Krabi – Dan 21 – 10.02.2023
Jučerašnji dogovor s Lucom bio je naći se danas u 09:00 ispred naše sobe i pola sata kasnije krenuti. Kako je Luca žurio u Phang Nga kako bi produljio svoju vizu, htio sam to izbjeći i s Matijom napraviti izlet do James Bond otoka i da nas tu, po povratku pokupi Luca. Matija nažalost nije mogao, a Lucu, čovjeka od 76 godina nisam htio zamarati pa sam jednostavno pustio dan da ide svojim tokom.
Naš “kvart” u Krabiju
Luca
Bez obzira na to što se Laura digla ranije kako bi nas spakirala, opet kasnimo. Luca je već ispred pa me Laura prebacuje u kolica kako bih čovjeku pravio društvo. Na prvu jako simpatičan čovjek, zanimljiv, zabavan i Jako dobro priča engleski! Dok Laura donosi stvari priča mi o sebi i kako je s jedrilicom plovio šest godina sve od Italije do Phuketa! Dolaskom ovdje zaljubio se u Tajland, preselio se i sad ovdje živi preko 36 godina! Sjećam se da mi je u poruci napisao da ima neki oblik invaliditeta, a u autu vidim hodalicu pa ga se, s obzirom na to da sam potpuno otvoren, ne sramim pitati što ga „muči“.
Naša kućica
Naš smještaj
Spakirani i spremni krećemo prema Phang Nga-u! Kako nam Luca fizički ne može pomoći, za prebacivanje u auto pitali smo random dva tipa na cesti. Misleći kako u autu neću provesti duže od dva sata, na sjedalo nisam stavio svoj jastuk kako bi me bilo lakše prebaciti. Nakon sat i pol vožnje stižemo u Phang Nga pred imigracijski ured. Zatvorio se prije deset minuta i sad moramo čekati jedan sat da se ljudi vrate s pauze! Eto nam kad kasnimo! Ništa, čekamo…
Pola sata nakon čekanja stiže Aew, Lucina partnerica, tajlanđanka i na prvu prvu jako ozbiljna žena! Došla je pomoći Luci da riješi vizu. Nakon sat vremena ured se otvara i Luca i Aew odlaze unutra. Laura i ja čekamo u autu. Vruće je za popizdit, guzica mi od sjedenja već otpada, a nigdje nikoga da bi ga pitali za pomoć da izađem iz auta! Dobro, valjda će sve bit brzo gotovo…
Samet Nangshe
Čekali smo još jedan sat dok Luca i Aew nisu izašli van. Umro sam! Aew odlazi doma, a mi? Kaže Luca da nije raspoložen za nikakve vožnje brodom, ali da možemo ići do piera ispitati situaciju i probati doći do Samet Nangshe-a, poznatog vidikovca s kojeg se pruža pogled na cijeli zaljev. Ono što nikako ne bi htio jest da vozi po noći jer kako kaže, slabije vidi pa moramo požuriti. Iako sam htio na taj vidikovac i brod za James Bond island, znao sam da ne mogu tlačiti Lucu pa sam njemu prepustio da radi kako njemu paše i ovisno o njegovim mogućnostima. Mi ćemo već nešto organizirat, makar od njegove kuće, 200 km sjeverno od Phuketa.
Stižemo u ulicu gdje se nalazi pier za brod i na sredini nas ceste zaustavlja tip s tablom za izlete brodom. Pokušavam mu objasniti što trebam ali ne ide. Zove on gazdaricu, a gazdarica još manje zna engleski! Uspijevam nekako dobiti njezin Facebook i cijenu od 2000 bahta za izlet s brodom! Pozdravljamo se i obećajem da ću se javiti.
