Napuštamo Luxor ili kako ga nazivaju, „muzej na otvorenom“ i krećemo prema krajnjem jugu zemlje. Iako je bilo govora da ovaj potez riješimo krstareći brodom po Nilu, odabrali smo auto i mislim da smo dobili više za manje para!
Dan 5 – Luxor – Esna – 19.05.2021
50 km južnije ulazimo u grad Esnu, trgovište i nekadašnju usputnu stanicu karavana za Sudan. I danas se iz tog vremena ovdje nalazi karavansaraj, a tu je i jedan od najstarijih minareta u zemlji. Danas je Esna mirniji grad, a očito i uspavaniji jer u trenutku našeg dolaska na ulicama nema gotovo nikoga i ničega, osim smeća i prvih zraka sunca koje osvjetljavaju prašinu u zraku.
Khnum temple
Dočekao nas je tako u tišini, impresivno ukopan, čak devet metara ispod razine grada, smješten između zgrada, hram Khnum! Zamislite da u Zagrebu usred kvarta i zgrada postoji nešto ovakvo? Hram je za kolica nepristupačan pa smo tako, plativši kartu 80 EGP morali preći kakvih pedesetak stepenica kako bi se našli na istoj razini i oči u oči. Hram je na prvu sličan Hathorovom, nešto manje detaljan ali ništa manje impresivan, kako izvana pa tako i iznutra. Zapisi sugeriraju da je izgrađen na vrhu ranijeg hrama, a posvećen je Khumu, Bogu stvoritelju s glavom ovna koji je oblikovao čovječanstvo na svojem lončarskom kolu. Nakon posjete hramu prošetali smo gradom i pozdravili onih malo znatiželjnih lokalaca koji su s nama rado popričali.
Edfu temple
Iako sam do sad bio zadivljen sa svime što sam vidio, ono što me impresioniralo i ostavilo bez teksta bio je hram Edfu do kojeg smo došli nešto kasnije. Ogroman pilon na ulazu u hram malo koga ostavlja ravnodušnim, pa tako i mene. Stojeći pred njim shvatiš zapravo koliko si mali i koliko su egipćani bili napredna i jaka civilizacija. Ovakvo nešto izgraditi? Nevjerojatno!
Hram Edfu svakako je jedan je od najbolje očuvanih antičkih spomenika u Egiptu, smješten na zapadnoj obali Nila. Bio je to „dom“ i središte kulta Boga sokola Horusa iz Behdeta (drevno ime za Edfu), iako je Horusov hram kakav danas postoji, Ptolemejev. Nekoliko natpisa pronađenih u hramu Edfu opisuje ono što je poznato kao “Sveta drama”. Priča opisuje sukob između Horusa, božanstva plodnih egipatskih zemalja u blizini Nila, i Setha, božanstva okolne egipatske pustinje, dok Horus traži osvetu za ubojstvo svog oca Ozirisa.
Nakon obilaska hrama nastavljamo dalje i cijelim nas putem prati najduža rijeka svijeta, Nil! To je sad onaj pravi Nil, žila kucavica ove zemlje koja obogaćuje sve oko sebe! Sve je oko nas zeleno i prepuno palmi dok se u daljini sve žuti od pijeska i pješčanih dina. U kombiju naravno pegla egipatska glazba!
Rijeka je duga impresivnih 6650 km s porječjem od 3 349 000 km² (oko 10% površine Afrike). Ona navodnjava i olakšava život 95% stanovništva zemlje, a osobito otkako je na njoj izgrađena Asuanska brana 1970. godine. Rady nam govori kako Egipat ima velikih problema sa Sudanom koji je „zatvorio pipu“ i kako ovdje sad ima puno manje vode nego prije. Pitanje rata, vjerojatno je pitanje vremena…
Kom Ombo tremple
Nil nas tako dovodi do trećeg hrama na ovoj ruti, hrama Kom Ombo. Ovdje su nas bogami pregledali od glave do pete kako bi nam nakon dužeg natezanja konačno dopustili doći s vozilom bliže hramu.
Kom Ombo je jedinstven u Egiptu, kao dvostruki hram – posvećen dvama božanstvima, Sobeku i Horusu. Iako je veći dio hrama uništen tijekom tisućljeća, djelomično je rekonstruiran i još uvijek je dom nizu dobro očuvanih i fascinantnih reljefa , uključujući neke zamršeno izrezbarene stupove i frizove podijeljene između dva boga. Ovdje smo imali priliku vidjeti hijeroglife na kojima su po prvi put prikazani operacijski instrumenti!
