Hat Ao Khoei – Dan 27 – 16.02.2023
Odlasci su uvijek teški, a danas napuštamo ovo predivno mjesto i divne ljude koji su nas tako nesebično ugostili i upoznali s onom, ne turističkom stranom Tajlanda. Nakon doručka kreće pakiranje, a ja još neko vrijeme provodim na terasi našeg bungalova razmišljajući što smo sve posljednjih šest dana iskusili i koliko će mi ovo mjesto zapravo faliti. Čeka nas još užasno puno toga za vidjeti i doživjeti i ne sumnjam da će to sve ublažiti činjenicu da smo napustili ovo mjesto, ali kada sasvim spontano dobiješ ovakvo iskustvo, s ovakvim ljudima i na ovakvom mjestu, to je ipak jedna posve drukčija stvar.
Po običaju kasnimo, pozdravljamo Aew i pse te sjedamo u auto i krećemo prema Khao Sok Nacionalnom parku u koji nas vozi Luca. S obzirom na to da kasnimo već laganih sat vremena, javljam se Mingu koji već nestrpljivo čeka na ulazu u prašumu i bacam se na potragu smještaja.
Khao Sok Nacionalni park
Ming je vodič parka i čovjek koji kao Milena i Nenad voli boraviti u prirodi u potrazi za životinjama koje fotografira. S njim sam imao stvarno naporne pregovore jer često nije imao signala, vremena, a i pisati engleski mu nije jača strana. Tako bi u dan ili dva razmijenili tek jednu riječ i doslovno bih morao vući informacije iz njega. Nije mi bilo svejedno što kasnimo i znao sam da je nervozan te da postoji mogućnost i da ode, do čega nikako nisam htio da dođe jer Khao Sok Nacionalni park bio je visoko na listi želja u Tajlandu. Htio sam barem iskusiti dio parka, znajući da je išta više za kolica gotovo nemoguće!
No, zašto sam baš zapeo za Khao Sok?
Prije svega, zapanjujuće je shvatiti da hodate po ostatku sustava koraljnih grebena koji se protezao većim dijelom Azije u permskom razdoblju prije nekih 280-225 milijuna godina. Dokazi sugeriraju da je greben bio oko pet puta veći od današnjeg Velikog koraljnog grebena, da se protezao od Kine do Bornea i da su sve te nemoguće, prekrasne, okomite vapnenačke kraške litice nekada bile podmorje. Protežući se na površini od 3500 četvornih kilometara, prašuma Khao Sok Nacionalnog parka mjesto je s jednom od najvećih bio raznolikosti i najstarijih ekosustava na svijetu! Primjerice, u cijelom Khao Soku postoji oko 200 različitih biljnih vrsta po hektaru, u usporedbi s 10-ak u Europi ili Sjevernoj Americi.
Stigavši pred sam ulaz u park, kod rampe nas je dočekao Ming. Kako sam i očekivao, bio je nervozan i želio je krenuti što prije, no svega pet minuta prije dolaska, Laura i Matija odlučili su da bi prvo bilo najbolje nešto pojesti. Rekavši to Mingu, upitao me možemo li mi otići sami, a da oni dođu za nama? Pristao sam s obzirom na to da sam znao da čovjek već toliko dugo čeka i da još neko vrijeme mogu izdržati bez hrane. Prtljagu ostavljamo kod rendžera u kućici, pozdravljam se s Lucom i svatko kreće svojim putem, Ming i ja u prašumu, Luca doma, a Laura, Arm i Matija u potragu za hranom!
S Mingom u avanturu!
Ako ćemo biti iskreni, nije da mi pitanje kako ćemo nas dvoje to izvesti nije prošlo kroz glavu. No, Ming je rekao da ne brinem pa sam mu tako odlučio i vjerovati. Uživo mu je engleski puno bolji pa je s njim mnogo lakše komunicirati i vrlo brzo dolazimo do zaključka da od filmova i serija volimo slične stvari i da voli igrati igrice, što sam nekada prakticirao pa se dodatno slažemo i razumijemo. Pokazujemo karte na početku staze i ulazimo na stazu gdje započinje 5 km dugačak treking do rijeke i slapa. Staza na prvu djeluje dosta jednostavna i lagana, naravno, za nekoga tko hoda. Za kolica i to za samo jednu osobu to je posve druga priča!
