Kao što sam htio snimiti Borobudur, isto sam htio učiniti i s Prambananom. Dio noći po povratku u smještaj proveo sam gledajući mape i pokušavajući saznati bilo što vezano uz iskustva ljudi i snimanje s dronom. Naravno, ništa nisam pronašao osim restorana u koji se dolazi gledati hram sa izlaskom sunca i koji se po novom otvara tek u 10:00 ujutro. Znajući da se tamo ne mogu pojaviti usred bijela dana i riskirati gubitak drona, kaznu i možda zatvor, odlučio sam da krenemo prema hramu usred noći, obavimo što trebam i da u Prambanan uđemo kao prvi turisti kako bi izbjegli gužvu.
Dan 83 – Yogyakarta – Prambanan – 13.04.2023
Pored nekakvog rižinog polja, koje sam pronašao preko Google mapsa stigli smo taman kada se počelo daniti. Dron sam digao, ali po običaju, zajebavao me signal i konstantno sam ga gubio. Nešto sam uspio napraviti ali nisam osjećao da sam u potpunosti zadovoljan, baš kao niti jučer kod Borobudura. No za razliku od Borobudura, ovdje se bez obzira na sve nisam imao namjeru vratiti.
Sewu temple
Već u 06:43 stižemo pred Prambanan i kao prvi turisti kupujemo karte koje plaćam 725 tisuća rupija za Lauru i mene, dok Johan i Rony kao lokalci ulaze besplatno. U cijelom ovom kompleksu zapravo ima više toga za vidjeti, a meni osim Prambanana, najviše za oko zapeo je hram Sewu! S obzirom na to, odlučujemo se prvo zaputiti tamo znajući da ćemo biti posve sami, a onda se vratiti do Prambanana. Pokazalo se to kao vrhunska ideja jer smo nakon petnaestak minuta pješačenja kroz lijepi i zeleni park dobili Sewu posve za sebe!
Hram ima duljinu od 185 metara od sjeverne do južne strane, i širinu od 165 metara od istočne do zapadne strane. Ulazna vrata hrama nalaze se u svakom smjeru, međutim, ona glavna nalaze se na istočnoj strani. Na svakom ulazu „stoje“ divovske statue imena Drawapala za koje se vjeruje da su čuvari ovog hrama, a visoke su 2 metra i okrenute su jedna prema drugoj.
Sewu je otkriven u 8. stoljeću, za vrijeme dinastije Syailendra i za razliku od Prambanana koji je hinduistički hram, Sewu ima budistički arhitektonski stil. Stoga je za vrijeme Syailendra hram postao središte budističkog štovanja. Dokaz je to sklada između ova dva hrama i dvije različite religije.
Iako je Sewu često zasjenjen poznatijim hinduističkim hramom Prambanan, upravo to ga čini idealnim za istraživanje i osjećaj autentičnosti koji pruža. Zanimljivo je da iako se hram zove Sewu, on je zapravo kompleks 249 malih hramova koji su u potpunosti napravljeni od kamena andezita!
Prambanan
Sreća nas nakon Sewu hrama i dalje prati pa se u Prambanan vraćamo s pretpostavkom velikih gužvi, ali oko hrama doslovno nema nikoga! Doživio sam sve hramove Egipta za vrijeme pandemije bez ijednog turista i osjećaj bivanja na ovakvim mjestima posve sam je u potpunosti drukčiji od onoga kada sve vrvi od ljudi. Iako hram nešto manje impresivan i specifičan od Borobudura, Prambanan ima ono „nešto“ i poseban je na svoj način, osim toga, najveći je hinduistički hramski kompleks u Indoneziji i jedan od najvećih hinduističkih hramova u Jugoistočnoj Aziji!
Cijeli kompleks sastoji se od osam glavnih hramova, kao i više od 250 pojedinačnih, manjih hramova koji okružuju glavne. Tri najveća hrama, nazvana Trisakti (“tri sveta mjesta”), posvećena su bogovima Šivi, bogu-razaraču, Višni, bogu-čuvaru i Brahmi, bogu-stvoritelju. To odgovara hinduističkom božanskom trojstvu koje se nalazi u mnogim hinduističkim svetištima, i u Indoneziji. Osobitost im je visoka i šiljasta gradnja, koja je jedna od odlika hinduističkih hramova, kao i strog raspored brojnih pojedinačnih svetišta oko 47 m visoke središnje građevine.
Sagrađen je oko 850. u vrijeme vladavine Rakai Pikatana, kralja druge Mataram dinastije ili pod vlašću Balitung Maha Sambua za vrijeme Sanjaya dinastije. Ubrzo nakon što je dovršen, hram je napušten i prepušten prirodi. Iako je obnova Prambanana započela još 1918., hram i dan danas nije dovršen.
