Krabi – Dan 18 – 07.02.2023
Kako su Matija i Arm kasnili, vrijeme sam iskoristio da se konačno javim Luci. Stariji gospodin, Talijan, javio mi se vidjevši moju objavu u grupi za Tajland i odmah mi predložio da dođemo kod njega na par dana u nekakvu totalnu zabit, daleko od svega. Iako bih inače odmah pristao, u ovoj situaciji ne mogu baš samo tako otići negdje na blef. Trebao sam ispitati gdje je to točno, kako ćemo uopće doći tamo i ima li ta njegova kuća uopće ikakve uvjete da se u kolicima mogu kretati. Nakon što smo se konačno čuli pošteno, Luca je predložio, s obzirom da ide posjetiti prijatelja u Krabi, da nas ovdje i pokupi te odveze k sebi, 200 km sjeverno od Phuketa! Zvučalo je jako dobro malo se maknuti iz turističkog mjesta i odmoriti se na par dana…
Arm i Matija dolaze po nas sat vremena kasnije i vozeći se kroz džunglaste predjele Krabija, jedino na što sam mislio jest koliko mi je drago da sam odabrao Krabi ispred Phuketa! Krajolik je naprosto nevjerojatan i neodoljivo podsjeća na scene iz Avatara! Iako je Ao Nang, mjesto u kojem noćimo u potpunosti turistički grad, Krabi je nešto mirnije mjesto, bez turista i tu uglavnom prevladava stanovništvo muslimanske vjeroispovijesti. U njega ćemo se vratiti kasnije i naći s Milenom i Nenadom kako bi otišli na rijeku u potragu za zmijama!
Tiger cave temple
Nakon što smo putem kupili nešto za prigrist, a Matija nas je opskrbio nekakvih čudnim tajlandskim slatkišima, stižemo na parking Tiger cave templea. Hram je to koji broji nešto više od 1200 stepenica do samog vrha, no mi ovdje nismo došli kako bi ga „osvojili“ već samo pogledati donji dio koji je za kolica pristupačan. Vrućina je nesnosna pa nakon što nam teta na šalteru iz nepoznatog razloga nešto prigovara, požurujemo u hram. Od hrama apsolutno ništa nisam očekivao, a to sam i dobio, ništa! Dobro, dobio sam to da su me majmuni pokrali za vodu i da se pri tome osjećam poprilično glupo s obzirom na to da u vezi toga apsolutno ništa nisam mogao učiniti. Kriv je Matija koji me gurnuo među valjda dvadeset majmuna i tako ostavio! Znao sam što se može dogoditi čim su mi počeli dodirivati kolica, a kad su dobili samopouzdanje, rastavili su me kao u boksu u formuli 1!
Emerald pool
Kako se na donjoj razini hrama i nema baš mnogo za vidjeti, kupnjom smoothia zaključili smo naš posjet hramu i nakon sat vremena vožnje stigli na parking Emerald pool-a. Ovo je trebala biti lagana „šetnja“ i posjeta prirodnom bazenu koja nije trebala trajati duže od pola sata. Saznali smo da tako neće biti već na samom početku kad smo nakon velike nizbrdice došli do ulaza. Osim što su nam rekli kako do najljepšeg, plavog bazena s kolicima ne mogu, na ulazu nam je rendžer rekao kako je karta 400 bahta, umjesto 200 kako sam pročitao. Tu nam je još i pregledao ruksake i rekao kako ne možemo nositi dron sa sobom. Pokušao sam mu objasniti da ga nećemo koristiti ali ne, ne da se lik! Ostavljamo ga kod njega u kućici i za to nam uzima dodatnih 20 bahta!
Već samim ulaskom u park zaboravio sam na duplo veću cijenu koju sam platio na ulazu. Lijepo je, nešto svježije, obavijeno hladom i zelenilom te isprepleteno malim potocima kristalno čiste vode. Prilagođeni puteljak i džungla ispunjena nevjerojatnim žamorom cvrčaka dovodi nas do prvog prirodnog bazena, 35 metara širokog i 45 metara dugačkog kristalnog bazena. Dubok je svega 1-3 metara, a vodom se opskrbljuje iz Emerald pool-a i ostalih podzemnih izvora. Kupanje je naravno, zabranjeno!