Već na prvoj uzbrdici pomislio sam, kako ovaj to misli izvesti i prijeći 5 km ovim terenom sa mnom? Umrijet će i odustati nakon petsto metara! No, prevario sam se…tip je uporan i ne odustaje!
Savladavamo konstantne uzbrdice i nizbrdice i svako malo radimo pauze u kojima razgovaramo. Ming mi priča o sebi, svojim fotografijama, prašumi, brani koja je ovdje napravljena, kako prepoznaje i uočava životinje te kako je jednom doživio ugriz zmije otrovnice. Prešavši dva kilometra staze počeo sam vjerovati u to da Ming stvarno nije normalan! Jesam li ja to konačno pronašao nekog luđeg od mene i je li si ovaj luđak stvarno danas zacrtao preći sa mnom tih pet kilometara!?
Na točno pola puta do rijeke osjećam da moram pišati!
Sranje!
Što sad?
Signala nema, a Laure i ostalih niti na vidiku!
Znao sam da što idemo dalje i što mi se tijelo više bude treslo radi terena, time će biti gore. Našao sam se u situaciji u kojoj nisam znao što učiniti! Ming mi je rekao kako je to već nekad radio svojem bolesnom djedu i da uopće nema problema s time da to učini. Olakšalo mi je to malo, ali se isto tako nisam htio na to osloniti. To mi je bila zadnja opcija u slučaju da postane kritično!
Polako nastavljamo u nadi da će nas Laura stići, ipak je sad prošlo preko sat i pol vremena i ako se nisu putem izgubili, trebali bi doći uskoro. Kako bih si olakšao i okupirao um, potegnuo sam priču o parku. Ming mi priča kako velik dio današnje ekološke raznolikosti ovo mjesto duguje velikom obilju slatke vode – oko 3500 mm godišnje, kao i zaštiti koju nudi vrlo nepristupačan teren.
U Nacionalnom parku zabilježeno je gotovo 400 vrsta ptica, 90 vrsta gmazova i mnoge vrste sisavaca, kao slonovi, jeleni, medvjedi, tapiri, majmuni, dikobrazi, mramorne mačke, divlje svinje i azijski divlji psi. U obilju biljnog svijeta, dvije su vrste jedinstvene: langkow, palma koja naraste do 3-5 metara s lijepim srebrno bijelim donjim stranama i smrdljiva, veličanstvena Rafflesia, najveći cvijet na Tajlandu i jedna od najrjeđih biljnih vrsta na svijetu. Cvjetovi cvjetaju samo nekoliko dana u siječnju ili veljači, u sušnoj sezoni. Tada cvatu latice u oker, smeđim i žutim nijansama do 80 cm u promjeru. Četiri dana nakon što procvjeta, cvijet se smežura i umire u truloj gljivičnoj masi.
Petsto metara dalje, na trećem kilometru stižu nas Laura, Matija i Arm i olakšan za jedno pošteno pišanje, nastavljamo dalje i nakon 5 km stižemo do kućice na litici s koje se pruža pogled na malu rijeku!
Ovaj luđak gurao je pet kilometara doslovno sam! Kako bi predahnuli, smještamo se na terasu kućice s pogledom na rijeku i zelenilo oko nje. Tu upoznajemo nekog blesavog Portugalca koji već neko vrijeme solo putuje svijetom s kojim sam dogovorio da sutra s nama ide na jezero! Kako bi stavili točku na „i“ ovog trekinga, zajedničkim me snagama spuštaju skroz do rijeke.
Pojačani za jednog Portugalca istim se putem vraćamo nazad i putem srećemo razne majmune od kojih neki izgledaju kao da su izašli iz crtića, paukove i jednog guštera.
Ming nam po povratku sređuje taksi do smještaja i dogovaramo da sutra s njim idemo u noćni treking, u potragu za životinjama! Kako Portugalac nema blage veze gdje ide, a mi u kombiju imamo mjesta, vodimo ga s nama i ostavljamo kakvih dva kilometra prije našeg smještaja.