Samet Nangshe
Izgubili smo se dva puta ali na kraju smo ipak uspjeli doći do ulaska na vidikovac. Na parkingu se koliko vidim ostavljaju vozila i onda vas oni sa svojim vozilom voze do vrha. Mi imamo pogon na sva četiri pa se samo nadam da možemo gore s našim autom? Ne možemo! Ne daju! Objašnjavam, ali ne ide. Nakon pet minuta natezanja dolazi neki tip, provjera nam auto i govori da ipak možemo gore. No, uspon je stvarno strm. Luca, možete li vi to, pitam ga? Bez problema, odgovara! Ok, idemo! Plaćamo 90 bahta po osobi za ulazak, kupujemo indijske oraščiće, piće i krećemo!
Ma zna sve Luca, stari lisac! Bez problema dolazimo do vrha i odmah random tipa molimo za pomoć. Moja guzica je konačno predahnula nakon preko četiri sata sjedenja na tvrdom kožnom sjedalu. Laura me bez problema diže uz četiri zemljane stepenice i otvara nam se pogled na cijeli zaljev! E pa, vrijedilo je! Luca ostaje u autu i viče da samo požurimo da ne vozi po mraku! Šteta da ovdje nećemo doživjeti zalazak…
Hat Ao Khoei
Nisam htio da Luca čeka i da nas posve zamrzi već prvi dan pa radimo koju fotku i vraćamo se do auta. Opet nam je pomogao neki random tip, a ovaj sam put stavio jastuk! Tipkam u Google maps „Ao Khoei“ i izbacuje ravno 3h48min! Pa nema šanse da stignemo po danu! Ništa, idemo pa što bude…
Vozeći se zapadnom obalom, sjeverno od Phuketa, Luca nam pokazuje i priča o posljedicama potresa tj. tsunamija koji je pogodio Tajland 2004. godine. Potres se dogodio zapadno od zapadne obale otoka Sumatre, a prema službenim informacijama, ,magnituda potresa iznosila je 9,15 po richteru! Masivni tsunami s valovima preko 30 m tada je uništio sve pred sobom i odnio oko 227 tisuća života! Bio je to treći najveći potres ikad zabilježen! Na sreću, Luca je u tom trenutku bio u Bangkoku, ali po njegovim pričama, bez života je ostalo mnogo ljudi koje su on i Aew ovdje poznavali.
Ostalo nam je još gotovo dva sata vožnje, a već je prevladao totalni mrak! Da stvar bude bolja, počeo je i pljusak! Ja sam totalno smetnuo s uma da su sve naše stvari, kao i kolica iza na otvorenom.
Nešto iza 21:00 skrećemo s glavne ceste i spuštamo se do kuće. Dočekuje nas Aew s tri psa, Chokedee, Happy i Chanel! Izlazim van, podižem glavu, a oko mene palme, tisuće zvijezda na nebu i šum valova koji dopire iz blizine. Udišem svjež zrak i pomislim, dobro sam odabrao! Nisam imao pojma gdje idemo, tko je Luca niti što nas čeka ali htio sam da u ovom gustom rasporedu imamo barem jedan dio nečega nepoznatog, autentičnog i daleko od turističkih mjesta.
Kuća se, sudeći po zvuku valova nalazi na svega pedeset metara od mora. Daleko je od bilo kakvog mjesta i u potpunoj prirodi. Oko nas nema ničega! Aew se sad čini kao potpuno druga osoba, vesela, pričljiva i jako simpatična! Odmah sjedamo za stol, a društvo nam osim pasa rade i preko trideset gekona na stropu! Luca nas je upozoravao na opasno dobru kuhinju od Aew, a u to smo se uvjerili odmah! Bez obzira na sve, spremila nam je večeru i ne sjećam se kad sam zadnji put toliko pojeo!
Kuća
Nakon večere ostali smo sjediti i pričati, a Luca nas je ponudio s viskijem. Pričao nam je kako je Tajland nekada izgledao i da mu sin ima fotku s Phi Phi otoka dok tamo nije bilo ničega! Luca i Aew su se ubrzo uputili na spavanje, a mi u našu malenu sobicu koju od dnevnog boravka dijeli samo zastor.
