Pozdravivši se s Keithom, osobljem smještaja i najsimpatičnijom kuharicom ikada, Pat, krećemo na jedanaesterosatnu vožnju prema Chiang Maiu! Iako mi je plan bio rezervirati smještaj putem, taj moj plan je pao u vodu onog trenutka kada sam saznao da sam potrošio sav Internet na mobitelu. Weku sam napomenuo da stane na prvom mjestu gdje bi mogli kupit Internet, a ja sam, s obzirom na još uvijek prisutnu iscrpljenost utonuo u san.
Dan 43 – Kanchanaburi – Chiang Mai – 04.03.2023
Internet, kao i hranu, kupujemo u velikom centru dolaskom u grad Sukothai i nedugo zatim ulazimo u stari Sukothai, nekadašnje i prvo Tajlandsko kraljevstvo te mjesto na UNESCO-ovom popisu kulturne baštine! Danas se u ovom lijepom parku prepunom zelenila nalaze ruševine nekadašnjeg glavnog grada kraljevstva koje je 1288. osnovao Si Inthrathit, a postojalo je kao nezavisna država sve do 1438., kada je palo pod utjecaj susjedne Ayutthaye.
Sukothai
Kraljevstvo je centralizirano i prošireno do svoje najveće mjere za vrijeme vladavine Ram Khamhaenga Velikog (1279. – 1298.), za kojeg smatraju da je uveo teravada budizam i početno tajlandsko pismo u kraljevstvo. Ram Khamhaeng također je pokrenuo odnose s Yuan Kinom, kroz koju je kraljevstvo razvilo tehnike za proizvodnju i izvoz keramike poput sangkhalok posuđa.
Nakon vladavine Ram Khamhaenga, kraljevstvo je palo u opadanje. Godine 1349., za vrijeme vladavine Li Thaija, Sukhothai je napadnut od strane Kraljevstva Ayutthaya i ostala je pritočna država Ayutthaye sve dok je nije pripojilo kraljevstvo 1438. nakon smrti Borommapana. Unatoč tome, plemstvo Sukhothai nastavilo je utjecati na monarhiju Ayutthaya stoljećima nakon toga kroz dinastiju Sukhothai.
Dočekavši magičan zalazak sunca ispred najvećeg i najuščuvanijeg Bude među ruševinama, nastavljamo naš put prema Chiang Maiu! Cijelim putem pokušavao sam pronaći adekvatan smještaj kako bih se konačnim dolaskom na odredište istuširao i obavio wc, što sam eventualno i uspio za 900 bahta. Većim dijelom puta vozili smo po mrklome mraku, kroz gustu šumu i po zavojitoj cesti, a Wek je stiskao gas kao da nam gori pod nogama pa sam, ne poznajući njegovo iskustvo nastojao paziti i na njega kako mi ne bi zaspao ili nešto!
Chiang Mai
Iz Kanchanaburija smo krenuli u 8 ujutro, a u Chaing Mai ulazimo tek oko ponoći i konačnim pronalaskom smještaja gubljenjem po uskim ulicama grada, tip na recepciji govori mi da je došlo do pogreške i da im je jedina preostala soba s tuš kabinom prodana! S obzirom na to da sam sobu s tuš kabinom rezervirao i platio unaprijed, nije mi preostalo ništa nego se prepirati. Dogovor je pao da sutra iza 14:00 selimo u novu sobu s tuš kabinom i za nesporazum dobivam čak 200 bahta popusta!
Laura odlazi u sobu, a Wek i ja u lutanje ulicama u potrazi za bankomatom i hranom! Prva, mala i uska ulica do nas i ovako u mraku djeluje skroz slatko, ugodno, toplo i simpatično, a krase ju lampice, zelenilo, pokoja palma, salon za masažu, tattoo salon i još uvijek veoma živ reggae bar! Tu pronalazim bankomat na kojem ostajem bez onog krvlju zarađenog popusta jer na podizanje para s bankomat uzima 200 bahta provizije! Jebo ti taj Revolut premium! Lutajući tako ulicama, jedva pronalazimo jedini mali štand koji još uvijek nudi hranu pa tu kupujemo tri juhe i par proljetnih rolada kako ne bi pregladnili, barem nešto!
