Može se reći da sam na neki način postavio određeni standard u vidu kvalitete sadržaja i fotografija koje vam prezentiram i ono što svakako nastojim jest da taj sadržaj progresivno napreduje i da s vremenom postaje sve bolji! Nažalost, ono što ljudi ne shvaćaju jest što sve zapravo stoji iza toga i koliko je tako nešto radi moje situacije logistički i financijski zahtjevno. Jedno je u mojoj zdravstvenoj situaciji natipkati tekst i objaviti jednu reprezentativnu fotografiju s mobitela kako bi si taj tekst što bolje vizualizirali, a drugo je objaviti niz fotografija koje su već malo ozbiljnije. Za mene je s godinama postalo poprilično iscrpljujuće u potpunosti se za sve oslanjati na druge ljude i prije projekta u sklopu kojeg sam biciklirao do Turske, odlučio sam kupiti dron. To se pokazalo kao najbolja odluka jer mi je sve teže bilo pronalaziti ljude s dronom koji bi iz čiste strasti i avanture odlazili sa mnom na nekakva putovanja i izlete. One koji bi to naplaćivali nisam si mogao priuštiti pa sam odlučio savladati i upravljati dronom sam, bez obzira na to što ne mogu micati prstima!
Iako me fotografija sve više i više zanima i polako prerasta u moju strast, osobno, radi svojeg fizičkog stanja ne mogu držati fotoaparat u ruci, fotografirati i djelovati u trenutku! S vremenom, počeo sam nailaziti na isti problem s fotografima kao i s dronom pa sam odlučio napraviti nešto po tom pitanju. Krenuo sam učiti o fotografiji i obrađivanju istih te sam prije ovog puta odlučio uložiti u foto opremu, u vrijednosti od deset tisuća eura! Gdje su tu ostali troškovi za sam put, pratnju koja ide sa mnom, a da ne govorim o troškovima za ortopedska pomagala! Apetiti su nam se povećali, kako meni, tako i vama i uvijek težim da svaka objava, kao i fotografije te snimke budu što bolje! Od tuda ideja za prikupljanjem sredstava putem kampanje, da bi si barem malo olakšao sve ovo gore navedeno!
Kako sam na ovom putovanju bio samo s Laurom, a ona je bila zadužena za fotoaparat, bilo je posve jasno da je nemoguće išta napraviti da apsolutno sve padne na Lauru. Kada bi tako bilo, materijal ne bi postojao i vi ne bi gledali sve ove fotografije koje objavljujem. S obzirom na to, bilo je potrebno na apsolutno svakoj lokaciji kroz tri mjeseca osigurati nekoga tko bi pomogao Lauri, gurao me i pomogao oko prebacivanja da bi Laura imala slobodne ruke i mogla se posvetiti fotografiranju! Stavim li to u logistički kontekst, to je devedeset različitih osoba kojima svaki put treba sve iznova objasniti o meni i pregovarati. To je samo jedan mali dio ovoga putovanja i putovanja u mojoj situaciji općenito i kako bi stvari shvatili malo bolje, na ovome sam putovanju o tome odlučio detaljnije pisati!
Dan 32 – Bangkok – 21.02.2023
Tako sam, kako bi se što lakše, jednostavnije i efikasnije kretali Bangkokom i s obzirom na to da je Laura trebala imati slobodne ruke, odlučio riješiti dvije muhe jednim udarcem! Unajmio sam nam osobnog vozača kako bi nas vozio, bio s nama, gurao mene, a i pomogao nam kod transfera! Iako se za Bangkok javio popriličan broj ljudi, Jim je bio čovjek koji je na mene od svih ostavio najbolji dojam!
