Sinoć sam zaspao kao klada i toliko sam se želio naspavati ali jebena vrućina mi nije dala mira. Volio bih se sjetiti razloga zašto je u sobi bilo milijardu stupnjeva ali takvom memorijom nažalost ne raspolažem. Digli smo se u 06:00, obukli i ravno na doručak koji je Ahmed već servirao. Pojeo sam nešto malo, trznuo dva soka od manga i oprostio se od Ahmeda.
Dan 2 – Hurgada – Hathor temple – 16.05.2021
Dole nas je već, točan kao urica čeka Hassan. Otvaramo kombi, a kad ono unutra iza Hassana neki brko! Koji si sad ti jebote!? Kaže Hassan “Police“. Kakva policija stari moj? I dok mi Hassan govori „escort, for safety“, liku na boku vidim mitraljez. Ok, neka, mislio sam da je ova ruta posve sigurna ali očito nije! Čeka me još puno toga gorega pa se ne bunim, očito ovdje ništa nije sigurno!
Quadovima kroz Saharu
Nakon što smo pokupili Moha, stižemo do našeg prvog check pointa. U Egiptu ih je mali milion, a nešto više od toga imaju aktivnih vojnika koji su većinom klinci od dvadesetak godina. Svega 15 minuta kasnije stižemo do quadova ili točnije, u neku pripizdinu gdje smo samo mi, jedan lik i par pasa lutalica. Lik odmah zapinje da se ja vozim iza njega i nemreš čovjeka uvjerit da rasprava nema smisla jer ću se voziti iza Grege. Stari, sunce već tuče kao ludo, a nisam se niti probudio! Ili idemo ovako ili ne idemo uopće! Tko god je upoznao Egipćane, a i arape općenito, zna koliko znaju biti prokleto naporni. Ovaj hvala Bogu konačno odustaje! Prebacuju me iza Grege i posjedaju na jastuk. trup mi vežu i omataju mojim trakama za vježbanje dok ruke oko Grege motaju duct tapeom.
Gledam u retrovizor i ispred sebe. U retrovizoru oni psi te Hassan i policajac postaju sve manji dok misteriozne planine Red sea mountains ispred nas postaju sve veće. Ej, opet sam u Sahari! To je najveća vruća pustinja na svijetu, a počinje upravo ovdje! Već ovako rano ujutro osjeti se sva nemilosrdnost i okrutnost ovog mjesta. Osim zvukova motora, oko nas kilometrima ne postoji ništa osim pijeska, kamenja, tišine i pogleda na planine u daljini.
Guštam, lijepo mi je i uživam u ovakvim stvarima koje mi ljudi unatoč mojem stanju priušte. Sve je super osim jedne stvari, a to je da se ovako nepokretan jureći pustinjskim mini dinama osjećam kao jebena želatina koja se trese na tanjuru! Dupe mi stalno poskakuje i klizi lijevo pa desno stalno me popravljaju kako ne bih skroz izvisio.
Nije prošlo niti pola sata, planine sve bliže i odjednom vrisak! Stani! Stani! Viče Martina i pokazuje rukom prema mojoj nozi. Vidim da mi je stopalo malo skliznulo i da mi fali tenisica! Stajemo, podižu mi nogu, a kad ono, krvava noga i kod zgloba mi fali par slojeva kože. Jebem ti sve! Pa kako mi se ovo dogodilo!? Uvjeravamo se da rana nije toliko strašna i duboka iako je to za moje tijelo puno veći problem neko nekome drugome s obzirom na puno osjetljiviju kožu i gotovo nikakvu cirkulaciju. Brine me to da je ranu napravio hrđavi šaraf koji je trljao po nozi pitaj Boga koliko bez da sam osjetio. Ovakva rana, hrđa, prašina i to u Egiptu! Mogao bih fino najebat i koliko god pokušavam ne misliti o tome, gotovo je nemoguće izbiti to iz glave…
Što ćemo sad?