Dolaskom do Emerald pool-a ostao sam pomalo razočaran, s obzirom na količinu ljudi koji su se u njemu kupali i na to da uživo uistinu nije ništa posebno. Ono što nas je zapravo začudilo jest da još uvijek nismo naišli niti na jednu jedinu prepreku što nas je navelo da počnemo sumnjati u one rendžerove riječi da do plavog bazena ne mogu s kolicima. Kako to obično biva, razriješeni smo svih sumnji svega pedesetak metara dalje naišavši na šest stepenica! Nije šest stepenica problem, pitanje je što nas čeka dalje? Arm odlazi provjeriti teren i vraća se s informacijom da nas čeka još stepenica, šuma i hrpa korijenja! Bacam pogled prema Lauri, pa prema Matiji i bez da su riječ rekli, „govore“ mi da nastavljamo odlučno prema plavom bazenu! Sat pokazuje 15:00 i već je jasno da se s Milenom i Nenadom nećemo stići naći, tj., bit će prekasno za brod. Ništa, idemo dalje kad smo već tu!
Blue pool
Stepenice i još malo stepenica pa dobrih 500 m kroz šumu i korijenje i evo ga, plavi bazen, tj. blue pool ili pravo malo skriveno blago usred šume! Čudno, nigdje nikoga, a plava boja kristalno čiste vode teško opisiva. Stvarno djeluje kao mala oaza! Bazen je naravno prirodan, dubine četiri metra, a topline od 30 do 50 stupnjeva!
Do auta stižemo tek oko 16:30, a to je vrijeme bilo predviđeno za susret s Milenom i Nenadom. Odmah nam je svima bilo jasno da nećemo stići na rijeku pa je pao dogovor da se nađemo, prošećemo i pojedemo nešto na noćnom marketu. Sat vremena vožnje, kao i svaki takav trenutak koristio sam za planiranje i dogovaranje s ljudima. Prvu lošu vijest primio sam od Bastiana koji mi je javio da u Khao Sok Nacionalnom parku nema smještaja bez stepenica! Drugu lošu vijest, iliti pljusku, dobio sam kad mi je Inge, vlasnica agencija rekla cijenu za privatnu turu na Phi Phi! Nisam mogao vjerovati da sam pročitao „35 tisuća bahta“ iliti 950 eura!
Phi Phi i May bay plaža, uz Bangkok za mene su bili pojam Tajlanda od trenutka kada sam prije 23 godine po prvi puta pogledao film The Beach. Može se reći da mi je vidjeti ovu plažu u jednu ruku bio i san, bez obzira koliko ona bila razvikana i ova cijena postavila je jako čvrsto pitanje u mojoj glavi. Želim li da 950 eura spriječi ispunjenje mojeg sna? Ne želim ali isto tako ne želim potrošiti 950 eura! Odlučio sam tako poslati Inge poruku, napisati sve o meni, moju ideju i nadati se najboljem!
Krabi
S gorkim okusom u ustima stigli smo u Krabi. S gorkim okusom jer sam imao osjećaj da se moja ideja, moj plan i moj san raspadaju i da se vrhunac posjete Krabi-u, moj odlazak na Maya Bay neće ostvariti! Koliko god je isto želio i Matija, znali smo da s njegovim brodom i tako malo ljudi, ne možemo do tamo! Jedina opcija za mene bila je privatni aranžman s brzim gliserom!
Ispred bijelog hrama našli smo se s Milenom i Nenadom, a rastali od Matije i Arm. Oni su otišli par ulica dalje provjeriti je li Matijin motor na istom mjestu gdje ga je i ostavio. Mi smo nakon hrama i kratke šetnje gradom stigli na mali noćni market, sjeli ispred Mileninog najdražeg štanda i naručili za jest.
