Amro kasni i sigurno ga neće biti sljedećih pola sata. Kako ne bi tratili vrijeme, osoblje hotela mi po uskim i strmim stepenicama pomaže doći na krov hotela na doručak! Na krovu imam što za vidjeti, piramide nadohvat ruke! Znao sam da idemo u hotel blizu piramida, ali ovako nešto nisam očekivao. Rekao bih da smještaj s ovakvim pogledom ima pet zvjezdica i da košta puno, a ne da je neka „rupa“ poput ovog našeg…
Dan 23 – Siwa oaza – 06.06.2021
Kako smo pojeli, tako je i Amro došao po nas pa je došlo vrijeme za oprostiti se od piramida i ovog pogleda. Žalim što ovdje neću biti u vrijeme zalaska sunca, što sam radi jučerašnje promjene vozila propustio. Amro je po nas došao s džipom, ali nekim manjim pa većinu naših stvari stavljamo na krov i krećemo prema Siwa oazi!
Na samom izlasku iz Kaira, na autoputu, Amro na cesti uočava kameleona. Stajemo sa strane kako bi ga Amro spasio da ga auti ne pregaze. Iako se na prvu činio dobro, ubrzo uočavamo da mu zadnje noge ne funkcioniraju i da je očito da ga je neko vozilo već pregazilo iako nema nikakvih vidljivih ozljeda ili rana. Što da radimo s njim sad? Uzimamo ga sa sobom u nadi da će po putu doći k sebi i da ćemo ga Siwi, ukoliko ne pronađemo veterinara, pustiti na slobodu u prirodu. Kameleona smještamo na moj jastuk. Odbija piti vodu što je, koliko znam, loš znak. Krećemo dalje u nadi da će izdržati…
Kao ljubitelju povijesti bilo je po putu neizbježno stati u El Alamein, mjesto koje imalo značajnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Nažalost, iako sam ovdje imao želju vidjeti neke stvari, većina njih, osim Njemačkog i Talijanskog spomenika, bile su zatvorene. Cijelim ovim dijelom uz Sredozemno more, vidljive su tirkizne plaže za koje govore da su najljepše plaže Egipta.
Napustivši El Alamein satima unazad, vozimo se usred pustinje daleko od civilizacije. Kilometrima oko nas nema ničega osim sunca na horizontu i beskonačno duge i ravne ceste. Jovana i Patricija spavaju, a ja s Amrom pričam o svemu. Čovjek je studirao u Americi, visoko je obrazovan i s ocem je u Egiptu bio vlasnik poprilično velike kompanije koju je iz meni sada već nepoznatih razloga izgubio. Bez posla, u sredini pandemije, odlučio se okušati kao vozač i vodič, a mi smo mu prvi turisti koji su ga angažirali! Odlično mi je sjeo na prvu, priča savršeni engleski, zna se zajebavat, kuži sve i jako voli slušati dobru glazbu. Gdje ćeš bolje?
Nakon užarenog neba spušta se potpuni mrak. Rasvjete nigdje! Na dugoj ravnoj cesti vozila se iz suprotne trake izdaleka čine kao da su u našoj. Voziti u ovakvim uvjetima zahtjeva koncentraciju, naočito s obzirom na iako ravnu, jako nepredvidivu cestu prepunu rupa! Naišli smo već na dvije velike…
Kamioni nam zadaju muke! Uopće ne gase duga svijetla, a ako i ugase, to naprave svega par metara prije mimoilaženja s nama. Tako iz potpune oslijepljenosti svijetlom u djeliću sekunde završavamo u potpunom mraku. U jednom takvom susretu u tom potpunom mraku naletavamo na ogromnu rupetinu, Amro gubi kontrolu nad vozilom, slijećemo s ceste i gubimo par stvari s krova koje srećom ubrzo nalazimo. Nije zajeabancija, mogli smo poginuti!
Šest sati od izlaska iz El Alameina ulazimo u Siwu kasno po noći, ulazimo u smještaj i odlazimo na spavanje! Prešli smo vozilima već preko 10000 kilometara u ovih dvadesetak dana i potreban nam je što bolji odmor kako bi u sljedećim danima vidjeli i doživjeli što više.