Cijela kuća je praktički „otvorena“, što ne znači da krova nema već je on dignut na stupove koji su kojih metar iznad zidova. Tako cijela kuća na neki način „diše“ i lakše se suši od užasno visokog postotka vlage. Naša soba nalazi se tik uz dnevni boravak, a od njega nas dijeli mali zidić visine metar i pol, u kojemu se umjesto vrata, obješen na bambusu, nalazi nekakav zastor koji se proteže skroz do poda.
Soba je jako mala, a u njoj se nalazi jedna polica ispunjena starim Lukinim stvarima, stolni ventilator i nešto manji bračni krevet s najtvrđim madracem koje je moja guza ikada osjetila! Sobica je posve otvorena pa su životinje dobrodošle, od guštera, mravi, ptica pa do paukova. Zmije, naravno nisu! Ne žalim se, naprotiv, soba me u potpunosti oduševila ali da nisam bio malo zabrinut spavati na tako tvrdom madracu cijelu noć, jesam! Za mene to može biti opasno pa sam odmah napomenuo Lauri da ću je usred noći budit kako bi me okrenula.
Opljačkani usred ničega
Kako su Aew i Luca otišli na spavanje, Laura je otišla „bacit oko“ do plaže gdje je saznala da se svega dvadeset metara od nas nalazi krava, došlo je vrijeme da se spremimo za spavanje. Spremni za krpe, predlažem Lauri da zapalimo jednu, onako, za kraj dana, po pola. Aew mrzi cigarete i rekla nam je jasno da se za pušenje mora ići par metara od kuće jer jako dobro osjeti miris! No, tko će sad po ovom mraku nizbrdo i u nepoznato radi cigarete? Naša soba sigurno je udaljena petnaest metara zračne linije od njihove, spavaju sad već ko’ topovi pa predlažem da zapalimo ispred sobe.
Ma daj, na otvorenom smo, dijeli nas dobrih petnaest metara, spavaju i nema jebene šanse da se to osjeti, govorim Lauri! Popušimo za čas i u krpe!
Liježem u krevet i premda fizički ne osjetim gotovo ništa, osjećam se kao da sam legao na kamen! Najveća greška jest ta da ventilator nismo upalili! Pa kuća je „otvorena“, bit će svježeg zraka, zar ne!?
Pozdravljam gekone na stropu i tonem u san.
Zaspao nisam, a već sam se probudio!
Zlo mi je, gorim u paklu od vrućine, a uho od utrnulosti gotovo više ne osjetim. Okrećem se na pravi bok, dišem duboko i potpuno se otkrivam. Pa koji mi je? Neću još buditi Lauru, probat ću malo doći k sebi prvo! Nakon dvadeset minuta mučnina prestaje pa budim Lauru da me okrene na trbuh. To mi je na ovako tvrdom madracu jedina opcija! Pitam se je li ovo na čemu spavamo uopće madrac!?
Ležao sam tako neko vrijeme na trbuhu dok se nisam malo ohladio ili konačno zaspao od umora. Tko će ga više znat, ali da, jebena bitka! Misleći kako sam konačno sretno zaspao, iz sna me budi histeričan lavež pasa! Ne jednog, sva tri!
Laju ko’ blesavi i ne staju!
Budi se i Laura i pitamo se kaj se događa? Na kog mogu lajati? Na što? Zaključujemo da vjerojatno laju na nekakve zvukove u šumi i da su zabrijali nešto…
Hat Ao Khoei – Dan 22 – 11.02.2023
Zaspao opet jesam, ali na pola. Mučio sam se ostatak noći i učinilo mi se da sam kasnije čuo Aew kako nešto potiho viče. No, svakako sam je čuo ujutro i njen razgovor vezan uz nekakvu pljačku. Znao sam da smo Bogu iza nogu, nema nikoga, sve je otvoreno, a Luca čak i nije zaključao auto! Bacam se dalje na spavanje i hvatam još nešto i ovako već isprekidanog sna.