U smještaju nas je dočekao sin vlasnika, jako simpatičan, uslužan, malo smotan i pomalo smiješan mlađi dečko. Cijeli hotel je obiteljski i novo izgrađen, a mi smo očito među prvim gostim ovdje jer stvari još uvijek nisu uhodane. Na moje pitanje mogu li nam za sutra srediti turu s brodom po jezeru, spremno uskače i donosi nam letak s ponudom. Odmah dogovaramo turu i povlačimo se u našu sobu gdje smo proveli ostatak večeri i pripremili se za sutra.
Khao Sok – Dan 28 – 17.02.2023
Današnji je plan bio otići s brodom na jezero, vratiti se u smještaj i otići u Khao Sok selo na noćni treking s Mingom. Dvije stvari od samog početka dana nisu štimale, a to su nestabilno vrijeme i Ming. Od samog jutra djelovao je kao potpuno druga osoba od jučer, s dvosmislenim i nedefiniranim odgovorima. Na moj upit oko večerašnje ture napisao mi je da ga boli ruka, nestao na sat vremena i onda napisao nešto potpuno nejasno, ostavljajući me s velikim upitnikom iznad glave oko ture. U nadi da će sve sjesti na svoje mjesto, spremili smo se i s vozačem krenuli prema jezeru. Dok odlazimo, gazdin nam sin maše (pomalo na smiješan način) sve dok ga ne gubimo iz vidika!
Kako je po nas vozač stigao nešto kasnije od dogovorenog i s obzirom na to da smo putem morali stati u nekakav market, do broda dolazimo gotovo sat vremena kasnije od predviđenog. Unatoč oblačnom vremenu ukrcavamo se na brod i u nadi da neće kiša, krećemo na turu po jezeru.
Cheow Lan jezero
Jezero Cheow Lan umjetno je jezero površine 185 četvornih kilometara, a stvoreno je izgradnjom brane Rajjaprabha 1987. godine. Rajjaprabha Dam, što u prijevodu znači ‘svjetlo kraljevstva’, izgrađena je od strane Uprave za proizvodnju električne energije Tajlanda. Cijeli projekt osmišljen je kao višenamjenski projekt za proizvodnju električne energije, zaštitu od poplava, navodnjavanje i ribarstvo.
Gradnja brane započela je 1982. preusmjeravanjem rijeke Klong Saeng, a kako bi se „bazen“ od 185 četvornih kilometara popunio s vodom, bilo je potrebno godinu dana! Kako bi se poplavilo ovo područje, bilo je potrebno preseliti 385 obitelji iz sela Ban Chiew Lan. Svaka je obitelj dobila zemlju za stanovanje, određeni dio plantaže kaučuka, a kao dio naknade, preseljeni ljudi dobivali su 1000 bahta mjesečno po obitelji. Preseljavanje je dovelo do stvaranja osnovne javne infrastrukture, sustava vodoopskrbe i javnih zgrada kao što su škole, policijska postaja, medicinski centar i općinska dvorana. Uvedene su mogućnosti uzgoja kaučuka i drugih poljoprivrednih proizvoda, kao što su perad, voćnjaci, uzgoj povrća i akumulacijsko ribarstvo, zajedno s potrebnim programima obuke i kreditnim mogućnostima za održavanje prihoda poljoprivrednika.
Osim ljudi, iz poplavljenog je područja bilo potrebno preseliti i životinje. One su preseljene čamcima i helikopterima kako bi se spriječilo njihovo utapanje ili izgladnjivanje na novostvorenim otocima. U 18 mjeseci spašene su 1364 životinje iz 116 vrsta, no 44 su ubrzo umrle, kao i mnoge vrste riba uginule su zbog stanja stajaće vode. Područje Nacionalnog parka i jezera nastanjeno je mnogobrojnim životinjama, kao što su tigrovi, slonovi, tapiri i mnoge vrste majmuna. Rečeno nam je da je na obali jezera moguće vidjeti divlje slonove ali mi očito nismo te sreće!
Ono što je fascinantno su velike okomite litice i neobična boja jezera koja se konstantno mijenja s obzirom na nestabilno vrijeme i sramežljivo sunce. Nažalost, naš kapetan ne zna engleski pa nam se komunikacija odvija preko Arm koja iz njega izvlači našu rutu i informaciju da je prosječna dubina jezera oko 40 m, dok je najdublja točka jezera procijenjena na oko 90 m.