U Kom Ombu je postojao i mali bazen u kojem su se uzgajali gmazovi, jer stari su Egipćani vjerovali da bez obzira na strah koji je postojao od napada, životinja neće napasti ako je obožavana. Tako ovdje postoji i muzej krokodila koji smo posjetili i čudili se na stotinama mumificiranih krokodila!
Aswaan
Velika brana označava naš ulazak u Aswaan, grad na jugu Egipta smješten na istočnoj obali Nila. U blizini Aswaana, duboko dolje na krajnjem jugu Egipta , na zapadnoj obali Nila stižemo u Nubijsko selo, najšarenije i najljepše selo u cijeloj zemlji! Ulaskom u selo sve postaje šareno i u obojano duginim bojama, nešto nalik Chefchaouenu u Maroku. Ovdje žive nubijci i odmah primjećujem da su puno tamniji od Egipćana, viši su, a glava i tijelo su im nešto duža nego Egipćanima. Govore jezikom koji se zove nuba ili nubijski! jezik je to koji se samo izgovara, ne piše se, a svoj jezik smatraju vrlo svetim.
Nubijci još uvijek štuju staroegipatska vjerovanja. Jedno takvo smatranje je da krokodilsko tijelo koje visi iznad kućnih vrata može zaštititi ljude od urokljivog oka i zato se ovdje još i danas mogu pronaći mumificirana tijela krokodila posvuda po vratima sela. Nilski krokodil je u doba faraona štovan kao bog zla, zavisti i rata po imenu Sobek, pa su Nubijci zato mumificirali krokodila kako bi spriječili zlo i to usvojili kao tradiciju. Nubijci love krokodile i nabijaju ih slamom držeći im usta otvorena te ih vješaju na svoje kuće. Isto tako, gotovo svaka kuća ovdje ima svojeg vlastitog krokodila kao kućnog ljubimca! Zamisli!
Kato Dool Nubian resort
Naš smještaj, Kato Dool Nubian resort, nalazi se nešto dublje u selu i tu se pozdravljamo s Hassanom i Radiyem, koje ćemo opet vidjeti sutra! Pred ulaskom u smještaj pita mene Grega, „kaj misliš, ima li ovdje puno komaraca“? Ulazimo unutra, sve je šareno i veselo, svira glazba i u tom trenutku ispod slamnatih suncobrana uočavam ona najveća sranja ikad za ubijanje komaraca, valjda jedan metar puta jedan! „Ma nema“, odgovaram mu!
Večeramo, Tina naručuje patku i dobiva doslovno pola patke na tanjuru! Sve skupa izgleda kao gozba, ima svega, a cijena…za sve ovo ništa! Jedemo dok nam ispred očiju teče Nil! Inače, sva ona vrućina koju sam u Egiptu iskusio je ništa naspram ovoga ovdje!
Uzimamo cijeđene sokove, sjedamo pored Nila i upijamo atmosferu dok pada mrak. Pale se lampice, glazba pojačava i dok ostali namaču noge u Nil ja razmišljam koliko je sve ovo moćno i da bi bio idealan trenutak zapaliti frulicu! Pušimo tako hašiš, ponoć je prošla, ja sjedim vani u gaćama, komarci redom umiru, a termometar pokazuje 34 jebena stupnja!
Dan 6 – Aswaan – Abu Simbel – 20.05.2021
Vozeći se kroz pustinju razmišljam o Hassanovim riječima da nikada do sad svojim očima nije vidio niti jedan egipatski hram, osim ovih dosadašnjih s nama. Užasno mi je to da nas ti vozači po ovim vrućinama čekaju u autu po par sati, a i sad je idealna prilika da svojim malim doprinosom priuštimo Hassanu da vidi možda i najspektakularniji hram u zemlji!
Abu Simbel
Nakon tri sata vožnje stižemo na samu granicu sa Sudanom, u mjesto imena Kharga, najpoznatijem po veličanstvenom Abu Simbelu. Opet smo nevjerojatne sreće i imamo priliku svjedočiti ovom čudu u potpunoj samoći i miru.
Među najvećim i najznačajnijim građevinama koje je podigao Ramzes II je svakako hram Abu Simbel. Zapanjujuća činjenica jest da se ovaj hram nekoć nalazio na potpuno drugom mjestu da bi u 20. stoljeću radi izgradnje brane bio u potpunosti premješten na ovu lokaciju kako ne bi bio potopljen. Zvuči nevjerojatno ali je tako!