Vrućina me probudila nešto kasnije, i prva stvar koju mi je Aew rekla jest da Laura provjeri stvari u autu. Druga stvar koju mi je rekla jest da je osjetila da smo pušili! Ma ne seri, pa kako je to moguće!? Ne mogu vjerovati da je osjetila! Eto, kladio bi se da neće, a oklade ne gubim! Zaboravimo na pušenje, kakve stvari? Kakav auto? Što, gdje i kako? Ništa mi nije jasno…
Znam da je Laura donijela većinu stvari u sobu. Laptop je tu, foto oprema je tu i dokumenti su tu, barem moji! Vraća se Laura iz auta i govori da joj fali tridesetak eura. Ništa više, pitam je? Ništa! Eto Laura, rijetki se mogu pohvaliti da se nakon pljačke smiju! Možemo reći da smo u Tajlandu opljačkani…
A sad da raščistimo kako smo mi, ovdje, Bogu iza nogu, gdje nema nikoga opljačkani!? Govor nam Aew da nije prvi put. Dogodilo se već jednom. Neki mlađi tip iz okolnog sela, propalica, narkoman ili što već, ide okolo i krade novac valjda za drogu. Pa jebote!
Kuća
A ništa, šta ćemo!? Sjedamo za stol na doručak i nastavljamo naš dan. Dok Aew donosi hranu na stol, Luca izlazi van iz malenog bazena, a ja po prvi put jasno vidim gdje se nalazimo. Nigdje nikoga osim nas, tek jedna kuća obrasla šumom na stotinjak metara udaljenosti. Vjetar nam nosi miris mora i šum valova, a visoke i lijepe palme doslovno su nam na dohvat ruke. Oko kuće sve je zeleno, Aew je uz to i svašta posadila, a ponosno nam pokazuje i svoj avokado. Tu su pijetlovi i kokoši koji slobodno lutaju okolo, a svaki od tri pasa, u svojem je filmu. Život je u ovakvim trenucima uistinu lijep, a Luca je, može se reći, pronašao svoj komadić raja. Čovjek zna živjeti, a ja sudeći po tome, odabrati!
Plan ovdje jest bio prepustiti se, pustiti mozak na pašu, odmoriti se, ali i napraviti neke stvari, ponajviše u vezi organizacije. O paketu s kateterima koji je trebao stići Filipu u Bangkok još niti glasa i ne mogu reći da to čovjeka u mojoj situaciji ne brine. Dobra vijest je ta da mi je Bojana iz Phnom Penha javila da je drugi paket s kateterima koji sam poslao stigao. Paket je stigao u neki ured, a ona je dobila papirić s jasnim uputama. Na papiriću su napisali da rade do 17:00, ali da treba doći do 16:00 jer odu doma. Subotom rade od 08:00 – 12:00 ali je najbolje doći niti prerano niti prekasno. Gledam sliku papirića sa smiješkom i razmišljam kako mi se Kambodža već sviđa!
Jedva dočekavši trenutak, završavamo doručak i krećemo prema plaži. Mali travnati puteljak vodi nas pored velikog prirodnog bazena na kojem se nalazi bungalov koji su Luca i Aew napravili kako bi ga iznajmljivali. Sa suprotne strane ugledavamo onu kravu koju je sinoć vidjela Laura. Tu je posve sama nemamo pojma čija je?
Sva tri psa prate nas u stopu i nakon pedesetak metara izbijamo na plažu. Tu se, s lijeve strane nalazi malena nadstrešnica s dva stolca i taj Lucin čuveni crveni katamaran s kojim je ovdje doplovio iz Italije! Kaže kako mu je velika želja srediti ga, ponovno isploviti i jedriti.
Plaža
Plaža nije najljepša na svijetu ali je u potpunosti samo naša! Nigdje oko nas nema nikoga, tek dvoje ljudi u daljini za koje pretpostavljamo da su danski par Gitte i Dan koji borave u bungalovu ispod naše kuće. Laura odlazi u šetnju, a ja ostajem ispod malene kućice u hladu s pogledom na Andamansko more. Dva psa odlaze svojim putem, a Chanel ostaje kod mene. Očito sam joj zanimljiv ali me se još uvijek boji pa se izvalila na sigurnoj udaljenosti od mene.