Khao Sam Kler
Nakon pola sata vožnje stižemo do najveće atrakcije jezera, tri male kamene planine naziva Khao Sam Kler. Ove tri male planine nazivaju i simbolom brane, a ime im u prijevodu znači „tri suputnika“. Nažalost, kako je ovo mjesto jedno od najtraženijih ovdje, dužih zadržavanja s o obzirom na puno brodova nema pa na brzinu dižemo dron i nastavljamo dalje.
Naš je izlet nakon posjete stijenama radi lošeg vremena otišao nizbrdo. Jak vjetar i kiša pokvarili su sve, kao i naš sveukupni dojam. U jednoj od uvala u koju nas je odveo vozač digli smo dron koji je na moju sreću, radi slabe baterije pao ravno u čamac. Na naše je čuđenje, nakon što nije prošlo niti puna dva sata vremena, naša tura ovdje završila. S obzirom na to da je u parku dizanje drona zabranjeno i da nam je kapetan bio pomalo čudan, prije povratka na kopno izvadili smo memorijsku karticu za svaki slučaj pita li nas netko nešto. Sva sreća, na kopnu nas je jedino dočekala vlasnica broda kojoj smo se radi ranijeg povratka požalili i turu platili nešto jeftinije.
Ming gdje si!?
Po dolasku u smještaj Arm je odlučila ostati i ne ići s nama u selo i na treking. Bez obzira na to što mi se Ming još uvijek nije javio, uzimamo stvari i s istim vozačem koji nas je vozio do jezera odlazimo prema selu. Naravno, naš nam simpatični domaćin opet maše sve dok ga ne gubimo iz vidika…
Taksist nas ostavlja na samom početku sela i tu mi Ming javlja da je u bolnici i da misli da mu je nešto puklo u ruci. Tu mu nestaje svaki trag i u nadi da će se javiti ili nam pronaći drugog vodiča, obilazimo maleno selo i sjedamo u restoran nešto pojesti. Iako bi mnogi ljudi već odavno odustali, ja se nadam i ne odustajem do zadnjeg trenutka!
Sitima, preostaje nam samo čekati…
Minga i dalje nema i postajem sve nervozniji!
Vrijeme noćne ture sve je bliže, a nebo od želje da izbaci sve iz sebe sve je tamnije.
Kad je već bilo očito da bi u prašumi pokisli kao miševi, Ming se javlja i piše mi da mu je, ako sam ga dobro razumio, pukao mišić na ruci i da ništa od njega! Pokušao sam nam dogovoriti drugog vodiča ali sljedećih sat vremena odgovore sam dobivao na kapaljku i bilo je sve izglednije da ništa od toga.
Iako je bilo logično da si je nešto napravio time što me gurao 5 km, odustao sam s gorkim okusom u ustima i osjećajem da me zavlačio cijeli dan i da mu se jednostavno nije dalo ići. Par dana kasnije, Milena mi je rekla da postoji velika mogućnost da sam u pravu i da Tajlanđani imaju običaj raditi takve stvari.
Šteta, očito nije luđi od mene, a taman sam pomislio…
Pomalo razočaran od cijelog dana, morao sam se pomiriti s time da je sve ovo dio putovanja. Matija je u restoranu dogovorio prijevoz i vrativši se u smještaj, nebo se u potpunosti otvorilo!
Laknulo mi je…
Očito sve s nekim razlogom!
Khao Sok – Dan 29 – 18.02.2023
Nisam nikada bio veliki ljubitelj gradova, no pričamo li o njima, uvijek sam težio onima prema istoku. Nakon što me oduševio kaotični Kairo, na red je došao odlazak u, kako ga nazivaju, najluđi grad na svijetu! Do Bangkoka nas je od Khao Sok Nacionalnog parka dijelilo dugih 800 km i 12 sati vožnje. Prijevoz sam s kombijem, za 9500 bahta dogovorio s jednim od mnogobrojnih vozača koji su mi se javili i nudili prijevoz preko ove stranice. Ovaj je bio najjeftiniji, a doslovno je imao najbolji kombi!
Dan koji smo praktički trebali provesti u kombiju i naći se u Bangkoku, od samog je jutra krenuo u krivom smjeru nakon što se Matija probudio s velikim bolovima u trbuhu i ubrzo počeo povraćati. Nije nam baš bilo jasno što je mogao pokupiti, pogotovo od hrane s obzirom na to da smo svi jeli isto, a mi nismo imali nikakvih problema.