Tad mi je stigla poruka od Inge! Pristala je na suradnju i ne samo to, uz to je ponudila dva dodatna člana posade kao pomoć, ručak, ulaznice za park i nešto što nisam očekivao, dozvolu za dron! Nisam razmišljao, pristao sam odmah jer, bila je to ponuda koja se nije odbijala! Pitao sam mogu li s nama na brod Arm i njezina prijateljica i želio sam pronaći nekoga tko bi za nas odradio posao s dronom.
Nakon što su Matija i Arm otišli na krivi market i vratili se kod nas, dogovorili smo se da je prekasno i da ćemo potragu za zmijama, kao i rijeku, prebaciti za sutra! Matija i ja bacili smo se u potragu za pilotom no, bezuspješno! Jedini čovjek koji se javio za tako nešto i tko je tako nešto mogao dobro odraditi, nabio je cijenu koju niti malo nije htio spustiti. Moram priznat da me svo to dogovaranje, pregovaranje i natezanje poprilično iscrpilo i odlučili smo da nećemo uzimati nikoga i da će dron preuzeti Matija, koliko god bio neiskusan. Tako je konačno pao dogovor da na Phi Phi idemo prekosutra!
Krabi – Dan 19 – 08.02.2023
Danas smo si, s obzirom na to sutra rano ujutro krećemo na Phi Phi ostavili dovoljno vremena kako bih obavio wc i tuširanje. Laura radi sve sama, prebacuje me iz kreveta na princezu, a za povratak s princeze u krevet koristimo posebnu tehniku, moje bacanje na krevet! To prebacivanje bilo je jedno od problema oko čijeg sam rješenja razbijao glavu prije puta, no nakon što me Laura uspjela sama prebaciti na princezu, dobili smo ogromnu dozu samostalnosti. Po tom pitanju više nismo ovisili o pomoći drugih!
Obavivši wc i tuširanje, Arm, Em i Matija stigli su ovaj put po nas točno na vrijeme, u 16:00! Iako sam veći dio današnjeg “posla” odradio na laptopu prije polaska i dogovorio sve za sutra, ostalo mi je još javiti se Luci. Koliko god bih najradije uživao u vožnji i promatrao divlji krajolik Krabija, taj sam period iskoristio za dogovor s Lucom. Iskreno, nisam baš znao točno što nas čeka kod njega, ali čovjek se činio drag, normalan i susretljiv. Dogovor je pao da nas prekosutra pokupi sa svojim autom i da nas odveze k sebi, 200 km sjeverno od Phuketa. Sad smo imali definitivan datum odlaska iz Krabija i sve su oči bile uprte u izlet na Phi Phi otočje i posjetu Maya Bayu. Na temelju toga, produži sam naš boravak u Krabi forest homestayu za dodatna dva dana.
Plovidba rijekom i potraga za zmijama
Parkirali smo se pored noćnog marketa gdje smo sinoć jeli, uzeli sokove od manga s Milenom i Nenadom krenuli prema mjestu s kojeg polaze brodovi za izlete po rijeci. Tu nas zaustavlja tip i ispaljuje cifru od 1800 bahta za turu što Matija vješto i iskusno spušta na 1100 bahta. To je 30€ što je za nas sedmero sasvim prihvatljivo!
Na ovakvim putovanjima rijetko što je jednostavno i lagano, no u tome i jest bit i čar. Da je drukčije, bilo bi dosadno! Do broda vodi dugačka strma rampa pa me tu Nenad odlučuje nositi sam, a ostali uzimaju stvari i kolica. U brod su me, za razliku od rampe ukrcali zajedničkim snagama i krećemo!
Ne baš najbolja vijest jest da je vodostaj jako nizak i da ne možemo klasičnom rutom već moramo drugim putem. Tu ubrzo stižemo do velikog “križanja” gdje svi osim Matije, kapetana i mene izlaze van. Cure idu u špilju vidjeti kostur “divovskog čovjeka”, Nenad luta okolo u potrazi za zmijama, a mi se vraćamo na rijeku kako bi digli dron. Nervira me to što znam što želim s dronom, imam ideja ali sam ga ne mogu upravljat! Zato zajedničkim snagama s Matijom pokušavamo nešto snimiti. Naravno, pri tome i učim kako bi kroz koji dan, kad Matije ne bude i ja nešto samostalno snimio!