Razmišljam i još uvijek ne vjerujem što i kako mi se dogodilo dok mi zamataju nogu. Krećemo dalje ali moje su misli crne. Znam da me to može koštati svega! Iako sam se pokušavao prepustiti, uspijevalo mi je to samo na trenutke. Ostalo je tako sve do povratka gdje su me radi vrućine što prije prebacili u kombi kako bih rashladio tijelo. Tu sam i konačno svojim očima vidio ranu i pomislio da uopće nije strašno, ne znajući koliko će mi muka I brige zadati sljedećih dvadeset dana…
Plaćamo turu nakon kratke rasprave jer je svatko bubnuo svoju (drugu) cijenu i krećemo dalje! Iako nemam potpuni osjet u tijelu, osjetim lagano pulsiranje i trnce oko zgloba što mi ne dozvoljava da prestanem misliti o tome. Točimo benzin, kupujemo piće u dućanu i opraštamo se s Mohom, u nadi da se sutradan vidimo u Luxoru.
Usred ničega
Okupiram se ispitujući policajca o svemu jer sam besraman. Neka mi oprosti, ozlijeđen sam, a i nepokretan! Naš dragi policajac koji kapke jedva drži otvorenim zove se Said, ima 39 godina i živi u Tanti, gradu između Kaira i Aleksandrije. Ja zapravo ispitujem Hassana, a Hassan Saida pa tko zna koji su odgovori točni i što su oni pili u onoj tamo garaži. Said ima tri kćeri, a kako kaže, dvadeset je dana na terenu daleko od kuće, a onda osam dana ima slobodno. Iako je velika većina policajaca ovdje korumpirana i pokvarena, Said se čini kao dobar čovjek. Zahvaljujući njemu prolazimo sve check pointove bez problema i pitanje kako bi to bilo da smo sami, pogotovo s obzirom na to što znam da je Moh smuljao nešto s papirima kako bi im platio što manje.
Za više od jedne žene Said viče „no no no“ kao i gotovo svaki arap, a na moje pitanje da li je ikada imao loše iskustvo odgovara da nije. Jesi li ikada morao pucati? Nije kaže, samo na treningu! Pitam ga je li možemo mi pucati? Smije se i kaže da ne! Pa daleko od svega, u pustinji? Odgovor je isti…
Pa dobro, a da ti pucaš meni u nogu? Ionako ništa ne osjetim!
Smije se i pita me što mi se dogodilo?
I dok mu pričam svoju priču krajolik postaje pustinjski i nalik onom ulasku u najljepšu pustinju na svijetu, Wadi Rum! Ajme, ovo je za mene praznik za oči! I dok pasem oči Said mi pokazuje mitraljez i dva šaržera puna metaka!
Stani! Vičem ugledavši dugu ravnu cestu ispred nas! Grega je odmah znao što hoću pa izlazimo van na fotkanje. Iako cesta nije jako prometna, vozila dolaze brzo i velikom brzinom. Osim toga, postoje očito i neke druge opasnosti pa nam Hassan svako malo govori da je bolje da krenemo jer je opasno. Na kraju došao i on i Said na fotkanje i bilo mi je baš drago što su bili sretni i što će imati ovu uspomenu.
Ako je ono mjesto gdje su bili quadovi bila pripizdina, onda je mjesto gdje smo došli pojesti i predahnuti – mega pripizdina. Doslovno jedna zgrada i sve oko nas kilometrima pustinja, a unutra izgleda mrtvije nego vani. To vam sve govori! Dobivamo komad piletine, malo riže i povrća. Čak i ovako kad to napišem zvuči solidno, ali uživo djeluje kao da je to kuhao i pekao netko mrtav. Jedem, jeo sam i gore, a i primjećujem da noga izgleda nešto gore!
Nemoj me samo u bolnicu slat, obećavam, bit ću dobar!
Qena
Ulazimo u Qenu, grad na samoj obali legendarne rijeke Nil i kupimo našeg vodiča i egiptologa Radya! Što sve promatrač u kratkom vremenu na ovakvom mjestu može vidjeti čitatelju je teško opisati. Miks je to stotine zvukova, mirisa i svakakvih prizora. Vozila trube, ljudi viču, djeca se znatiželjno smješkaju, hrana miriše s jedne strane dok s druge smrdi po smeću i benzinu, životinja je svakakvih, a sve skupa ostavlja pomalo apokaliptičan prizor.