Signala nema pa ne mogu provjeriti je li Bojana pokupila paket i što je Matija odgovorio na moj prijedlog. On i Arm za par dana moraju u Bangkok, praktički kad i mi pa sam predložio da dođu ovdje, da provedemo koji dan skupa, odemo na izlet na James Bond island te se nakon Khao Soka zaputimo skupa prema Bangkoku. I dok mi sve te misli prolaze glavom, na plažu siže Luca sa svojim kamionetom. Kako teže hoda, kod kuće sjedne u auto, doveze se do plaže i onda uz pomoć hodalice odlazi u more. Kako radi velikih valova hodalicu ne može ostaviti nigdje, hodalica ide s njim na kupanje! Pomalo je smiješno gledati izdaleka kako se u moru bori s tim i kako pliva s njom. No, čovjek stvarno ima volje i svaka njemu čast. Plivanje mu, kako i sam kaže, jako pomaže!
Kako do James Bond otoka?
Nakon kupanja Luca je došao do mene, a onda je stigla i Laura pa smo se svi vratili u kuću iz koje je već dopirao neki fin miris. Aew sprema večeru, a na njoj će nam se pridružiti i onaj danski par s plaže. Palim laptop i bacam se na posao. Bojana mi je poslala fotku kako je preuzela paket. Znači, imam 300 novih katetera koji me čekaju u Kambodži i ako ovi u Bangkok kojim slučajem ne stignu, preživjet ću, samo ove preostale moram dobro rasporediti. Javio mi se i Ming, vodič iz Khao Soka s kojim sam se pošteno namučio oko nekakvog dogovora. Uspjeli smo se dogovoriti da s njim idemo na trekking u džunglu čim stignemo u Khao Sok. Još mi je preostalo dogovoriti ono najteže, brod i smještaj!
Bojana s mojim paketom
Matija je napisao da mu se sviđa plan ali da ne zna kako da ga izvedemo. Oni imaju auto i motor, ali ako ovdje dođu svojim prijevozom i onda s nama odu za Bangkok, moraju ga ostaviti ovdje, što baš i nema smisla. Prebirem sve one poruke koje sam dobio u inbox, izvlačim sve vozače koji su mi se javili i šaljem im poruke s upitom za cijenu za prijevoz od Khao Soka do Bangkoka. Odgovori užasno variraju pa dobivam ponude koje se kreću od 8000 do 18000 bahta za privatni kombi.
Luca je pristao voziti nas odavde do Khao Soka tako da moram smislit kako ćemo Laura i ja nazad u Phang Nga, kako će Matija i Arm do tamo, kako ćemo svi nazad i kako ćemo u Bangkok. Razmišljajući, došao sam na ideju da se javim Mindu, čovjeku koji nas je u Krabi-u pokupio na aerodromu i da ga pitam postoji li mogućnost da on doveze Matiju i Arm u Phang Nga, ode s nama na turu s brodom i onda nas sve skupa vrati ovdje, u Hat Ao Khoei. Vrijeme zalaska samo što nije pa sam se za kraj javio ženi za brod u Phang Nga-u!
Tajlandska večera
Povratkom na plažu nebo je već počelo poprimati lijepe boje i očekivali smo lijep zalazak. Konačno, jer do sad na putu stvarno nismo imali sreće! Bio je to idealan trenutak da dignem dron i da naučim letjeti jer se na ovom putovanju više za to neću moći na nikoga osloniti, a ne da mi se stalno nekog za to moljakati.
Iako radi svojih fizičkih mogućnosti ne mogu dronom upravljati kako bi htio, neopisivo mi je zadovoljstvo konačno imati mogućnost nešto samostalno snimati i fotografirati, a da to donekle liči nešto.
Nakon zalaska vratili smo se u kuću gdje su nam se na večeri pridružili Dan i Gitte. Aew se oko večere stvarno potrudila i nevjerojatno mi je koliko ta žena uživa u kuhanju, koliko toga zna i koliko joj se to svaki dan da raditi.