Stigavši nazad u smještaj, shvatio sam koliko je sati i da Wek još mora sebi pronaći smještaj pa sam mu odlučio smještaj platiti kod nas. Došavši u sobu, došlo je do nekakvog nesporazuma s Wekom, naravno, oko novaca ali nisam ga ništa razumio i rekao sam mu da ćemo to riješiti ujutro preko Jima! Iako nam je bilo malo teško i naporno s Wekom s obzirom na njegovo ne poznavanje Engleskom i svojeglavost, nekako mi je bio drag i prirastao mi je srcu pa mi je i bilo žao da je do cijele ove situacije došlo.
Dan 44 – Chiang Mai – 05.03.2023
Pošteno su me sinoć zajebali za tu sobu! Time su mi totalno poremetili današnji plan s obzirom na to da jučer nisam mogao obaviti wc i tuširanje i to sam morao obaviti danas! Još od projekta sam si rekao da takve stvari, bez obzira na raspored koji imam, više neću odgađati jer više nikada ne želim proživjeti ono što sam doživio u Grčkoj. Ipak, ako baš moram, ili kada se nađem u ovakvoj situaciji, izbora nema i iako to možda nekome sad to zvuči malo apsurdno, ali kad imaš točan raspored obavljanja wc-a i kupanja, a to traje, onda te ovakve promjene malo iznerviraju.
Bez obzira na to što se radi svoje ozljede ne znojim, nakon tri dana ne tuširanja, vrućine i sparine, čak se i ja počnem osjećati loše i prljavo. Imam dva indikatora za to, kad mi narastu nokti i kosa, a danas je taj „Dan D“ kada osjećam da su oboje prešli moje osobne granice dobrog ukusa! Probudivši se i osjetivši ogroman čuperak na kosi, znao sam da ovaj dan taj kada se definitivno moram ošišati, makar kod najgoreg frizera u gradu!
Iako je dogovor sa smještajem bio da smo u sobi dok nam se oko 14:00 ne oslobodi nova soba, rano ujutro iz smještaja su javili kako se moramo odjaviti do podneva. Kako su mi na moje pitanje je li naša nova soba spremna odgovorili da jest, planirao sam u novoj sobi obaviti wc, tuširanje i da se u 15:00 nađemo s Earn, lokalkom koja se ponudila danas nam pokazati grad.
Bez obzira na to što sam se osjećao tako kako sam se osjećao, prljavo i još uvijek iscrpljeno, tek nakon što sam se pogledao u ogledao, shvatio sam da i izgledam tako kako se osjećam! Obično se ne gledam u ogledalo i koji me vrag tjerao da si danas još i ovo napravim!? Ništa, ne mogu takav u „svijet“ i Laura mi iznad lavaboa u xy pozi pere kosu kako bih se barem donekle osjećao kao čovjek.
Izlaskom iz sobe shvatili smo da naša nova soba još uvijek nije spremna pa su nas poslali da čekamo na terasi. To vrijeme iskoristio sam da se javim Earn i da problem s novcima riješim s Wekom i Jimom. Problem je bio što je Wek, unatoč dogovoru, želio još više para, na što nisam pristao. Jim mi je rekao da Wek pokušava izvući dodatne pare jer ima ponuđeni neki drugi posao u blizini, a kad danas sagledam sve, više nisam siguran da li je problem bio Wek ili pak Jim. Kako god, pristao nisam i tu smo se oprostili od Weka, a na meni je bilo da pronađem novog vozača! Nisam brinuo, znao sam da ću pronaći nekoga i snaći se kao i uvijek…
U novu nas sobu prebacuju tek oko 14:30, prekasno da obavim wc i tuširanje, ali sasvim dovoljno da mi Laura odreže nokte i da se preporodim! Tu saznajemo da nam je novi wc totalna banana, možda najgori do sad, s dva visoka praga do školjke i da smo u ovom izazovu posve sami, no, u Lauru što se tiče toga uopće ne sumnjam!
Earn
Točno u tri, po nas dolazi Earn i u startu me „obara“ s nogu. Nevjerojatno simpatična, savršenog engleskog, širokog i vedrog osmijeha, elokventna i draga cura! Rođena u Chiang Maiu, sada s 33 godine, živi sama s dva psa i vodi dva restorana sa zdravom hranom! Spuštamo se dole i kaže kraljica da je došla s autom, da prvo idemo do njenog frenda nešto pojesti, pa do jednog hrama, pa šišanje i onda drugi hram! Na pitanje može li nam pomoći staviti me u auto, pristaje uz veliki smiješak bez pogovora. Pametna, simpatična, vedra, sposobna, hrabra i očito, uvijek dobro raspoložena? Rijeko me tko sa svojom energijom i pojavom ovako oduševi i očara, pitam se, kako sam ju samo pronašao!? Do kraja dana sam si u glavi vrtio hoće li ona biti druga cura u mojem životu kojoj ću reći sve ovo iznad direktno u lice ali da, malo sam se ukakio, nisam želio ispasti mali kriper u kolicima!