Nakon Prambanana sjedamo u Ramacitu, restoran koji sam spomenuo na početku, gdje se dolazi gledati hram sa izlaskom / zalaskom sunca. Tu ručamo do sada najljuće jelo u Indoneziji i radimo kratku pauzu prije nego nastavimo dalje.
Rižina polja
Na putu prema trećem hramu koji se nalazi u blizini Prambanana vozimo se kroz mnoga rižina polja. Uz cestu, odmah uz jedno, stajemo kako bih po prvi put uživo vidio stabljiku riže. Johan mi objašnjava cijeli proces sađenja i žetve riže i iako kimam glavom kao da razumijem, ništa mi baš nije posve jasno. Ponajviše, kako na nekim mjestima sad tek sade rižu, a na nekima ju već ubiru. Odlučio sam radije šutjeti nego ne ispasti glup…
Plaosan Temple
Par minuta vožnje nakon rižinih polja stižemo do Plaosan hrama. Zapravo, ovdje se nalaze dva hrama, Candi Plaosan Lor (sjeverni) i Candi Plaosan Kidul (južni)! Kako u južnom nije bilo gotovo ništa za vidjeti, fokusirali smo se isključivo na sjeverni. Ovi hramovi su puno manje popularni od svih prethodno posjećenih i vjerujem da ih mnogi niti ne dođu vidjeti pa ne čudi da nema apsolutno nikoga!
Plaosan Lor nalazi se na svega 1.5 km udaljenosti od Sewu hrama, u selu Bugisan. Izgrađen je u 9. stoljeću i sastoji se od dva obnovljena, identična glavna hrama, okružena s oko 126 malih svetišta i čvrstih stupa, od kojih je većina sada samo gomila kamena. Dugačak vanjski zid ukrašen je reljefom koji prikazuje muškarca i ženu u stojećem položaju u veličini prave ljudske figure. Zid južnog hrama nosi reljefne muške figure, dok onaj sjevernog hram prikazuje ženske figure. Južni hram je vjerojatno bio samostan za bhikkue, dok je sjeverni hram bio samostan za bhikkunije. Jedna od najupečatljivijih karakteristika hrama je harmonija između budističkih i hinduističkih elemenata. Dok su strukture hrama pretežno budističke, mnogi ornamenti i rezbarije nose hinduističke simbole, što ukazuje na međusobnu povezanost religijskih tradicija u to vrijeme. Hram ne samo da predstavlja arhitektonski biser, već i svjedoči o bogatoj povijesti i kulturnom nasljeđu Jave.
Posjetivši danas ova četiri hrama, ostao je još samo jedan, Ratu Boko! Ostaviti ćemo ga za sutra, nakon balona za koji smo se konačno uspjeli dogovoriti s Tanjungom. Tamo ću, nadam se ponovo dići dron i uspjeti snimiti Borobudur kako želim!
Yogyakarta
Povratkom u Yogjakartu ostavili smo stvari u hotelu i bacili đir po gradu. Na svega pet minuta hoda od hotela nalazi se poprilično prometna Marlboro ulica puna ljudi, pjevača, zabavljača, štandova s hranom, trgovina i puno slijepaca koji okolo hodaju i pjevaju na zvučnik.
Dan 84 – Yogyakarta – Ratu Boko – 14.04.2023
Već je treći dan da se budimo prije 04:00 ujutro. Dok se spremamo, provjeravam prognozu koja ne obećava i s obzirom na to da danas trebamo ići na balon, naš plan ne djeluje baš idealan. Javljam se Tanjungu, vlasniku balona koji me na kraju ipak uvjerava da dođemo i da će vrijeme biti u redu. Do Borobudura nas dijeli kakvih sat vremena vožnje i dok se vozimo po mrklom mraku, a kapljice kiše na šajbi nam ne ulijevaju optimizam, ja nastojim srediti stvari za preostali dio putovanja. Dan je prije mojeg rođendana i ostvarit će mi se želja da ga ove godine po prvi put proslavim daleko od kuće. S obzirom na to, rođendan sam odlučio proslaviti ovdje, u Yogyakarti, obaviti današnji dan, sutra proslaviti rođendan i dan nakon letjeti za Singapur iz kojeg letimo za Hrvatsku. Shodno tome, neposredno prije dolaska do Borobudura kupujem avionsku kartu Yogyakarta – Singapur!