Nakon što je Matija dron skoro zabio u drvo odlučili smo da je za danas dosta, a i ostatak ekipe je bio gotov s razgledavanjem. Plovimo rijekom i putem prolazimo market na vodi i kuće od kojih je većina uništena. Kažu nam Milena i Nenad da ovdje radi vlage i kiše ništa ne traje dugo.
Naprežemo oči i tražimo zmije u mangrovima. Voda je jako niska i radi tog ne možemo bliže obali što znači da sve promatramo s puno veće udaljenosti nego bi trebali. Sva sreća, imamo Nenada kojem baš ništa ne promiče. U nadi da ćemo pronaći koju otrovnicu, vidjeli smo majmune, varana, pokojeg vodomara i šest vodenih zmija imena bockadam.
Stajemo nasred rijeke i koristimo trenutak potpunog mira da uz cvrčke gledamo zalazak sunca. Koji spokoj!’ Na to sve još počinje poziv na molitvu iz obližnjeg mjesta i sve skupa pretvara u jedan od najdražih trenutaka boravka u Krabiju!
Pa kako sad završiti ovaj izlet? Matija mota frulu, a mi u dogovoru s kapetanom produljujemo turu! Iako curama, Arm i Em baš i nije previše zanimljivo, nama je vrhunski! Dobro, moglo bi biti manje komaraca! Tražimo dalje, mrkli je mrak i naprežemo oči još jače, ali bezuspješno!
Krabi night market
Kako je golemi puni i žuti mjesec počeo obasjavati krajolik oko nas, vratili smo se na kopno i uputili prema noćnom marketu gdje smo sjeli nešto pojesti. Tu me s obzirom na vrućinu i na to da nisam ništa jeo uhvatila slabost tako da sam se morao „spašavati“ i bilo je pitanje hoćemo li ići negdje dalje? I nije zapravo bilo samo do mene, Arm i Em nisu djelovale previše zainteresirano ići opet tamo negdje u potragu za „glupim“ zmijama! No, nisam se dao! Malo coca-cole, malo me hranila Milena, malo Laura i eto ti mene, kao nov! Gdje idemo!?
Milena i Nenad dovode nas do „njihove bare“ tj. mjesta kojeg nazivaju urbanom džunglom. Tu, iako u centru samog grada caruju životinje! Svašta se ovdje može naći, od sporog lorija, varana, pitona, otrovnica, raznih kukaca pa sve do četiri vrste kornjača, jedne kopnene i tri vodne. Nažalost, dublje ne možemo, mrak je, gusto je raslinje, a adekvatnu robu i čizme nemamo. Hodamo po stazi ali nema ničega, osim nekih svjetlećih točkica za koje smo ustanovili da u pauci!
Kaže Nenad da su se životinje očito povukle bliže vodi. Cure su odustale već u samom startu, a mi uporno nastavljamo dalje! Nenad u šali govori da će baš one pronaći zmiju i kad ono, evo ti na povratku, Nenad pronalazi prekrasnu zelenu zmiju na grani ravno iza njihovih leđa! Ova, kako je zovu, „bič“ zmija (oriental whip snake) aktivna je po danu, lovi guštere, žabe i kako Milena kaže, samo je malo otrovna! Ime je dobila po svojem tankom i savitljivom tijelu što se odmah dalo vidjeti čim je Nevena spretno ugrizla čak tri puta! Jebiga, ugrizao bih ga i ja da mene tako probudi usred noći! Kad se ljutica malo smirila, na red je došla Laura, a onda ja! Nenad ju je fotografirao i vratili smo je na granu na kojoj smo je pronašli…
Bio je to zadnji dan da smo se družili s Nenadom i Milenom ali se svakako nadam da će nam se putevi ubrzo opet sresti! Pozdravili smo se s njima i uputili prema Ao Nangu gdje smo brže bolje otišli spavati! Dižemo se za 5 sati jer sutra idemo na Phi Phi! Svu svoju energiju sam dao da se taj izlet ostvari i iskreno se nadam da ću svojim očima vidjeti tu čuvenu Mayu Bay!
Nenadov rad
Photo by Nenad Preradović
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
