Kako bi na vrijeme stigli do aerodroma koji je od nas udaljen sat i pol vožnje, krećemo u četiri ujutro! Sreća nam se zadnji dan Jave konačno osmjehnula pa nas do aerodroma prati jako lijepi izlazak sunca koji svih ovih dana radi oblaka nismo imali prilike vidjeti. Došavši pred aerodrom pozdravljamo se s Ronyem, a Johan nas prati do check-ina gdje nas preuzima zaposlenica. Nakon što smo toaletni stolac morali odnijeti na posebnu prtljagu, na pregledu nam prigovaraju za tripod i uzimaju nam ga uvjeravajući nas da će nas na kraju čekati sa svim stvarima. Što god sam rekao, kao i da do sada nikada nismo imali problema nije upalilo. Morao sam pustiti tripod i nastaviti dalje…
Dan 87 – Singapur – 17.04.2023
Konačnim dolaskom u Singapur najviše me od svega iznenadilo sunce! Zadnji put kad smo ovdje bili, prije tri mjeseca, ništa drugo osim kiše vidjeli nismo! Dobro, možda sam krivo napisao da me to najviše iznenadilo jer nisam niti na kraj pameti očekivao da u jednom od najnaprednijih gradova u svijetu neću dobiti posebna kolica na izlazu kao niti asistenciju. Stjuard je pomogao Lauri odnijeti me od sjedala u kolica na izlasku iz aviona i sve stvari nosili smo sami do imigracije gdje smo pokupili svu prtljagu i uzeli velika kolica kako to više sve ne bi morali nositi.
Singapursku sim karticu koju sam svo ovo vrijeme čuvao na kraju nisam mogao pronaći, a vidjevši da Internet za sedam dana košta 50 dolara odlučio sam karticu kupiti u gradu po nižoj cijeni. Hvatam wifi na nekom šalteru kako bih javio Jeffu da smo stigli u tu mi neki lik nudi kombi prijevoz za 50 dolara do Jeffa što za Singapur nije loše. Grab assist bi nas koštao više…
Pa nas dolazi neki ogromni arap i odmah nam počinje srat kako smo trebali naručiti grab assist i da on ne vozi osobe s invaliditetom. Ah, Singapur…grad u kojem sve mora biti po pravilima! Ne znam da li mi je nedostajao ili ne. Ništa, progutat ćemo „drek“, poslušat malo prigovaranja ali proći jeftinije i doći do Jeffa, nadam se! Lik cijelu vožnju nešto sere, auto mu je okićen kao za Božić, sve je puno nekih sitnica svjetlucavih i ono što me najviše bode u oči, veliki Louis Vuitton znak ravno ispred mene! Kako nemam internet cijelim se putem samo nadam kako će nas Jeff dočekati ispred zgrade jer će u suprotnom ovaj vjerujem poludjeti!
Nadrkani je na kraju ispao u redu, doveo nas je do Jeffa koji je vrlo brzo stigao i čak nam je pomogao izvaditi stvari iz kombija! Inače, Jeffa smo upoznali tijekom prvog boravka u Singapuru i javivši mu se sad da dolazim, Lauri i meni je drage volje ponudio smještaj! Inače je iz Kanade, a ovdje radi već neko vrijeme za Lufthansu i pokriva marketing za ovaj dio Azije.
Singapur
Kako u Singapuru ovaj put imamo samo dan i pol, vrijeme ne gubimo, odnosimo stvari u stan, Jeff nam na brzinu sve objašnjava, presvlačimo se i izlazimo van. Kako Jeff mora nazad na posao, dogovorili smo se naći navečer u Gardens by the bayu kako bi probali otići na ona drveća na koja smo zadnji put zakasnili. Do tamo imamo što pješačiti, čitava tri kilometra, ali imamo cijeli dan pa nam paše hodati gradom i istraživati jer baš i ne znamo kuda idemo iako nam je Jeff rekao da samo pratimo rijeku.
Prolazimo gay most (kako ga Jeff zove) i Clarke quay, mali „kvart“ nalik Roses outletu prepun fensi restorana. U obližnjem 7elevenu pronalazim sim karticu za 12 dolara i 120 gb prometa u trajanju od dva tjedna, ali oni mi ju ne mogu „instalirati“ pa nas šalju u šoping centar u blizini kako bih to napravio.
Prehodavši krug oko cijelog zaljeva, stižemo do fontane imena Merlion, službene maskote grada! Prikazan je kao mitsko biće s glavom lava i tijelom ribe. Budući da ima istaknutu simboličku prirodu za Singapur i Singapurce općenito, naširoko se koristi za predstavljanje grada države i njegovih ljudi u sportskim timovima, oglašavanju, brendiranju, turizmu i kao nacionalna personifikacija. Njegovo ime kombinira “mer”, što znači more, i “lav”. Tijelo ribe predstavlja porijeklo Singapura kao ribarskog sela kada se zvalo Temasek, što na javanskom znači “grad na moru”.
Lavlja glava predstavlja izvorno ime Singapura – što znači “lavlji grad” ili “kota singa”. Sunce za razliku od prošle posjete udara kao ludo, a ja sam špricalicu, kako bih su oslobodio mjesta u koferu, ostavio u Indoneziji. Hlada nema nigdje pa preko igrališta na vodi i Helix mosta stižemo u Gardens by the bay gdje ubrzo dočekujemo Jeffa.
Gardens by the bay
Karte kupujemo online i u zadnjoj turi odlazimo na OCBC Skyway, „most“ na visini od oko tridesetak metara iznad cijelog parka, u krošnjama „superstabala“. Tim mostom se hoda i zapravo uživa u svjetlećim krošnjama tih „superstabala“ uz lijep pogled na grad! Karta nije jeftina i nema se previše vremena za uživati jer je vrijeme limitirano i cijelo vas vrijeme čuvar tjera naprijed pa nekog dužeg stajanja i zadržavanja nema. Bez obzira na to, odlazak na most je barem meni ispunio očekivanja!