Jim je po nas stigao pred hotel i nakon što nas je odveo u lokalni restoran nešto pojesti, stižemo na zapadnu obalu rijeke Chao Phraya, do najstarijeg, najveličanstvenijeg i najvažnijeg budističkog hrama u Bangkoku, Wat Arun! Puno ime hrama je Wat Arun Ratchawararam Ratchawaramahawihan, a ime je dobio po hinduističkom bogu zore, Aruni! Stoga niti ne čudi što ga se još naziva i „Temple of the dawn“ ili „Hram zore“, jer ovaj je hram prvo mjesto u gradu Bangkoku koje prima svjetlost izlazećeg sunca s istoka!
Wat Arun
Na mjestu Wat Aruna postojao je budistički hram još od vremena Kraljevstva Ayutthaya, u 17. stoljeću. Tada je bio poznat kao Wat Makok, po selu Bang Makok u kojem je izgrađen. (Makok je tajlandski naziv za biljku Spondias pinnata). Nakon što su burmanske vojske izvršile invaziju i osvojile kraljevstvo Ayutthaya, general Taksin krenuo je sa svojom vojskom u ponovno osvajanje. Kada je ujutro stigao u hram i vidio ga za vrijeme izlaska sunca, hram je nazvao Wat Chaeng ili Wat Arun (Hram zore). Postavši kralj, Taksin (1767-82) uspostavio je svoju novu prijestolnicu Thonburi u blizini hrama, a hram je postavio za svoj kraljevski, unutar rezidencije, palače Wang Derm. Za vrijeme vladavine kralja Taksina, Wat Arun je udomio Smaragdnog Budu. Nasljedivši Taksina, kralj Rama I. (1782 – 1809.) premjestio je palaču na drugu stranu rijeke, a Smaragdni Buda premiještan je iz Wat Aruna u Wat Phra Kaew 1785. godine. Ipak, Wat Arun je i dalje ostao jedan od najvažnijih hramova u Tajlandu. Hram je bivao napušten sve do vladavine kralja Rame II. (1809 – 1824) koji je dao obnoviti hram i započeo s planovima za podizanje glavnog pranga na 70 metara visine. Rama II. odlučio je proširiti Wat Arun, pozvao je redovnike da žive u hramu i sagradio mnoge stupe. Radovi na prangu započeli su tek za vladavine kralja Rame III. (1824–51) i glavni prang dovršen je 1851. godine, nakon devet godina neprekidne gradnje.
Dolaskom pred sam hram ulaz plaćamo 100 bahta po osobi , a zahvaljujući malo ljudi, Jim pronalazi parking odmah uz sam hram! Sunce je nemilosrdno ali ništa što već nisam doživio pa ulazimo u hram i krećemo u obilazak, Jim i ja svojim putem, a Laura svojim. Sjećam se kako su mi ljudi govorili kako, iako sam već doživio velike vrućine, nisam još upoznat s vrućinama Jugoistočne Azije i da to neću izdržati. Iskreno, iako je bilo vruće, nije to bilo ništa posebno! Pravu sam stvar vezanu uz vrućinu iskusio tek u sljedećoj državi, nakon Tajlanda…
Ulaskom u kompleks otvorio nam se pogled na veliki hram tj. toranj (prang) u obliku rakete, okružen s četiri karakteristična manja i sporedna tornja naziva „prang“. Središnji i glavni prang, Phra Prang Wat Arun gleda na rijeku Chao Phraya i jedna je od najpoznatijih znamenitosti na svijetu i jedna od najfotografiranijih ikona Tajlanda. Nekada je bio najviša građevina Bangkoka, prije „dolaska“ nebodera, a s visinom od 82 m, najviši je prang u Bangkoku. Simbolizira planinu Meru, središte svijeta u budističkoj kozmologiji. Prema legendi, planina Meru je sveta planina s pet vrhova u kozmologiji hinduizma i budizma, koja se smatra središtem svih materijalnih, metafizičkih, duhovnih i aksijalnih svemira svijeta. U budističkoj ikonografiji, smatra se da središnji prang ima tri simboličke razine – bazu za Traiphum, koja označava sva područja postojanja, sredinu za Tavatimsu, nebo Tusita gdje se zadovoljavaju sve želje i vrh, koji označava Devaphum koji ukazuje na šest nebesa unutar sedam područja sreće.