Prelazimo Nil i sad ovo sve postaje ono zbog čega sam ovdje! Svega par minuta kasnije stižemo u Dendaru i naš prvi egiptaski hram, Hathor. Prolazimo sigurnosne provjere, ulaz plaćamo 120 EGP (Egipatska funta = 0.035 Eur) i dobivamo hram samo za sebe! To je bila apsolutno najveća nagrada ovog putovanja, gledati ova čuda u potpunom miru i bez ljudi.
Hathor temple
U egipatskoj mitologiji, Hathor je božica ljubavi, ljepote, glazbe, sreće i zaštitnica mrtvih koje je čekala na zapadu. Grčki joj je pandan Afrodita, a izvorno je bila personifikacija Mliječne staze tj. naše galaksije. Ona je žena Horusa i kćer velikog Raa, boga Sunca. Rođena iz oka boga Raa, bila je njegova najdraža kćer. Obično je prikazivana kao lijepa žena u crvenoj haljini, dok na glavi nosi kravlje rogove i Sunčev krug, a u ruci drži žezlo.
Krave su bile povezane s plodnosti u drevnom Egiptu, tako da je Hathor često bila prikazana kao krava ili je imala kravu. Prema vjerovanjima, žene koje su naklonile glavu pred kipom i tražile ljubav, iste godine oženile su se ili pronašle mladića, a onomu koji je patio od neplodnosti, zaštitnica je dala dijete. Mitologija kaže da je Hathor “došla s neba”, pa su je nazivali i “damom zvijezda” ili “suverenom zvijezda”.
Najviše je štovana upravo ovdje, u Danderi. Ulazeći u hram, Rdy nam je već ispričao toliko povijest da mi je mozak eksplodirao. Nisam ga više mogao pratiti i odustao sam. To mi se prvi put dogodilo, a to samo govori koliko je cijeli Egipat bogat poviješću, a tek smo na prvom hramu.
Kompleks hramova Dendera, prostire se na 40.000 četvornih metara na obali Nila. Hram je izgrađen u Srednjem kraljevstvu, a sastoji se od nekoliko velikih i malih prostorija, skladišta, laboratorija, svetišta i brojnih prikaza Kleopatre VI., dok se na stropu nalazi slavno Dendera zviježđe.
Najzanimljiviji prikaz u hramu je reljef koji prikazuje svjetlo iz Dendere. Taj reljef prikazuje bogove koji drže golemu svjetiljku, što je dovelo do ideja da su Egipćani proizvodili struju za pozlaćivanje predmeta. Egiptolozi objašnjavaju da taj reljef prikazuje mitološku scenu, a da je svjetiljka zapravo lotusov cvijet.
Značajka Dendere su desetak tajanstvenih kripti, neke pod zemljom, a neke zatvorene unutar masivnih dvostrukih zidova gornjeg hrama. Pretpostavlja se da su te kripte bile prebivalište božice, gdje su se čuvali njezin kip i ritualni predmeti i gdje su započele velike novogodišnje povorke slaveći zoru stvaranja.
Luxor
Proveli smo dosta vremena u hramu, a ja sam bogami krepao od vrućine što je zahtijevalo da se konstantno špricam s vodom. Krenuli smo tako iz Dandere, a iz Qene nas je pod sirenama ispratila policija iz ne znam kojeg razloga. U Luxor ulazimo točno na zalazak i vozimo uz čuveni Nil sve do smještaja.
Za smještaj smo odabrali El Gezira Garden hotel Luxor i platili ga 120 dolara za tri noći za nas četvero. Nismo požalili jer resort je šaren i pun biljaka, a po zidovima hodaju maleni gekoni. Meni za večeru bila je azijska kuhinja koju sam začinio s njihovom pivom Stellom. Večer smo završili odmarajući na terasi uz šišu…
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