Kako smo se pakirali i kako je vrijeme odmicalo, stanje mu se postepeno pogoršavalo pa je tako dobio i temperaturu, no izbora baš i nije bilo pa smo odlučili da je najbolje krenuti, putem kupiti lijekove i nadati se da će biti bolje. Jedna od dobrih strana Tajlanda jest upravo ta što u malim trgovinama i benzinskima možete pronaći gotovo sve! Oprostivši se od južnog Tajlanda i kupivši lijekove na prvom stajalištu, krenuo je Matijin put kroz noćnu moru! I dok je on u temperaturi, s drhtavicom i izvrnutih očiju ležao iza mene izgledajući kao da umire, ja sam se pola puta borio s pronalaskom adekvatnog smještaja u Bangkoku!
Prilagođeni smještaj
Bezbroj sam puta naglasio kako pronalazak adekvatnog tj. prilagođenog smještaja zna biti poprilično naporno i frustrirajuće, s obzirom na manjak informacija. Preko fotografija koje nude platforme za pronalazak smještaja gotovo je nemoguće zaključiti radi li se o uistinu prilagođenom smještaju ili ne. Zato je potrebno sve dodatno provjeriti i nakon pronalaska smještaja kontaktirati ih osobno i provjeriti ono što vas zanima. Na Matiju koji mi je obećao pomoći nisam mogao računati ali mi je zato Filip, prijatelj iz Zagreba koji živi u Bangkoku preporučio da smještaj potražim u kvartu Huai khwang. Na Agodi sam tako pronašao poprilično dobar hotel (Modena by Fraiser Bangkok) s idealno kupaonom za cca. 40 eura po noći s doručkom. Dolaskom u Bangkok Matija se već osjećao puno bolje i nakon što smo njega i Arm ostavili kod njihovog smještaja, stigli smo konačno u naš!
Bangkok – Dan 30 – 19.02.2023
Odspavavši nešto više nego inače, doručak smo preskočili pa smo se spustivši do „vrta“ pojeli nešto u restoranu od hotela. Iako sam već počeo sumnjati u njega, Filip se javio oko 14:30 i rekao da dolazi po nas i da idemo u đir, što je i bila prvotna zamisao, da s njim provedemo spontani dan u Bangkoku. Svega pola sata kasnije, ugledao sam Filipa po prvi put nakon preko petnaest godina! U Bangkok se doselio prije godinu dana, nakon devet godina provedenih u Kini gdje je, kako kaže, radio sve i svašta!
U Bangkoku živi sa svojom djevojkom Magel (He Yu Yun) iz Kine i oboje rade u jednom od najboljih noćnih klubova ovoga grada, Space Plus Bangkok. Tamo radi kao dj i entertainment manager, što je zapravo manager za tim koji radi produkciju za klub od svjetla , led ekrana , zvuka, special fx, practical fx i satnica (za dj-e , plesače ili bilo kakve druge preformere).
Iako nam je dan spontan, vremena do zalaska sunca sve je manje pa jednoglasno odlučujemo pogledati ga s najviše zgrade u Bangkoku, Mahanakhon sky bar-a! Kako smo došli i ušli u neboder, tako smo se i radi paprene cijene okrenuli i izišli van. Za odlazak na vrh nebodera, u sky bar, potrebno je platiti 880 bahta, što nam se s obzirom na oblačno nebo nikako nije isplatilo pa smo pristali na Filipov prijedlog „da idemo kod njega pit pive“!
Stigavši kod Filipa na 35. kat nebodera, u stanu nas je dočekala Magel, a ubrzo nam se pridružio i Mateo, blesavi Tajvanac i jedan od najboljih dj-a i mc-a ovdje. Na balkonu s kojeg se pruža pogled na grad i veliki ekran od Space Plus kluba koji prikazuje događanja u klubu, prešli smo svakakve teme, a možda najzanimljivije bile su Mateove teovaže kojih na sebi ima preko sto! Nakon što nas je Mateo napustio, a Magel otišla spavati, Filip nas je odveo u svoj „Studio 1“ gdje nam je pokazao snimke s party-a, kakvu muziku pušta i kako nastaje pjesma!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