Okolni prangovi posvećeni su bogu vjetra, Phra Phaiju i na njima s nalaze slike četiriju bogova čuvara u četiri različita smjera. Oni bi zapravo trebali predstavljati demone (poznate i kao yaksha) i oni su iz Ramakiena (tajlandski nacionalni ep). Iako se na prvu možda i ne čini tako, arhitektura hrama izuzetno je pedantna i sofisticirana do svakog detalja. Svih pet prang-ova prekriveno je porculanskim mozaicima i komadićima školjki koje hramu daju blještavi preljev kad ga izlazeće sunce obasja u zoru. Tek kada smo se preko stepenica popeli na prvu razinu hrama, Izbliza se vidi da su pločice ukrašene izvrsnim cvjetnim uzorcima različitih boja. Zahvaljujući brojnom porculanu s kojim je „oslikan“, hram je dobio i nadimak „šalica za čaj“. Kažu da je sav porculan sa hrama prethodno korišten kao balast brodovima koji su iz Kine nekoć dolazili u Bangkok.
Inače, za turiste je uspon na vrh hrama dozvoljen iako će radi strmih stepenica za neke to biti izazov! Razlog strmosti stepenica leži u budističkoj/hinduističkoj simbolici koja je ugrađena u arhitekturu hrama. Penjanje strmim stepenicama predstavlja izazov s kojim se budisti suočavaju u postizanju nirvane. Svakako, s vrha hrama pruža se pogled na rijeku (poznatu i kao Veneciju istoka), Kraljevsku palaču i sveti hram Wat Pho, naše sljedeće odredište…
Hram Wat Pho
Nakon Wat Aruna, stižemo u hram imena Wat Pho ili Temple of reclining Buddha. Ulaz plaćamo 100 bahta po osobi i ulazimo u veliki kompleks ispunjen zelenilom i malim „parkovima“! Wat Pho je kompleks budističkih hramova i ima bogatu povijest i važno je kulturno i duhovno središte u Tajlandu. Hram je poznat po svom velikom broju stupova, chedi (stupova nalik na stupove slobode), i prekrasnoj arhitekturi. Također je poznat po velikom broju slika Bude i drugih budističkih svetaca. Izgradnja hrama započela je tijekom 16. stoljeća, za vrijeme vladavine kralja Rame I. i trajala je nekoliko desetljeća. Hram je službeno dovršen 1781. godine, za vrijeme vladavine kralja Rame I., ali su od tada izvršene brojne obnove i proširenja. Kralj Rama I. izgradio ga je kao dio većeg kompleksa hramova, želeći obnoviti i očuvati tajlandske budističke tradicije i hram Wat Pho bio je jedan od ključnih projekata u tom nastojanju. Hram je dobio ime po manjem hramu Wat Phodharam, koji se nalazi u Ayutthayi, prijašnjoj prijestolnici Tajlanda.
Razlog našeg dolaska u ovaj hram, između svega gore navedenog jest njegova najpoznatija atrakcija! Ulaskom u najveću građevinu kompleksa skidamo tenisice i bez rampe savladavamo tri visoke stepenice! Tu nas dočekuje 46 metara dugačak i 15 metara visok kip ležećeg Bude prekriven zlatnim listićima! Ležeći Buda simbolizira Buda koji ulazi u nirvanu, stanje oslobođenja od patnje.
Adam
Izlaskom iz hrama javljam se Adamu, liku koji se ponudio biti nam vodič i pratnja za vrijeme našeg boravka u Bangkoku. Kako smo dogovorili da ćemo se naći na mjestu uz rijeku i s pogledom na Wat Arun sa zalaskom, Adam mi šalje lokaciju na svega par minuta hoda od nas! Dolaskom u kafić imena ViVi The Coffee Place na samoj rijeci, upoznajemo Adama ali i shvaćam da sam pretjerao i da predugo nisam jeo pa me hvata malaksalost pa spas pronalazim u smoothie-u od ličija!