Dan 24 – Siwa oaza – 07.06.2021
Iako nam je smještaj poprilično prašnjav, što je razumljivo s obzirom na to da se nalazimo u pustinji, u wcu nam obitavaju mravi, a po sobi hodaju žohari, smještaj je uistinu lijep. Sve je izgrađeno od kamena, prostorije su ispunjene raznim biljem, a palme bogate datuljama. Puno je detalja i truda uloženo u ovo, a pazilo se i da sve bude konstantno obasjano suncem. Osim toga, tu su i dva bazena čija voda odmara u potpunom miru bez gostiju.
Epicentar je pandemije, turista u Egiptu nema općenito, a kamoli u Siwa oazi, Bogu iza nogu. Doručkujemo tako u potpunom miru dok nam vlasnik hotela ponosno pokazuje kolekciju svojih golubova koje marljivo uzgaja i hrani. Vrijeme do dolaska našeg vodiča kratimo istraživanjem smještaja i odmorom uz bazen. Jutro je, iako u pustinji, cvrkut ptica je sveprisutan, a svježina zraka još uvijek prevladava dok ne zavlada sunce i sparina.
Po nas uskoro dolazi Mahmoud, naš vodič za Siwu. Nešto niži od većine Egipćana koje smo upoznali, malo „jači“, kratke crne guste kose i crnih brkova. Oblo mekano lice i nježan pogled odaje njegovu mladost. Kako smo daleko od Kaira i to u području gdje se još uvijek njeguju i poštuju običaji te tradicija, Mahmoud nosi tradicionalnu arapsku nošnju. Po kemijskoj olovci „zapiknutoj“ u prsni džep, čovjek bi naslutio da se radi o nekakvom doktoru ili znanstveniku. Upoznajemo se i Mahmoud nam potvrđuje naš dogovoreni plan puta.
Nakon svega par minuta vožnje ulazimo u grad Siwu koji na prvu više nalikuje jednoj velikoj ruševini i kaosu, ali onom dobrom kaosu! Sunce je već visoko, temperatura je naglo porasla i ono što mi ovdje zapinje za oko, za razliku od ostatka Egipta jest da su žene ovdje u potpunosti prekrivene! Čak i preko očiju imaju mrežicu i uopće ne znam kako preživljavaju ove vrućine ovdje.
Svega par kilometara istočno od Siwe stižemo na sedam kilometara dugu i potpuno ravnu cestu koja zajedno s nasipom dijeli dva jezera jedno od drugoga, ono rozo i ono bijelo i tirkizno. Jezera su slana, imaju visoki postotak soli tako da i ne čudi bijela koncentracija iste na površini.
Upravo ta cesta dovodi nas do onoga po što smo i došli, slanih „bazena“! Iako se ovo mjesto prostituira po društvenim mrežama i na njima djeluje kao raj na zemlji, u stvarnosti je to, kao i po običaju, nešto drukčije. Bazeni su zapravo iskopine od strane ljudske mašinerije, a cijelo područje predstavlja „rudnik“ soli pa se tu nalaze bageri, kamioni, smeće i nakupine soli, stvari koje ljudi najčešće zaobilaze u svojim objavama dajući lažnu sliku ovog mjesta.
Bez obzira na to, lijepo je, pronađete li lijepi bazen, što nama baš i ne polazi za rukom pa svoj fokus bacamo na onaj oku najčišći. Tu se ohrabrujem i odlučujem okupati, što se pokazalo kao jedna od boljih odluka s obzirom na visoki salinitet i nemogućnost potonuća. Za mene, koji imam neki određeni strah od vode, pun pogodak! Uživao sam brčkajući se i plivajući u svojoj zoni komfora, znajući da ništa ne može poći po zlu!