Na samom ulazu u hram, s desne i lijeve strane, sjede četiri velika kipa Ramsesa II, po dva sa svake strane vrata. Visoki su 18 metara, a oko nogu kipova nalaze se puno manjih kipova njegovih žena. Tu nas je dočekao simpatičan čuvar hrama s kojim smo se sprijateljili zahvaljujući Radyu koji ih sve jako dobro zna. S obzirom na to i na naš šarm, u vlastite ruke dobivam golemi, od pravog zlata izrađeni, ključ hrama!
Hram iznutra nije veliki kao neki koje smo do sada vidjeli ali je svakako lijep i isprepleten stupovima i oslikan predivnim slikama i hijeroglifima koji u većini slučajeva prikazuju Ramsesa II. Hram je uklesan dubokih 60 metara u stijenu, a na njegovom unutrašnjem kraju sjede, Amon Ra, Ramzes II, Ra Harakhti i Ptah, ekipa kojoj je hram i posvećen!
Po otkriću hrama uvidjela se sva njegova ljepota i monumentalnost, te je proglašen „čudom egipatskog graditeljstva“, između ostalog i zato što je njegova orijentacija tako savršeno izračunata da sunčeve zrake dvaput godišnje (20. veljače i 20. listopada) prodiru kroz hram do kipova i osvijetle samo tri. Četvrti – bog Ptah, ostaje uvijek u sjeni jer je on božanstvo povezano sa podzemnim svijetom i mrakom.
Pored Abu Simbela nalazi se manji hram koji je Ramses II dao izgraditi u čast svojoj ženi, Nefertari. Manji hram kraljice Nefertari posvećen je boginji Hathor, božici neba, s izrazitim majčinskim osobinama; držali su ju za »oči« božice sunca. Zanimljivo, iako je Ramses II. hram izgradio u čast svoje žene, bio je toliki kavalir da je na većini kipova na hramu dao napraviti upravo sebe!
Nakon što smo obišli mali muzej i pogledali film o premještanju hrama, zaputili smo se nazad prema Aswaanu. Pustinja nas dovodi do malenog gradića na obali Nila, Gharb Sohela, polazišnu točku za hram Philae!
Philae temple
Ulazimo u brodić našeg malenog kapetana koji, režem ruku ako ima petnaest godina! Kratka plovidba Nilom i uočavamo otočić na kojem se uzdiže hram Philae. Pristajemo i teškom me mukom s obzirom na visoki mol prebacuju na „kopno“. Tom prigodom zaradio sam pošten udarac u dupe i samo se nadao da nije ništa.
Hram je, kao i Abu Simbel od opasnosti da zauvijek bude potopljen s izgradnjom brane, zahvaljujući UNESCU i naporima egipatske vlade prebačen na sadašnju lokaciju, otočić zvan Agilka.
Iako je sve to prekrasno, normalan čovjek, što smatramo da donekle jesmo, sve ove informacije više ne može procesuirati. Zato smo se malo odlučili prepustiti i odmoriti našeg Radya koji već par dana pričao sto na sat! Po ulasku u brod, našem smo kapetanu dali nešto novaca da bi nas vozio neko vrijeme po Nilu. Mogu reći, isplatilo se! Osim što smo uživali i opet plovili Nilom na jedan drukčiji način, vidjeli smo i gdje se hram Philae nekoć nalazio!
Po povratku u smještaj, ostatak dana ostavili smo za nubijsko selo i odmor u našem resortu. Nakon što smo ručali i nakon što su se svi osim mene okupali u Nilu, krenuli smo u obilazak sela.
Selo je po noći puno življe nego po danu. Gusta prašina sveprisutna je u zraku, muzika i mirisi hrane dolaze sa svih strana, svaki prodavač trudi se pozvati vas k sebi, djeca se igraju i viču, a od prolaznika mimoilazimo se s ljudima, magarcima, devama i motorima!
Dolskom noći vratili smo se u naš šareni smještaj nakon i ovako već savršenog dana u kojem smo posjetili nevjerojatne hramove i živopisno nubijsko selo. Smještamo se na šarene stolice ispod slamnatog suncobrana tik uz veličanstveni Nil. Onoliko tik da u njemu možeš namakati hodom umorne i istrošene noge.
Pričamo, guštam i upijam ovaj neprocjenjiv trenutak. To su uspomene koje sjedaju tek po povratku ali svakako shvaćam njihovu težinu i na takvim sam trenutcima zahvalan. One čine život!
Ej, sjedim pored ove legendarne rijeke, u nubijskom selu i to na samom jugu Egipta i ne fali mi ništa u životu!