Adam je poništio sve naše pretpostavke i teorije o starosti Azijata! Zaključili smo već da ih većina izgleda mladoliko ali vidjevši Adama koji na prvu, a i na drugu djeluje kao lik od tridesetak godina, saznavši da ima 46, šokirali smo se! On je definitivno najmladolikiji lik za te godine kojeg sam upoznao u životu!
Inače, Adam je Amerikanac, rođen u Los Angelesu ali porijeklom iz Tajlanda! Odrastao je, kako kaže, u obitelji koja je cijeli njegov život vodila uspješan lanac Tajlandskih restorana u Americi, no on je svoj poziv pronašao u glumi! Nakon 25 godina glume i zatvaranja kazališta uslijed pandemije, odlučio se ponovno povezati s obitelji u Tajlandu i odselio se u Bangkok ostavivši svoj američki život iza sebe! U Tajland se zaljubio na prvu i shvativši da je oduvijek gajio strast prema avanturama i s obzirom na njegovo poznavanje Tajlandske kulture te veze koje ovdje ima, pokrenuo je svoj prvi posao za privatnog vodiča (321Leap)!
Chinatown
Ispričavši se i vidjevši zalazak sunca, dogovor je pao na odlazak u Chinatown i naći se s Matijom i Arm te tamo nešto pojesti! Tu , u cijelom ovom kaosu, Adam nas je doveo na križanju glavne ceste u jedan od svojih omiljenih restorana! Jesti na ovako kaotičnim mjestima na cesti oduvijek me privlačilo kod azijskih gradova!
Dan 33 – Bangkok – 22.02.2023
Nakon što su nas Jim i Adam pokupili ispred hotela, vozimo se 85 km sjeverno od Bangkoka i stižemo u Ayutthayu, nekadašnju prijestolnicu Tajlandskog carstva!
Dolaskom u Ayutthayu stižemo ispred prvog kompleksa za koji smo se odlučili, Wat Chaiwatthanarama! Saznavši da Laura nije prikladno odjevena za ulazak u hram, prvo šećemo glavnom ulicom kako bi joj pronašli hlače, a zatim sjedamo nešto pojesti u lokalni restoran. Povratkom ispred hrama kupujemo karte i ulazimo u hram! Gotovo nigdje nema nikoga i ne znam čemu bih to pripisao osim najtoplijem danu do sad! Jim je nama uzeo kišobran kako bi barem malo bio u hladu, a tijelo sam morao hladiti svakih pet minuta kako se ne bih pregrijao!
Prije nego vas odvedem u prvi kompleks, prvo nešto o samome gradu…
Najmoćniji grad Tajlandskog kraljevstva
Kraljevstvo Ayutthaya osnovao je 1351. kineski trgovac, kralj Ramathibodi I., poznat kao i U-Thong, preselivši svoj dvor kako bi izbjegao pandemiju. Grad je dobio ime po Ayodhyi, domu Rame, junaku hinduističkog epa Ramayana. U to vrijeme, glavni grad Siama bio je Sukothai, čija je moć osnutkom Ayutthaye već znatno bila oslabjela. Kroz osvajanja, širenje i trgovinu, Ayutthya je rasla u veličini i gospodarskom utjecaju, brzo nadmašivši moć starog glavnog grada Kraljevine. Već u 14. stoljeću preuzela je kontrolu nad Sukhotaijem i uzdigla se kao novi glavni grad kraljevine! Kroz stoljeća, idealan položaj između Kine, Indije i Malajskog arhipelaga učinio je grad trgovačkom prijestolnicom Azije, pa čak i svijeta. Do 1700. Ayutthaya je postala najveći grad na svijetu s ukupno milijun stanovnika! Mnogi međunarodni trgovci isplovljavali su u Ayutthayu, iz različitih regija poput arapskog svijeta, Kine, Indije, Japana, Portugala, Nizozemske i Francuske. Trgovci iz Europe proglasili su Ayutthayu najljepšim gradom koji su ikada vidjeli, a Nizozemske i Francuske karte grada pokazivale su veličanstvenost s palačama prepunim zlata i velikim ceremonijama.