Onaj loš dio kupanja u ovim bazenima svakako je sol koja ostaje na koži pa, kako bi ju što prije oprali, požurujemo i nešto dalje stižemo do istih bazena, ali sa crvenom bojom vode! Vidjevši mali otočić napravljen od soli u sredini jezera, naravno da mi je na pamet morala pasti glupa ideja…
Za početak, Amro na otočić odnosi kolica, ali shvativši da je dno bazena puno šiljastih vrhova, odlučuje da moramo smisliti bolji plan. Dogovor pada na to da me Mahmoud sam digne iz kolica i da u ruke Patriciji i Amru koji već do koljena stoje u vodi, gotovo na pola puta do otoka. Plan je bio idealan, sve do trenutka kada svi troje padamo ravno u bazen!
U smještaju radimo kraću pauzu kako bi se otuširali i presvukli i taman na vrijeme, pred sam zalazak, stižemo na otok Fatnas. Otok se nalazi na jezeru Siwa, naziva se još i „otok fantazije“, a za njega kažu da je najbolje mjesto za zalazak sunca u cijeloj oazi. Čitao sam o hordama ljudi koje ovdje u velikim grupama dovoze busevi, ali prošavši prašnjavi i rupama prepun bijeli i prašnjavi put, uz obalu jezera dočekali su nas potpuno prazni stolci te pokoje lokalno dijete koje nastoji upecati koju ribicu prije mraka.
Na otoku se nalazi farma datulja i izvor vode u kojem se može plivati pa Patricija i Jovana odlaze u istraživanje. Amro, Mahmoud i ja sjedamo tik uz jezero gdje nam se pridružuje zaposlenik kafića i uživamo u bojama koje nam nebo kao u predstavi demonstrira.
Za kraj današnjeg dana vraćamo se u grad Siwu gdje nas Mahmoud prvo vodi u svoj dućan sa tradicionalnom Egipatskom nošnjom, a zatim u restoran. U restoranu jedemo piletinu s maslinama i s nečime što se naziva Mulukhiyah. Na prvu nalik na špinat, poznata kao i ewedu, vrsta je biljke jute i jela napravljenog od istoimenog lišća. Jako fino!
Dan 25 – Siwa oaza – 08.06.2021
Za početak dana stižemo u razgledavanje već suncem užarene Siwe. Ideja je vidjeti stari dio grada, ali mi stepenice i nepristupačan, brdoviti teren to ne dopuštaju. Ostajem na mjestu s Mahmoudom dok Jovana, Patricija i Amro šeću okolo. Mahmoud mi objašnjava da se upravo nalazimo na tvrđavi Shali Gadi, sagrađenoj na prirodnom brdu u 13. stoljeću. Kako Shali znači ime grada, a Gadi „udaljen“, u prijevodu, tvrđava se naziva udaljeni grad Shali!
Tvrđava se sastoji od pet katova, a građena je od kershefa, kombinacije blata, soli i palminih trupaca. Tako je tvrđava udomljavala par stotina ljudi, sve do 1926. kada joj je trodnevna kiša naštetila više nego svi napadači i osvajači.
Inače, Siwa se spominje u povijesti već tisućama godina, a najpoznatija je po Amonovom proročištu i istoimenom hramu kojeg sutra namjeravamo posjetiti. Prema drevnim zapisima, Aleksandar Veliki je posjetio ovo mjesto 332. godine prije Krista kako bi potvrdio svoj božanski status od strane proročišta boga Amona.
Siwa je bila i važno religijsko središte tijekom egipatske antike, a ostatci hrama Amona danas svjedoče o tom vremenu. Osim toga, arheološki dokazi ukazuju na to da je Siwa bila naseljena još u pretpovijesnim vremenima. Brojni fosili, grobnice i arheološka nalazišta ukazuju na bogatu povijest koja seže daleko prije dolaska grčkih i rimskih osvajača.
Stanovnici Siwe, poznati kao Siwasi, pripadaju berberskoj etničkoj skupini i govore siwskim dijalektom amazigh jezika. Njihova kultura i običaji razlikuju se od ostatka Egipta. Poznati su po svojoj umjetnosti, posebno tkanju i izradi rukotvorina. Njihovi proizvodi uključuju šarene tkanine, nakit i rukom izrađene košare.