Za večeru je pripremila egg fried rice, three flavors fish, garlic fried soft crab i stir fried mixed vegetables za Lauru. Moram priznati da me rak oduševio, još nikada nisam jeo raka s oklopom nego sam ga uvijek gulio. Aew je to tako pripremila da je oklop toliko mekan da ga jednostavno možeš pojesti!
Hat Ao Khoei – Dan 23 – 12.02.2023
Za razliku od prošle noći, ovu smo noć bili pametniji pa smo prije spavanja upalili ventilator. Drugi nam je dan, a već smo nekako osjećaja kao da sve znamo i da smo doma. Doručak nas je čekao za stolom gdje nam se nakon kupanja u bazenu pridružio Luca. Aew je upravo vratila od našeg jedinog susjeda s informacijom da je kokoš upravo uginula od zmijinog ugriza, a da zmiju nisu uspjeli pronaći! Dobro, možda bolje kokoš nego mi!?
Prvi dio dana iskoristio sam za daljnje planiranje puta i odgovaranje na sve poruke. Javio se Mind i rekao je da je slobodan i da će za cca. 2500 bahta pokupiti Matiju i Arm, dovesti ih u Phang Nga, biti s nama na brodu i vratiti nas u Hat Ao Khoei. Bolju cijenu od toga neću dobiti, a Minda znam, priča engleski i još k tome ima novi i veliki auto. Odmah sam se javio Matiji i dogovorili smo gdje i kad se sutra nađemo. Sad je još trebalo riješiti pitanje Laurinog i mojeg dolaska u Phang Nga. Aew mi govori da postoji taksi koji može doći iz obližnjeg grada i odvesti nas u Phang Nga. Cijena? 2500 bahta u jednom smjeru! Nije bajno ali druge opcije nema. Potvrđujem Aew taksi i potvrđujem ženi u Phang Nga da sutra dolazimo na brod!
Selidba u bungalov!
Sad je još trebalo dogovoriti transfer iz Khao Sok-a do Bangkoka i najaviti svoj dolazak ljudima koji su mi se javili za Bangkok, a ima ih poprilično! Za transfer sam na kraju odabrao najjeftiniju opciju koja je bila 8000 bahta za kombi! Put je to od preko deset sati i 750 kilometara! Dok sam vrijeme provodio na laptopu, Aew je ispratila danske goste, počistila bungalov i pripremila ga je za nas! Sutra će nam se tamo pridružiti Matija i Arm, a mi ćemo se tamo preseliti već danas!
Naš bungalov
Nakon što je Laura preselila sve naše stvari, a ja se uspio malo ohladiti, otišli smo na plažu gdje smo proveli ostatak dana, a i dio večeri. Prije zalaska pridružili su nam se Luca i Aew, a ja sam opet letio dronom i mogu reći da sam dosta toga savladao.
Večera
U kuću smo se vratili za večeru, a na stolu nas je dočekalo lazanje! Iako smo nakon večere ostali još pričati, ponajviše s Lucom koji nam je pričao o svojem zanimljivom životu, znao sam dan ubrzo slijedi ono najteže, a to je tuširanje i obavljanje wc-a. Radi stepenica to sami u bungalovu ne bi mogli izvesti, pa smo odlučili to obaviti ovdje. Jedini problem je bio taj što je kupaona od kreveta udaljena dobrih 20 metara! To je značilo da, nakon što na krevetu stavim čepić, moram prema kupaoni krenuti ranije i nadati se da se neću pokenjati putem po kući. Kupaonica je, kako je zovu, tzv. Bali sti, a to znači da je otvorena, nema krova i sve je puno zelenila. Tamo je i kada pa sam se morao tuširati iznad toaleta. Sva sreća, obavili smo sve bez problema i riješen sam najveće brige koja me ovdje mučila…
S povratkom u bungalov, bez ijedne brige i sa svime isplaniranim, odlučio sam se malo opustiti. Sjeli smo na terasu u potpunom miru, uz zvukove valova i poželio sam po prvi pt zapaliti u Tajlandu i testirati onaj Matijin poklon. Iako mi je u početku bilo odlično, ubrzo sam shvatio da sam pretjerao i Laura me doslovno odnijela u krevet!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