Svakoga dana kada padne mrak, u određeno vrijeme održava se „vrtna rapsodija“, spektakl svjetla i zvuka koji je potpuno besplatan i koji smo prošli put radi kašnjenja nažalost propustili. Ovaj put tu pogrešku nismo htjeli napraviti i na vrijeme se spuštamo s mosta, zauzimamo pozicije na betonu, a poglede upiremo prema nebu! Show traje kroz par poznatih skladbi i vrijedi dolaska ovdje!
Funkcija ovih superatabala, visokih između 25 m i 50 m nije isključivo estetska, već i ekološki održiva. Stabla tako imaju ugrađeni sustav za prikupljanje kišnice kako bi održavala biljke koje rastu na njima, kao i sustav za prikupljanje sunčeve energije radi osvjetljavanja samih stabala. Osim toga, stabla služe i kao ventilacijski kanali za zimske vrtove u parku.
Nakon showa Jeff nas odvodi na food court unutar parka, Satay by the bay, mjesto gdje nas je za vrijeme prve posjete Singapuru doveo Seth. Nakon večere i par pivi Jeff doma odlazi biciklom, a mi, po običaju ispred hotel Marina by the sands tražiti taksi. Imamo već lagane fobije i traume od taksija i taksista ovdje pa radi mirne noći odlučujem platiti više i pozvati Grab assist, taksi za osobe s invaliditetom. No, taksija nema i nema! Govori mi Laura da naručim obični pa što bude – bude, slušat ćemo opet sranja ako treba! Ništa, zovem običan i pišem liku da smo s kolicima na što mi odgovara da je sve oke ako platim dva dolara ekstra! Ma može!
Po nas dolazi 188 cm visoki i jako simpatičan Singapurac Mavin! Dao mi je broj za sutra, a i ponudio se da nas vozi na aerodrom ali nažalost auto mu je premali. Ostatak večeri proveli smo kod Jeffa pričajući i smišljajući što ćemo sutra.
Dan 88 – Singapur – 18.04.2023
Niti dvije klime noćas mi nisu pomogle da odspavam kako treba! Na svu tu vrućinu i sparinu ona mi piva od sinoć nije niti malo pomogla, pišao sam cijelu noć! Sva sreća pa je Jeff imao posla ujutro i nismo trebali krenuti rano jer bih inače umro! Tako je naš dan započeo tek oko podneva odlaskom u lokalni, kvartovski restoran na ručak. Let za Hrvatsku nam je u 23:30 pa imamo dovoljno vremena napraviti nešto od zadnjeg dana ovog putovanja. Taksi uspješno naručujemo nakon petog pokušaja i odlazimo za Santosu, otok poznat kao središte kulturne baštine, park prirode i rekreacijsko utočište Singapura.
Dolaskom do žičare zaposlenik parka govori nam da je najbolje da prvo prošetamo do mosta i da, ako imamo sreće, možda vidimo majmune. Hodamo po jednoj od najvećih vrućina na ovome putu i uopće mi nije jasno da nas je to zadesilo upravo ovdje, zadnji dan! Nemamo dovoljno vode, nemam špricalicu, a konstantno hodamo uzbrdo i nizbrdo i to bez ikakvog hlada. Uz lijepi pogled na Singapur konačno stižemo do Henderson wavesa, mosta koji bi trebalo izgledati kao da po njemu idu valovi. Nismo to baš najbolje doživjeli, a i nismo imali sreće s majmunima! Imali smo sreće jedino s time da ja zakuham od vrućine…
Do žičare se vraćamo zakuhani i posve mokri! Žičaru plaćamo 35 dolara i za tu se cijenu možeš voziti koliko hoćeš. Zapravo, uopće nisam znao gdje idemo i nisam imao pojma da je ovo zapravo cijela mreža žičara i da se može ići u više smjerova. Prije ulaska u žičaru ne radimo istu pogrešku i osim sladoleda kupujemo jako puno vode! Napravivši cijeli đir sa žičarom shvaćam da sam krepan i da bi najbolje bilo otići kući i odmoriti s obzirom da me noćas čeka put od dvadeset sati.
Oprostivši se od Jeffa na aerodrom stižemo na vrijeme. Ljubazno osoblje Turkish airlinesa pustio nam je dodatni kofer bez naplate, obavili smo check in i po nas je došao assistance.
I kad konačno pomislim da nakon tri mjeseca Jugoistočne Azije doma odlazim u komadu i bez ikakvih posljedica, dogodi se sranje. Na putu prema avionu, hodajući po mostu, stopalo mi pada s kolica i kako je čovjek nastavio gurati unatoč tome što sam mu rekao da stane, stopalo odlazi ispod kolica, u okomiti položaj i doslovno čujem kako nešto puca! Da stvar bude gora, u avionu dobivamo sjedalo u srednjem redu što znači da ništa od spavanja i da se u slučaju pišanja moram „sakriti“ sa dvije strane! Cijelim putem sam osjećao trnce u stopalu i samo se dolaskom kući nadao da ništa nije slomljeno!
U Hrvatsku sam se na kraju ipak vratio čitav i u jednom komadu nakon tri mjeseca putovanja! Posjetili smo ukupno šest zemalja, doživjeli nevjerojatne stvari i upoznali divne ljude. Htio bih se zahvaliti svojoj suputnici Lauri, Anigoti, firmi koja nam je pomogla i osigurala vrhunsku foto opremu, svim pratiteljima i njihovim donacijama i Turkish airlinesu!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
