Sinaj nas je, može se reći, u potpunosti iscrpio, pogotovo uspon i ta zadnja dva dana. Dižemo se u šest ujutro potpuno iscrpljeni, svjesni da nam slijedi par dana udarnog tempa! Stvari ostavljamo u hotelu po dogovoru i točno u sedam ujutro dolazimo do mjesta gdje se trebamo naći. Okuplja nas se šestero, Antonela, Beata, Fosh, Omar, Patricija i ja, taman za jedan džip i još jednu priču u ovoj divnoj zemlji! Po nas stiže vozač i krećemo!
Dan 21 – Bijela pustinja – 04.06.2021
Samo sat vremena vožnje po izlasku iz Kaira nailazimo na problem. Na check pointu nas ne puštaju dalje pod napomenom da je cesta na koju namjeravamo ući opasna! Prepiremo se, ali ne ide! Vojnik nam gestikulacijom aludirajući na rezanje vrata govori kako je na ovoj cesti poginulo četrnaest policajaca i da nema šanse da idemo ovuda, Alternativa? Okolni put i dodatnih stotinjak kilometra. Nemamo druge, vraćamo se u kombi i nastavljamo.
Oaza Baharia
Nakon par sati vožnje ulazimo u oazu Baharia gdje u jednoj od kuća napravljenih od blata ručamo i upoznajemo Belu, našeg vozača i vodiča za Bijelu pustinju! Svjestan da se nakon ovog mjesta pozdravljam s internetom, dogovaram finalnu cijenu s Amrom za Siwa oazu i smještaj u kojem ćemo tamo boraviti s Jovanom. S Jovanom ćemo se u Kairu naći po povratku iz pustinje i već sljedećeg jutra krenuti putem Siwe.
Bela je po nas došao s niti manje niti više, mojem najdražem džipom, Toyota Landcruiseeom. Kako u pustinji noćimo, a sa sobom nosimo apsolutno sve, od šatora do hrane, krov nam je već poprilično natrpan pa Beli naše stvari i moja kolica zadaju dodatne muke. Odmah na izlasku iz Baharije stižemo do našeg prvog odredišta, izvora tople vode – National hot spring of Valley of Haize! Izvor čine stara zgrada nalik hangaru i mali zidani bazen u kojeg topla voda utječe ravno iz tla! Kako u bazenu zatječemo djecu, ne željni kupanja i narušavanja njihove igre nastavljamo dalje i ulazimo u Crnu pustinju!
Iako još uvijek na asfaltu, za mene je ovo to! Ruka kroz prozor, vrućina, arapska glazba, dobra atmosfera, vjetar u kosi i uživanje u beskonačnosti ničega. Ničega osim mora pijeska! Ja sjedim naprijed, pored Bele, a ostatak ekipe iza. I dok oni imaju svoje okupacije i dobro se zabavljaju, mene isključivo zanima Bela. Gdje živi, ima li ženu i djecu, koliko dugo se bavi ovime i zašto voli pustinju? Sve me zanima! Lik mi već na prvu ostavlja dojam jako dragog i mirnog lika, ali i lika s jako velikim iskustvom i poznavanjem pustinje. Razumljivo, živi u njoj.
Bijela Pustinja
Na kratko stajemo uz cestu, Bela izlazi van i ispušta zrak iz guma. To znači samo jedno, ulazimo u pustinju! Nakon par minuta gume nam dotiču pijesak i iz Crne pustinje ulazimo u Bijelu! Iako je Sahara neki klasik među pustinjama, Bijela pustinja, baš kao i Wadi Rum, imao ono nešto, posebno! Osjeti se to već na prvu! Koje prekrasno mjesto. Trčao bih ovuda da me noge služe, bezglavo istražujući ove formacije stijena i svaki kutak pustinje….
Bela mi govori da je ovaj poseban i jedinstven krajolik pustinje formiran slojevima krede i vapnenačkih stijena (od tuda i bijela boja i ime) iz razdoblja krede, prije 145 do 66 milijuna godina! To znači da da su nekoć ove stijene bile potopljene ispod drevnih mora koja su tada prekrivala ovu regiju! Drugim riječima, vozimo se po dnu nekadašnjeg mora! Nigdje nema nikoga. Potpuno smo sami! Zadnje vozilo vidjeli smo pred valjda više od dva sata! Između naših stajanja gdje fotografiramo i uživamo u ovoj ljepoti i potpunom miru, Bela nas vozi po dinama kako niti adrenalina ne bi falilo.