Odjednom počinje glazba…
Svira nešto uživo i zvuči jebeno dobro! Dok ostali pričaju, ja slušam i koncentriram se, ali ne vidim ništa. Možda je i bolje da ne vidim da mi ne pokvari dojam? Ipak, zanima me, radoznao sam!
Preko godinu dana nisam bio na koncertu i pogodi me baš ovdje!
Moram gore!
Grega me uspinje po stepenicama, okrećem se i uočavam tri tipa obučena u bijelo kako sviraju.
Nigdje nikoga! Zar nitko ovo ne čuje i ne cijeni? Je li to samo do mene?
Smještamo se za maleni šareni stolić uz niski zidić i sjedamo na tepihe na podu. Stiže još troje ljudi i sjedaju pored nas.
Pjesma koju sam dole slušao i koja mi se svidjela taman završava i dao bih sve da je mogu vratiti unazad! Imaju li ovi tipovi kakav cd? Stranicu? Onaj spaljeni konobar koji nam je jučer sredio hašiš na moje pitanje o bendu postaje još zbunjeniji!
Molim Gregu da ode do benda kako bi ih pitao gdje ih mogu pronaći i ako mogu ponovo odsvirati prvu pjesmu? Pričaju i pričaju…Grega maše s rukama, nogama i glavom….
„Ma tip uopće ne priča engleski“ vraća se Grega s lošom vijesti
Znam da mi nema goreg kad čujem nešto što mi se sviđa i to ne mogu pronaći!
U tom trenutku počinje već ranije poznata melodija…
To je ta! Prva pjesma!
Sreća na mojem licu je neopisiva!
Grega, daj taj hašiš!
Vrućina je nesnosna, a na snopu svijetlosti ispred palme leti na stotine kukaca, vjerojatno komaraca koje najveće UV lampe koje sam ikada vidio svako malo tamane.
Ej, sjedimo uz jebeni Nil, večer je, kuri na dobrih 33 stupnjeva, okruženi smo palmama u nubijskom selu i imamo privatan koncert koji zvuči nerealno! Kako ću ovo nekome ikada opisati da osjeti barem pola onoga što trenutno prolazi kroz mene?
Osjećam se kao da sam se vratio kroz vrijeme, u drevni Egipat! Stopio sam se s naslonom, kako od sjedenja, tako i od hašiša. Zalijepilo me žešće, a glava mi još uz to sve bubri od vrućine u zraku…
Ubrzo su nam se priključili i ostali gosti resorta, neke crnkinje i osoblje resorta, uključujući i spaljenog konobara imenom Abu. Ubrzo je sve preraslo u pravu malu feštu!
Po povratku u sobu saznao sam dvije loše stvari. Prva je da mi se rana na nozi ponovno otvorila i da iz nje opet curi krv. Mora da me je netko kod prebacivanja stisnuo za nju, a vidjeli smo i da je čičak namijenjen za držanje nogu stalno vukao zavoj na sve strane. Druga stvar je da mi je radi onog udarca prilikom prebacivanja s broda poplavilo dupe! Iako sam trebao ići obaviti wc, usrao sam se figurativno! U ovoj situaciji ne želiš plavo dupe! Šta mi radi ovaj Egipat, baca me iz ekstaze u očaj! Toliko sam se uplašio da na wc na kraju nisam otišao i zaspao sam na trbuhu!
Dan 7 – Aswaan – Cairo – 21.05.2021
Teško mi se kao psu od kosti oprostiti od ovog mjesta! Nubijsko selo uistinu je posebno, autentično i ovdje sam osjetio ono nešto. Toliko je mjesta na ovoj našoj planeti i znam da uvijek kažem da bi se svugdje volio vratiti ali, Egipat me u potpunosti oborio s nogu! Kada bi barem ljudi koji za Egipat misle da ne nudi ništa osim piramida mogli ovdje doći, vidjeti i osjetiti ovo sve…
Kako sam jučer radi noge i dupeta otišao spavati s nešto crnijim mislima, danas sam se probudio uz bolje vijesti. Zahvaljujući antibiotiku u prahu, na rani na nozi, oformila se tanka krasta, a ono plavetnilo na guzici ipak nije bilo toliko strašno pa sam riskirao i odvažio se odmah ujutro obaviti wc.
Ovdje u Aswaanu toliko je toplo da je izlazak iz klimatiziranog smještaja van ravan tome da te netko nogom lupi u bulju. Barem je meni tako! Ovdje ne želim propustiti ništa pa se spremamo, naoružavam se sa špricalicom i krećemo u obilazak sela.