Jedan od glavnih razloga moći Ayutthaye bio je njezin strateški položaj na mjestu susreta triju rijeka. Konvergencija ovih plovnih puteva stvorila je otok (oko četiri kilometra dugačak i dva kilometra širok) na kojem se nalazilo središte grada. To je stvorilo prirodni jarak oko glavnog grada, a također je bilo dovoljno daleko od Tajlandskog zaljeva da morski ratni brodovi nisu mogli doći do njega. No, što je najvažnije, rijeke su povezivale Andamansko more s Južnim kineskim morem, stavljajući Ayutthayu na raskrižje uspješne trgovačke rute.
Tijekom više od četiri stoljeća postojanja vodili su se mnogi ratovi sa suparničkim kraljevstvima kao što su Burma i Angkor. Godine 1431. Ayutthaya je izvršila invaziju na Angkor okončavši kmersko carstvo koje je stoljećima dominiralo velikim dijelom jugoistočne Azije. Nakon prisvojenja kraljevine Sukhotai, u drugoj polovici 16. stoljeća s Burmom je vođeno nekoliko ratova. Godine 1569. Burmanci su napali Ayutthayu, zarobili kraljevsku obitelj i odveli je u Pegu (današnji Bago) u Burmi. Nekoliko desetljeća kasnije, za vrijeme vladavine kralja Naresuana, Burmanci su protjerani i Ayutthaya je ponovno stekla svoju neovisnost. Vladavina kralja Naraija Velikog u drugoj polovici 17. stoljeća bila je doba velikog prosperiteta. Kralj je osnovao drugu prijestolnicu Kraljevstva u Lopburiju, gdje je sagradio novu palaču.
Svemu tome brzo je došao kraj kada su Burmanci 1767. godine napali Ayutthayu i gotovo potpuno spalili grad do temelja te okončali vladavinu grada dugu 417 godina! Grad nakon toga nikada nije obnavljan, umjesto toga, Tajlanđani su svoj glavni grad preselili južnije, u Thonburi (Bangkok). Opljačkan od strane Burmanaca, rastavljen za vrijeme vladavine kralja Rame I. i Rame III. kako bi se rekonstruirala sijamska prijestolnica u Bangkoku, stara „gospođa“ je teško patila. Kad je prošlog stoljeća potražnja za antikvitetima porasla i tržište amuleta raslo kao gljiva, ruševine Ayutthaye bile su opljačkao još jednom. Tijekom šezdesetih godina lokalno stanovništvo u području Ayutthaye bilo je uobičajeno skupljati cigle iz ruševina. Kamioni iz Bangkoka dolazili su pokupiti cigle po cijeni od 20 bahta. Na kraju gotovo ništa nije ostalo od sjaja koji je nekoć bio Ayutthaya, osim nekoliko (uglavnom rekonstruiranih) ruševina.
Danas samo nekoliko ostataka može dati djelić dojmljivog grada koji je nekoć vladao ovim prostorom, poput prangova (kule s relikvijarima),veliki samostani i ostaci hramova te palača, jedinih građevina koje su u to vrijeme bile građene od kamena. Velika kulturna vrijednost ruševina Ayutthaye službeno je priznata 1991., kada je povijesni grad postao UNESCO-va svjetska baština.