Sunce nas na horizontu prati cijelim putem sve dok ne nestaje iza planina. Sada vozimo po sumraku i sada se po prvi put kroz pustinju vozim u mraku! Vijugajući poput zmije i izbjegavajući male bijele formacije stijena, tražimo mjesto za kampiranje. Pronalazimo ga pored poveće bijele stijene zanimljivog oblika.
Kampiranje
Vrijeme ne gubimo pa odmah započinjemo s postavljanjem našeg šatora. Zapravo, ja gledam, oni postavljaju! Nije to baš klasičan šator, već više velike tri stranice koje postavljamo uz auto kako bi se što bolje ogradili od vjetra i pijeska. Na pod se postavljaju tepisi i madraci i to je to!
S postavljenim šatorom, palimo vatru, a Bela se baca na kuhanje večere! Sve je ponio, voće, povrće, meso, lonce, bocu s plinom itd. Nama, dok Bela kuha, preostaje jedino uživati! Palimo vatru, okružujemo ju i redom otvaramo pive. Nebo je bolesno, vjerojatno najljepše koje sam u životu vidio! Osjećaja sam da, ako bih ispružio ruku, dotaknuo bih mliječnu stazu. Baš nigdje oko nas nema niti jednog svijetla. Prema Beli, najmanje 300 km oko nas nema ničega! To još nisam doživio nigdje, pa niti u Australiji!
Pojevši valjda najfiniju večeru u pustinji ikada, uz vatru nam se priključuje i Bela te ostatak večeri provodimo u razgovoru, smijehu, alkoholu i bježanju od dima. Pomalo smrznuti radi naglog pada temperature, ali s najljepšim nebom kojeg smo svi u životu vidjeli!
Dan 22 – Bijela pustinja – 05.06.2021
Po prvi put u životu spavao sam u pustinji bez krova nad glavom, ispod zvjezdanog neba. Osim što sam se kompletno smrznuo, od ranog jutra mira mi nisu dale neke jebene ptice koje su „vrištale“ u neposrednoj blizini moje glave. Srećom, kako temperatura u pustinji noći brza pada, tako i preko dana raste…
Probudivši se, doručkujemo i rastavljamo naš „šator“ kako bi ga montirali na krov džipa.
Vozeći se kroz Bijelu pustinju, ulazimo u Sahara el Beyda, Nacionalni park i zaštićeni dio Bijele pustinje. Ovdje nas, potpuno sama dočekuje čuvena „gljiva“, stijena istoimenog oblika.
Mushroom rock, kako ju ovdje zovu na Engleskom, ujedno je i mjesto od kuda započinje naš povratak prema Kairu.
Gotovo mi je nevjerojatno da cijelu pustinju imamo u potpunosti za sebe. Nestvarno je voziti se ovim neopisivim predjelima u potpunom miru i bez prisutnosti drugih ljudi. Na samom izlasku iz Bijele pustinje Bela staje kako bi uživali u posljednjem pogledu na formacije stijena i usamljenu palmu usred ničega.
Izlazeći iz Bijele pustinje ulazimo u Crnu i za kraj ove ture dolazimo do brda bogatog kristalima. O kojim je kristalima riječi i od kuda oni ovdje, nikada nisam saznao.
Povratkom u Bahariju pozdravljamo se s Belom i sjedamo na ručak dok čekamo prijevoz za Kairo. Tu hvatam Internet i javljam se Jovani i Amru kako bih provjerio vrijedi li naš sutrašnji dogovor što se odlaska u Siwa oazu tiče. Sve stoji pa s Jovanom dogovaram da nam rezervira sobu na jednu noć, u njezinom smještaju, odmah pored piramida!
Kako je dio ekipe inzistirao na tome da naš prijevoz promijenimo i da uzmemo nešto veće kako se ne bi vozili kao srdele, naš novi prijevoz dolazi nešto kasnije od predviđenog.
Na putu prema Kairu ulazimo na onu zloglasnu cestu na koju nas prema Bahariji nisu pustili. Mrak je, svi osim vozača i mene spavaju. Na radiju svira Yemen blues, a ispred nas na cesti poput zmije vijuga pijesak nošen vjetrom. Usred ničega smo i mislim si, da nas netko ovdje sad zaustavi, nitko nas više pronašao ne bi…
Srećom, sigurno stižemo u Kairo, pozdravljamo se sa svima i vozač mene i Patriciju dovodi u Pyramids Inn hotel gdje upoznajem Jovanu, Srpsku travel blogericu.
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