Nubijsko selo
Selo je preko dana polu mrtvo i sa svim tim „zastorima“ koji vise preko i ispred štandova djeluje pomalo kao selo duhova. No, naš djedica koji nas obrađuje još od jučer je naravno ovdje! Odmah nas zove kod sebe na štand i donosi nam čaj / napitak od hibiskusa! Raj u ustima po ovoj žegi!
Djedica je pravi maher, još od jučer držao nas je kao kap vode na dlanu, a onda ti ga onako fino metne! No, pretpostavljali smo da će tako biti pa se upuštamo u bitku cjenkanja. Ne mogu se na kraju pohvaliti da smo nešto odlično prošli ali kao bonus smo dobivao upravo ono po što smo danas ovdje došli!
Djedica nas dovodi ravno u nečiju kuću, a u dnevnoj sobi ni manje ni više dva velika krokodila! Još veći šok slijedi vidjevši njegovog klinca kako po kući mrtav-hlada i sa smiješkom fura malog krokodila u rukama! Gdje smo mi to došli pobogu…
Vlasnik nam donosi čaj i bez mojeg znanja stavlja mi malog krokodila u krilo! Pa usro sam se jebote! Si lud lik? Ok, shvatio sam ubrzo da ima zavezana usta pa mi je bilo lakše, ali bome me iznenadio. Zatim sam krokodila dobio na glavu i u ruke. Nije mi ga bilo lako držati i kad se počeo mrdati osjetio sam koliko je, iako ovako mali, zapravo, brutalno jak! Moja fasciniranost krokodilima započela je kad sam putovao AustralIjom i imao prilike gledati ih u prirodnom okruženju i ćuti neke nevjerojatne činjenice o ovim fascinantnim životinjama.
Sav sam natekao od vrućine i izišavši van shvatio sam da je postalo nepodnošljivo. Doslovno sam se osjećao kao da me neko peglom odvalio u glavu! Nakon kratke šetnje po selu odlučujem da mi je dosta i odlazim s Gregom nazad u smještaj kako bih se ohladio i odmorio za avanturu koja slijedi dok cure lutaju selom.
Hassan i Rady kao i obično, po nas stižu točno u minutu i krećemo prema Aswaanu. Kao i od ovog mjesta, teško će mi se biti oprostiti i od njih jer su uistinu cijelim putem bili divni i pomagali nam!
Aswaan
Dolaskom u Aswaan kupujemo karte za noćni vlak koji će nas odvesti u Kairo! Vlak vozi 11 sati, a karte smo, ako se ne varam, platili 320 dolara za nas četvero. Tri je sata prije polaska vlaka pa imamo dovoljno vremena prošetati gradom i odlazimo ravno na market!
Sredina je dana, sunce još uvijek prži pa je tako i većina marketa prazna. Ipak, pronašli smo par zanimljivih dućana i pokupovali svakakve pizdarije. Najzanimljiviji dućan bio je svakako onaj u koji sam uletio kad me uhvatilo pišati pa sam vlasnika pitao je li mu uredu da se zabijem u neki kut i obavim to? Nema problema! Nisam imao pojma da pišam pored akvarija u kojem je krokodil!
Vrijeme je prošlo brzo pa je došao trenutak da se teška srca pozdravimo s Hassanom i Radyem. U sedam dana Egipta doživjeli smo toliko toga, a toliko toga nas još čeka! Veselim se tome što dolazi iako teško odlazim odavde.
Aswaan – Cairo
Ulazak u vlak bila je prava avantura, a to sam i prije puta znao pričajući s Ivonom i još nekim ljudima koji su ovu vožnju iskusili. Ovakve stvari za „normalne“ su osobe jedno, dok je to za osobe u kolicima neka posve druga dimenzija. U jebeni salon sam ušao na milimetar, tj. nisam ušao, nosili su me jer kolica nisu mogla ući kroz vrata! Sve su to informacije koje se ne mogu saznati nigdje pa ti ostaje ili ne ići ili se nekako pokušati snaći i saznati sve na svojoj koži. Tako sam si, da nam ne bi bilo dosadno, raskrvario lakat negdje ali barem je rana na nozi ostala netaknuta i počela je ići na bolje!
Sljedećih jedanaest sati vožnje vlakom je teško opisivo jer, bilo je to nalik nekom čudnom snu iz koje bih se svaki put probudio kada bi stali na neku stanicu ili kad bi vagon naglo poskočio. Sva sreća, sve je prošlo dobro iako se nisam nešto naspavao, ali doživio sam ovu vožnju vlakom i izbjegao let avionom! Win-win za mene!
Nakon jedanaest sati vožnje po krumpirima ulazimo u grad svih gradova, Kairo!
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