U Ayuthayi danas postoji nekoliko lokaliteta ili „povijesnih parkova“ raštrkanih na velikom području i svjesni da ne možemo vidjeti sve u jednom danu, odlučujemo se na tri! Prvi na redu dolazi nam Wat Chaiwatthanaram…
Wat Chaiwatthanaram
Smješten na zapadnoj obali rijeke Chao Phraya, Wat Chaiwatthanarsam je jedan od najimpresivnijih hramova u Ayutthayi. Datira iz 17. stoljeća i predstavlja izvanredan primjer kmerske arhitekture kombinirane s tajlandskim stilom. Gradio ga je kralj Prasat Thong kao spomen na njegovu majku, a služio je kao mjesto za meditaciju i obavljanje budističkih obreda. Gotovo je nevjerojatno kako je ovaj kompleks izdržao test vremena, unatoč padu kraljevine Ayutthaya 1767. godine.
Ovaj kraljevski hram može se pohvaliti jednom od najsloženijih interpretacija koncepta planine Meru u drevnoj kmerskoj arhitekturi, koja je utjecala na arhitektonski stil kasnog razdoblja Ayutthaye. Centralni i glavni prang, visine 35 metara dominira cijelim kompleksom. Modeliran je prema drevnim kmerskim prangovima i simbolizira planinu Meru, tj. središte svemira. Okružen je prekrasnim vrtovima i četiri manja chedija (Pagode) smještene na svakoj strani koje prikazuju 4 kontinenta i vanjski svemir. Svaki kutni chedi sadrži dvije velike slike Bude unutar drvenog okvira, dok okolne galerije sadrže osam manjih chedija ukrašene reljefnim uzorcima koji prikazuju Jataka priče, tj. scene iz života Bude i važne trenutke tajlandske povijesti. Kako u to vrijeme ljudi nisu znali čitati, Budina su se učenja podučavala pomoću slika.
Istočno od glavnog pranga nalazi se ubosot, dvorana u kojoj su se iskušenici zaredili u redovništvo. Danas je tu samo baza s glavnim oltarom koji drži dvije slike sjedećeg Bude. Sa svake strane ubosota stoji chedi u kojem je sahranjen pepeo majke kralja Prasata Thonga. Malo dalje od ubosota nalazi se samostan koji je bio opasan metar širokim zidom vidljivim i danas.
Kako su topovske kugle i topovi iskopani tijekom iskapanja, povjesničari vjeruju da je hram možda korišten kao utvrda tijekom posljednjeg rata s Burmom. Samostan je opljačkan i većim dijelom uništen od strane burmanske vojske 1767. godine, nakon čega je napušten. Tijekom kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih Wat Chaiwatthanaram obnovio je Odjel likovnih umjetnosti.
Wat Mahathat
Nakon Wat Chaiwatthanarama stižemo ispred drugog kompleksa Ayutthaye, Wat Mahathat ili kako ga još nazivaju, „hram Velike relkvije“! Kako bi odmorili i predahnuli od vrućine, prije ulaska u kompleks sjedamo u obližnji kafić i u društvu velikog varana ispijamo prirodan sok od naranče. Jim je za ovaj hram odlučio pričekati u autu, a mi ulazimo unutra za cijenu od 50 bahta po osobi. Oko hrama tj. kroz cijeli kompleks postoji staza koja je posve ravna i za kolica i za kolica nema nikakvih prepreka no, već na prvu uočljiva je gužva i jasno je da je ovaj hram vjerojatno najposjećeniji od svih u Ayuthayi.
Razlog tome jest što je Wat Mahathat jedan od najvažnijih i najsvetijih hramova u kraljevstvu Ayutthaya. Izgrađen 1374. po nalogu kralja Borommaracha I. ovaj hram bio je kraljevsko ceremonijalno mjesto za vjerske i ne religijske događaje prije nego što ga je kralj Trailoknat zamijenio Wat Phra Si Sanphetom. Osim toga, služio je kao važno duhovno središte, a također je bio sjedište najvišeg reda budističkih monaha u Ayutthayi te mjesto intenzivnog proučavanja budizma i obrazovanja za svećenike. Vjeruje se da je upravo ovdje nekoć bilo duhovno središte ranog razdoblja Ayutthaye i da je hram sagrađen prije nego što je Ayutthaya postala sijamska prijestolnica!