Mala Toyota Yaris dovozi nas na ručak u mali i miran restoran, u čijem vrtu jedemo i malo bolje upoznajemo Earn, a ja joj pričam sve oko svoje nesreće jer ju zanima što se dogodilo.
Wat Suan Dok
Nakon ručka, posjetili smo Wat Suan Dok, bijeli hram i groblje kraljevske obitelji nakon čega sam dočekao svoj trenutak, šišanje!
U salonu ne znam jesu li stariji stolci ili pet namrgođenih žena za koje sam više bio dojma da nas mrze i žele ubiti nego li ošišati i nešto zaraditi! Ne molim se, ali tu se jesam, da me dragi Bog da u ruke najmlađoj od njih! Možda ipak i postoji jer, moje su se želje ostvarile, iako sam ipak salon napustio s jednom od najgorih frizura u životu! Neka, ionako se u ogledalo više neću pogledati!
Wat Umong Suan Phutthatham
Sunce je već debelo zašlo, a mi stižemo u drugi hram, Wat Umong Suan Phutthatham! Ništa vrijedno spomena pa nas Earn vodi u centar grada na šetnju, noćni market, Tom Yam i famozni sok od ličija! Od Earn smo se oprostili dolaskom do smještaja, u nadi da ćemo se još jednom vidjeti, što se radi njezinih obaveza nažalost nije dogodilo!
Iako je dan na kraju ipak ispao dobar i ispunjen, sad smo imali još jednu bitku za dobiti! Obaviti wc i tuširanje! Sva sreća da je Laura prije svega išla provjeriti wc jer smo saznali najgoru mogući vijest, a to je da moja princeza nije mogla doći iznad školjke koja je bila preširoka! Pa jebote, može li gore!? Može li se čovjek konačno pokenjati i otuširati u ovom Tajlandu!? Nakon mozganja, Laura je došla na ideju da to jednostavno kao gospodin obavim u dnevnoj sobi i to u kantu za smeće! Nisam imao problema s time, dok je god to Lauri bilo prihvatljivo, a očito je! Koji život ha, kad ti je i kenjica avantura!
I tako, Laura je stavila vrećicu u kantu, obavio sam sve, otuširao se i dogovorio se s Ong, drugom lokalkom da sutra obilazimo preostale hramove!
Dan 45 – Chiang Mai – 06.03.2023
Na putovanju postoje oni zanimljivi, avanturistički i ispunjeni dani, a postoje i oni dosadni te nezanimljivi. Kako je ovaj dan bio onaj klasičan, turistički i „dosadan“, obilježile su ga samo dvije stvari, to što je za promjenu Laura probudila mene i Ong, Tajlanđanka s kojom smo proveli cijeli dan. Ong je rodom iz Chiang Maia, ima 55 godina, dvoje djece, razvedena je i radi nekakav uredski posao. To je sve što sam shvatio s obzirom na to da joj je engleski jezik totalna nepoznanica. Po nas je stigla oko 11:00 i preko stražnjeg ulaza hotela i par ulica stižemo do prvog hrama, Wat Chiang Mana, najstarijeg hrama u Chiang Maiu!
Wat Chiang Man
Ong je odmah preuzela „brigu“ o meni dok Laura fotografira pa, osim što me gura, pomaže mi hladiti tijelo sa svojom lepezom. Komuniciramo naravno pomoću Google translatea, što je muka sama po sebi ali nešto uspijevam saznati. Tako saznajem da je Chiang Mai relativno novi grad, star svega 700 godina, a sudeći po onome što mi govori Ong, grad se nekada zvao Lana. Bez obzira na to što je danas nekakav praznik i hramovi su puni ljudi, ulazak je za sve posjetitelje u sve hramove besplatan!
Wat Sri Suphan
Posjetivši prvi hram, vratili smo se do hotela i autom krenuli u pohod na hramove. Iako sam bio skeptičan što se tiče Ong, hoće li se s nama snaći i izdržati, pokazala je odlučnost i volju i to mi se svidjelo, bez obzira na to što nismo dvije rečenice mogli spojiti zaredom.