Borobudur air
Do balona stižemo točno u 05:00, baš kako smo se i dogovorili! Vrijeme ne može biti tmurnije ali ajde, vjerovat ćemo Tanjungu koji nas odmah poslužuje sa svojim posebnim čajem. Dao mu je ime „Sanga tea“ što bi u prijevodu trebalo značiti „devet“. Ideju za ime dobio je jer u taj čaj stavlja devet različitih biljaka koje su ubrane sa svim djelova Jave.
Počinje se daniti što je znak da trebamo krenuti na balon, ali saznajem da uz Johana i Lauru u „košaru“ ne stanem. Zapravo, ne stanem nikako jer je klupica uska i u tom bi me slučaju trebalo držati, a onda ne bih mogao upravljati s dronom. Odustajem, Laura i Johan odlaze na balon, a ja ostajem na tlu letjeti gdje mi društvo prave Rony i Tanjung. Očito mi ti baloni nisu suđeni! Nastojim snimiti Borobudur ali iz nekog razloga opet gubim signal i ne uspijevam napraviti ono što želim.
Na moje vidno razočaranje Tanjung mi govori da ako mu malo snimim balon s dronom da će me kasnije odvest na posebno mjesto blizu hrama gdje ću moći dignuti dron i doći blizu. Na moje pitanje što s rendžerima odgovara mi da ne brinem i da će obaviti poziv i sve srediti. Može!
Nakon što su se Laura i Johan spustili na tlo, Tanjung nas je kroz malene uličice doveo na svega dvjesto metara od hrama. Tu u malenoj kućici žive čovjek i žena koji imaju hrpu kućnih ljubimaca, poput vjeverica, kameleona, iguana itd. Samo par stotina metara od turističkog središta, potpuno autentično iskustvo! Uspio sam na kraju dići dron i snimiti sve što sam htio. Zahvalio sam se Tanjungu i zaputili smo se prema hramu Ratu Boko!
Ratu Boko
Do hrama stižemo u 16.45 i saznajemo da hram radi još svega 15 minuta! Čovjek nam govori da možemo kupit kartu, ostati u hramu do 17:00 i još nam nudi da kako bi bili brži da nas vozilom odvede do hrama jer navodno ima puno uspona. Kartu za Lauru i mene plaćam šokantnih 700 tisuća rupija i krećemo!
Dolaskom do vozila shvaćam da se radi o vozilu hitne pomoći! Zajebavaš me, pitam Johana!? Jel lik stvarno realan? Ovo još nisam doživio nigdje! Stavljaju me na prednje sjedalo, Johan sjeda pored mene kako bi me držao, a Laura, Rony i kolica nalaze se iza s nosilima. Vozimo se po zavojima i odjednom mi na mobitel dolazi notifikacija „potres magnitude 7.0 na Javi“. Govorim svim, ali kako bi išta osjetili kad se ovaj vozi kao manijak po zavojima! Šaljem svojima da je upravo bio potres magnitude 7.0, na što će moja majka „a gdje si ti?“ Odgovaram „u vozilima hitne pomoći“ i u tom trenutku ostajem bez interneta. Tek dolaskom do hrama i povratkom interneta uspijevam dovršiti priču i reći da je sve ok. Zaštitar koji stoji pored hrama nam govori da se osjetilo, ali da ništa strašno nije bilo pa na aplikaciji saznajem da se potres dogodio 300 km od nas, duboko u oceanu.
Ratu Boko, s obzirom na svoju cijenu ulaznica me nije niti malo oduševio i po meni, najlošiji je hram od svoj posječenih u zadnjih par dana. Izgrađen u 8. stoljeću i smješten na brežuljku (na 196 mnv) Ratu boko zapravo nije bio hram nego palača. Najvjerojatnije glavni dvor dinastije Mataram koji je sadržavao bazene za kupanje, špilje za meditaciju, razrađena vrata, razne dvorane i platformu za kremiranje. Površina palače široka je čak 250.000 m2 i podijeljena je na četiri djela, središnji, zapadni, jugoistočni i istočni. S obzirom na položaj palače, ona se nije koristila samo kao mjesto bogoslužja, već i kao uporište. U Hamu se nalazi bunar čije ime Amerta Mantana znači sveta voda kojoj je data mantra i čiju vodu još i danas koriste mještani. Kažu da voda može donijeti sreću onome tko je nosi, a koristi se za pročišćavanje duše i vraćanje zemlji i njenom sadržaju u prvobitni sklad.
