bahta jer nema ljudi, u suprotnom ostajemo. Nastaje još veća svađa, Milena se svađa s tipom i kapetanom koji izgleda kao gusar i kao da je na nečemu, Nenad viče Mileni da im plati jer ih ne može više smislit, a ja joj vičem da im slučajno ne plača ništa! I tako smo na kraju svega platili, ne znam više niti sam na kraju koliko, a tipovi su se ljigavo naslađivali! Nema problema platiti ali samo nemoj bit cigan!
Lijep zalazak pratio nas je sve do Ao Nang plaže gdje je Milena za pomoć pitala neke Španjolce. Nećemo valjda ovog cigana pitati! Na plaži sve puno ljudi, gdje ću ja pišati!? Milena i Nenad vode nas u Boogy Bar kod svojeg prijatelja i s kolicima i pijeskom napravio sam toliki nered da mi je bilo neugodno za izaći iz wc-a. Kažu, nema problema, očistit će oni! Valjda me ne mrze…
Iako smo imali ideju ostati na cugi, odlučili smo se za bolju opciju, pive u dućanu i pravac plaža! Na putu smo pozdravili lokalne shemaleove i svratili kod Mileninog i Nenadovog danskog prijatelja u njegovu zlatarnu. Uz pivu na plaži dogovorili smo se da ćemo prvi dio sutrašnjeg dana provesti s Matijom i Arm, a nakon toga se naći s Mienom i Nenadom, otići na river cruise i nakon toga u potragu za zmijama!
Four islands tour – Dan 17 – 06.02.2023
Kao i svaki dan do sad, kasnimo, ali kasni i Matija. Dogovor u 12:00 pao je u vodu već u samom startu i krećemo pola sata nakon što Matija sa svojim autom dolazi po nas. Voljan je naučiti sve, priča savršeni engleski i nemamo nikakvih problema za objasniti mu nešto. Bolje nisam mogao pronaći! Pišao nisam, procijenio sam da neću trebati uskoro, a i žurilo nam se pa sam nam „spasio“ desetak minuta. Do luke nismo ni stigli kada sam shvatio da sam naravno, krivo procijenio i obavio to na parkingu prije luke.
U luci nas dočekuje mladi par, izdaleka nalik na dvoje djece. Upoznajemo se, on se zove Nas, ima 18 godina i danas je naš kapetan! Ona, njegova djevojka, ima 20 godina i ime koje nisam zapamtio! Vjerujem da mali ima nekog iskustva i da zna što radi, jer mu Matija, nadam se, u suprotnom nikada ne bi u ruke dao brod. Bez obzira na to, oboje su simpatični i pomalo smiješni, a ona jako obzirna oko mene. Sad već imamo nekog iskustva pa uz random tipa na plaži bez problema ulazim u brod! Znak uspješnog ukrcaja mene u brod je taj da mi tenisica nije završila u moru!
Danas je valjda najtopliji i najsunčaniji dan od kako smo krenuli na put. Prži ga nenormalno, a ja nemam prskalicu i svjestan sam da to baš i nije najpametnije. Ipak, tu je more pa ako zatreba…
Chicken Island
Plovimo između otoka nevjerojatnih klisura i potpuno obraslih vegetacijom. Dojma sam kao da plovimo kroz džunglu otoka na moru! Još uvijek mi je nevjerojatno da sam ovdje i da uživam u ovim prizorima vlastitim očima. Naš prvi otok po redu jest Chicken island ili otok u obliku kokoši. Thaimer nam je otišao, nikoga za dron nisam pronašao u grupi pa se u potpunosti oslanjam na Matiju i sebe. Naravno da ništa ne može po planu pa se tako ne mogu prijaviti u svoj račun u aplikaciji i dron ne mogu dizati iznad 30 metara! Šaljem poruke Thaimeru i prijatelju Sagiju koji je upravljao dronom za vrijeme mojeg bicikliranja kroz Hrvatsku. Naravno, bezuspješno, nema interneta! U Hrvatskoj je rano ujutro, a Thaimer je na Baliju, nisam optimističan da će mi se itko od njih dvoje javiti!
Plovimo oko otoka i vežemo se ispred plaže gdje se ekipa roni i kupa. Stiže poruke od Sagija i spašava me tako da mi daje svoje podatke! Radi sve, ali ljudi moji, Matija i ja zajedno nemamo veze s vezom oko upravljanja s dronom. Prepuštam ga njemu, ipak ima funkcionalnije ruke od mojih iako mu se tresu dok pali dron od nervoze! Dobro, nešto smo napravili, nije baš što sam htio ali ako nastavimo učiti…bit će…jednog dana…taman kad se oprostimo od Matije!
Thale Weak
Drugi otok na „four island“ turi jest Thale Weak. To su zapravo dva manja otoka koja se za vrijeme oseke povežu pješčanim „mostom“. Iako sam načelno ovdje planirao izaći na obalu, to nisam učinio prvenstveno radi nesnosne vrućine, a i radi tog jer je most bio pod vodom. Van je jedino izišla Laura, a ja sam svojim očima promatrao brzinu oseke i kako se brodovi doslovno nasukavaju na plažu. Sva sreća, Nas je reagirao i u zadnji smo se tren uspjeli izvući i pokupiti Lauru na drugoj strani otoka.
Koh Poda
Iako smo nešto vremena kratkim boravkom na Thale Weaku uštedjeli, kasnili smo pa smo požurili do trećeg otoka, Koh Poda, karakterističnog po plaži ispred koje izranja golema strma stijena! Ništa, bez obzira na nešto veće valove, uz pomoć rendžera izlazimo van i odlazimo u unutrašnjost otoka! Palme, zelenilo, drveća papaje i smokve, ne ove naše! Golemu stijenu naravno nije moguće promašiti i iako ona ovako, na prvu jest impresivna, nije to to što mi gledamo na fotografijama!
Railay beach
Ideja je bila dan završiti u uvali plaže Railay i dočekati zalazak ali očito nas to sunce na ovom putovanju neće! Nula bodova! Tako smo iskoristili zadnju bateriju drona, ručali, pričali i uspjeli se dogovoriti da sutra idemo s Milenom i Nenadom na plovidbu rijekom, a nakon toga u potragu za zmijama! Matija je pristao ići s nama što je bilo odlično jer, dobili smo pomoć, društvo i samo sam platio benzin što je mizerno u usporedbi s time da smo unajmili vozača i vozilo! Dok Milena i Nenad ne završe s poslom, mi ćemo obići neka mjesta, uključujući i Emerald Pool! Po povratku na kopno i dolasku do auta, iznenadilo nas je nevjerojatno crveno nebo! Eto ti na kad nismo strpljivi! Matija mi se iskupio tako da nas je odveo u dućan, nešto slično dućanu „sve po 12 i kn“ i pronašao mi prskalicu!
Dolaskom u smještaj javio sam se Inge i započeo pregovore s Inge oko odlaska na Koh Phi Phi…
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