Chiang Mai znatno je manji grad od Bangkoka, što se naravno osjeti, pogotovo kod ljudi. Ljudi su drukčiji, obzirniji, susretljiviji i voljni pomoći, a osjetio sam to u trenutku kada smo stigli ispred drugog hrama, Wat Sri Suphana ili tzv. Srebrnog hrama (Silver temple). Čovjek kojeg je Ong zamolila za pomoć kod obližnjeg štanda, prvo mi je rukom očistio jastuk na kolicima, a nakon što su me prebacili, popravio mi je majicu kako mi leđa ne bi ostala gola. Naravno, sve to uz široki osmijeh! To još nisam doživio nigdje, da ljudi samoinicijativno dodaju takve detalje…
Za razliku od ostalih hamova, oko i ispred Wat Sri Suphana gotovo da i nema turista. Iako jedan od najstarijih i najpoznatijih hramova ovdje, svoju „nepopularnost“ duguje upravo svojem položaju. Smješten van gradskih zidina, Srebrni hram nalazi se u okrugu Wualai, tradicionalnom „kvartu“ za proizvodnju srebra koji je već više od 200 godina središte industrije rukotvorina srebra i lakiranih predmeta. Miris metala u zraku prati nas sve od ulaza, do prizora na jedan od najuzbudljivijih i najljepših hramova koje sam imao priliku vidjeti! Detalji na hramu su nevjerojatni!
Nažalost, ulazak u hram dozvoljen je samo muškarcima pa na pitanje nekog random Talijana i Čileanca pristajem da me odnesu uz stepenice kako bih unutrašnjost vidio svojim očima! O povijesti hrama se ne zna mnogo, osim toga da je izgrađen 1500. godine od strane lokalne zajednice za vrijeme vladavine kralja Phaya. Cijeli hram u potpunosti je izgrađen od mješavine aluminija i srebra i jedina je građevina takve vrste u svijetu! Tijekom godina hram je postao središte obrazovanja, baštine i očuvanja starih rukotvorina. U kompleksu hrama nalazi se osnovna škola, centar za učenje srebrnine i radionica, ured za “monaške razgovore” i centar s informacijama o rukotvorinama u susjedstvu.
Wat Lok Moli
Nakon Srebrnog hrama posjećujemo i treći hram, Wat Lok Moli gdje radimo pauzu za ručak i nakon peko petnaest godina ne jedenja pilećih krilca, naručujem najbolja koja sam ikada pojeo! Pauzu osim toga da se najedem i oporavim od vrućine koristim i za konstantno dopisivanje s vodičima, lokalcima i vozačima za naša buduća odredišta, prvenstveno za sutra. Borim se s pronalaskom za mene pogodnog utočišta sa slonovima jer me redom svi odbijaju s obrazloženjem da nije pristupačno kolicima.
Wat Phra Singh Woramahawihan
Ong ne posustaje i govori mi da slobodno možemo dalje pa nastavljamo s našim „pohodom“ . Totalno se ufurala, gura me, pita ljude na ulici za pomoć bez problema i prati nas u stopu. Kako sam primijetio na karti da nas od obližnjeg hrama dijeli svega par minuta hoda, pješke stižemo u četvrti hram, Wat Phra Singh Woramahawihan, specifičan po dvije velike zlatna pagode! Ong mi se sve trudi objasniti ali malo toga razumijem, tek da ljudi hodaju tri puta oko pagoda i nakon toga pale svjećice. Ne zamaram se previše, tko će zapamtiti informacije o toliko hramova u jednom danu?
Za kraj dana posjećujemo zadnja dva hrama koji se nalaze na maloj udaljenosti jedan od drugog, Wat Chedi Luang i Wat Phantao! Šest hramova u jednom danu, nije loše!
Ispred hotela oprostili smo se od Ong, a Laura i ja otišli smo u reggea bar u našoj ulici i pogodili ravno prstom u govno! Baš danas nema alkohola s obzirom na blagdan! Tu mi se javio Wek s porukom da mu falimo i uspio sam pronaći utočište za slonove, kao i vozača za sutra koji će nas voziti do slonova i long neck villagea! Načelno, nakon Chiang Maija plan je bio otići u malo mjesto Pai ili kod nekog lika Jefferya na plantažu uz samu granicu s Mijanmarom i odmoriti mozak na par dana. Kako je Jeffery javio da se od paljenja usjeva trenutno tamo ne može disati i živjeti, kako mi se u masu hipstera u Pai nije išlo, a u Laos nisam htio ulaziti na svega par dana, odlučio sam da je ćemo nakon Chiang Raija naš boravak u Tajlandu privesti kraju!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