Posjetom ovom hramu završio sam svoju priču i plan na Javi i za kraj dana Johana i sebe počastio sam odlaskom u japanski restoran u kojem sam bio po prvi put u životu i mogu reći da ću u Japan otići samo jesti! Sve što sam na ovom putovanju zacrtao se ostvarilo i sad konačno mogu predahnuti…
Dan 85 – Yogyakarta – Rođendan – 15.04.2023
Iako nisam mislio niti očekivao da bi se takvo što moglo dogoditi, Johan, Rony i Laura iznenadili su me za rođendan, donijevši mi ujutro tortu u krevet! Većinu dana nakon toga proveli smo u potrazi za suvenirima, posjetivši gotovo sve tržnice u gradu, Klithikan market, Gabusan art market i Senthir market.
Nakon što sam na jednoj od njih i zakuhao i morao se spašavati pomoću špricalice, krenuo sam u potragu za brijačem da se riješim ove zarasle brade koju već danima ne podnosim! Najbolje i najjednostavnije i brijanje doživio sam za svega 13 centi, a čovjek je izašao van iz salona i obrijao me nasred ceste!
Plan je nakon marketa bio odvesti trojac na večeru i „listajući“ restorane na mobitelu došao sam na ideju da zapravo po prvi put odemo u vegetarijanski restoran kako bi konačno i Laura došla na svoje! Za rođendan sam tako u Yogyakarti odveo Lauru, Johana i Ronya u vegetarijanski restoran Jejamuran. Bio je to prvi put da sam jeo u takvom restoranu i moram priznat da sam restoran napustio potpuno oduševljen! Restoran većinu svog svojeg menija temelji na gljivama, a u ponudi ih je mnogo, najviše što sam do sada igdje vidio. Mjesto je ogromno i konstantno krcato, kako turistima, tako i lokalcima!
S marketima se nismo previše usrećili jer su sve stvari manje – više iste pa smo po povratku u „naš kraj“ napravili još jedan đir duž Marlboro ulice. Tu sam kupio dodatni kofer u koji smo imali plan staviti sve dodatne stvari jer smo imali hrpu vrećica koje više nisu stale nigdje, a sami ih nismo mogli nositi. Sjevši na maleni trg u kojem je ekipa htjela popiti kavu, odlučio sam obaviti sve potrebno za ulazak u Singapur, a onda sam shvatio…
Isuse, pa ja sam kupio krivu avionsku kartu! Umjesto za sutra, kartu sam kupio za dan iza…
Neka velika šteta nije učinjena, osim što sam trebao sve reorganizirati i javiti Jeffu u Singapuru da sam zajebao i da dolazimo dan kasnije. Više me mučilo kako mi je to uspjelo!? Nikad mi se takvo što nije dogodilo…
Ništa, što je, tu je…imamo dan viška i sad možemo u miru ići nastaviti slaviti moj rođendan!
Dogovor pada na krov našeg hotela i pive!
Ali gdje nabaviti pive za vrijeme ramadana?
Nema nigdje…gdje god pitamo!
Dolaskom u hotel naručujemo pive preko Graba ali dolaze potpuno tople! Stavljamo ih u kuhinju od hotela u „duboko“ i usput nam daju tako lijepo spakiran i složen oprani veš! Na krovu smo na sreću bili posve sami. Zaposjeli smo mjesto za sjedenje, otvorili pive, pustili glazbu, a Johan i Laura bacili su se u bazen. Da nam ne bude dosadno, Johan je skočio tako glupo u bazen da je na kraju razbio glavu, ali na sreću, ništa strašno…
Dan 86 – Yogyakarta – Rođendan – 16.04.2023
Kako sam kupio krivu avionsku kartu danas nam baš ništa nije preostalo za raditi osim da obavim neke sitnice za sutra i da sve stvari nekako uspijemo potrpati po koferima. Wc i kupanje obavio sam u prvom dijelu dana kako ne bih to morao raditi u Singapuru nego tek po povratku u Hrvatsku. Osim toga, toaletnom stolcu treba neko vrijeme da se osuši kako ga ne bi stavljali u kofer mokrog.
Kako sam na mail dobio obavijest da nam je sutrašnji let pomaknut s 07:45 na 07:25 odlučili smo da je najbolje da nas Laura spakira odmah kako bi ostatak večeri imali slobodno i kako bi mogli ići ranije leći. Tako sam ja za vrijeme pakiranja sredio sve potrebno za ulazak u Singapur i spremni, ostatak večeri proveli smo u gradu na večeri te na krovu našeg hotela.
Sutra napuštamo Johana i Ronya s kojima nam stvarno bilo fantastično, ugodno i zabavno. Osim toga, napuštamo Javu i Indoneziju te odlaskom u Singapur i povratkom u Hrvatsku završavamo naše putovanje od tri mjeseca Jugoistočnom Azijom!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