Jedna od najintrigantnijih i najpoznatijih značajki Wat Mahathata je mjesto gdje se nalazi glava usamljenog Bude zarobljena korijenjem zaraslog stabla banyan. Ovaj spoj prirod i duhovnosti postao je s vremenom simbol snage duhovnosti pa ne čudi da se upravo ovdje okuplja najviše ljudi, pogotovo svećenika! Glava se pomno čuva danonoćno, a čak ni najmanja gesta nepoštovanja (poput fotografiranja dok stojite iznad Budine glave) neće biti tolerirana.
Cijelim hramom nekada je dominirao veliki prang u kmerskom stilu (danas srušen) u kojem je bio pohranjen minijaturni lijes s Budinim relikvijama (sada izložen u Chao Samu muzej Phraya). Prang se srušio 1767. nakon što su Burmanci napali i zapalili grad, nakon čega je obnovljen i proširen da bi se ponovno srušio početkom 20. stoljeća nakon čega više nije obnavljan. Danas je vidljiva samo baza,a nekoć je, kao i u ostali hramovima predstavljao središte svemira i planinu Meru.
Wat Ratchaburana
Za vrijeme boravka u Wat Mahathatu nisam mogao ne primijetiti impresivan prang koji sam ugledao u daljini i koji je tako dominirao cijelim područjem. Iskreno, nisam znao o čemu je riječ, ali ono u što sam bio siguran jest da sam htio nekako doći do njega! Nažalost, za nekadašnju prijestolnicu kraljevstva sam čak i na vlastito čuđenje došao nepripremljen! Tek po dolasku doma, istražujući sam saznao koliko je Ayutthaya zapravo velika i koliko smo toga propustili! Nemoguće mi je uopće zamisliti da je tada, u to vrijeme ovdje postojao ovoliki grad s milijun stanovnika…
No, da sam i došao pripremljen, sve u jednom danu nikako ne bi stigli vidjeti! Tako sam tek, došavši do auta, od Jima saznao da se radi o posve drugom kompleksu! Na svega par minuta „pješačenja“ od Wat Mahathata dočekao nas je naš treći hram po redu, Wat Ratchaburana . Kako bi ga vidjeli, za ulaz smo izdvojili 50 bahta po osobi.
Wat Ratchaburana, što u prijevodu znači “hram kraljevske obnove”, sagradio je 1424. kralj Borommarachathirat II u čast svoja dva starija brata koji su poginuli u borbi za nasljeđe prijestolja, nakon smrti kralja Intharache I. Kako su obojica umrla, kraljev treći sin uzašao je na prijestolje te izgradio Wat Ratchaburana na mjestu gdje su njegova dva starija brata kremirana.
Kada je hram sagrađen bio je dostupan čamcem jer se nalazio na obali kanala koji je zatrpan prije otprilike jednog stoljeća. Kao što sam i pretpostavio, glavna značajka Wat Ratchaburane je njegov središnji prang u kmerskom stilu, koji se uzdiže do visine od 25 metara. Okružen je bazom kvadratnog oblika s četiri manje kule na svakom uglu što, kao i u ostalim hramovima predstavlja centar svemira i planinu Meru.
Unutrašnjost hrama nekada je bila puna vrijednih artefakata i blaga, uključujući zlatne ukrase i drago kamenje. No, hram je u 18. stoljeću većim dijelom uništen i opljačkan tijekom burmanske invazije 1767. Ono što nisam mogao znati niti pretpostaviti jest jedna od jedinstvenih značajki Wat Ratchaburane, a to je podzemna kripta ili komora. Kripta je otkrivena 1957. godine i sadržavala je brojne artefakte, uključujući zlato i nakit. Odaja je dostupna posjetiteljima, a njezine zidove krase prekrasni murali koji prikazuju razne scene iz budističke mitologije.
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