Nakon što smo istražili stari dio grada i ponovno posjetili Mahmoudov dućan, Mahmoud nas kod svojeg mladog brata dovodi na sok od šećerne trske. Čovjek se na putu prepusti i zanese pa tako pijem sok apsolutno nesvjestan da u njemu pijem neflaširanu vodu. Odlaskom iz kafića, preostaje mi samo nadati se da posljedica neće biti. Na samome izlasku iz grada Mahmoud preuzima onaj plosnati kruh i dinju, govoreći nam kako je to za ručak…
Prolazimo Amunov hram kako bih vidio stepenice, a svega dvjesto metara dalje, nalazi se drugi hram, ali potpuno razrušeni, Umm Ubayd. Kako nam je plan posjetiti ove hramove sutra, ubrzo stižemo do naše sljedeće destinacije, Kleopatrinog izvora!
Okrugli zidani izvor usred malene oaze okružen je kafićima pa u jedan takav sjedamo. Vruće je i kako namjeravamo ovdje biti neko vrijeme, Amro i Mahmoud me prebacuju na kauč kako bih legao. Mhmoud priprema hranu, a mi uživamo u soku od papaje i čistom hedonizmu.
Ovo prirodno termalno vrelo, poznato i kao “Sunčano kupalište”, nije samo mjesto gdje se voda slijeva s dubina zemlje, već i mjesto isprepletanja povijesti, legendi i simbolike. Unatoč imenu, nema čvrstih povijesnih dokaza da je Kleopatra, posljednja faraonka Egipta, ikada posjetila ovaj izvor. Međutim, legenda o njenom kupanju u ovom kristalno čistom izvoru možda proizlazi iz njezine poznate povezanosti s ljepotom, luksuzom i tajanstvenim putovanjima. Lokalni stanovnici tvrde da su drevni Egipćani, tijekom dinastičkog razdoblja, vjerovali u terapeutska svojstva izvora, a njegov naziv “Izvor Kleopatre” simbolizira čistoću i bezvremensku ljepotu.
Izvor Kleopatre je geotermalni, što znači da voda prirodno izbija iz dubokih slojeva zemlje, održavajući stalnu temperaturu od oko 30°C tijekom cijele godine. Voda izvora bogata je mineralima poput magnezija, natrija i kalcija, za koje se vjeruje da imaju terapeutske učinke, od opuštanja mišića do poticanja cirkulacije.
Arheološka istraživanja otkrivaju da je izvor Kleopatre služio kao društveno i obredno središte za drevne Siwase. Pronađeni su ostaci kamenih platformi oko izvora, što sugerira da se ovdje odvijalo više od samog kupanja. Postoje dokazi da su grčki i rimski posjetitelji koristili izvor tijekom svojih putovanja kroz zapadnu pustinju, a rimske termalne kupke mogle su biti nadahnute ovakvim prirodnim izvorima.
Pred sam zalazak sunca stižemo na drugu stranu jezera Siwa. Iako smo se utaborili u nekakvom restoranu, kako nema turista i vlada pandemija, restoran ne radi i nigdje nema nikoga. Kao gledatelji neke predstave, poslagali smo si stolce jedan do drugog i uživali u zalasku.
Za kraj dana odlazimo u grad na večeru i do Mahmoudovog dućana kako bi Jovana za sutra kupila tradicionalnu nošnju za pustinju.
Dan 26 – Siwa oaza – 09.06.2021
Kako Jovana mora održati sat Engleskog, napuštamo smještaj i bez nje dolazimo ispred Amonovog hrama. Stepenica ima poprilično pa nam, vidjevši nas, u pomoć dolaze dvojica lokalaca. Sretni su kao da vide prve turiste ovdje, pomažu od srca i ne traže ništa za uzvrat. Naprotiv, pričaju mi o hramu koji sam kao ljubitelj povijesti jedva čekao vidjeti.
Ovaj hram, najbitnije mjesto u Siwi, posvećen je Bogu sunca i stvaranja Amonu, jednom od najvažnijih božanstava starog Egipta, kojeg su Siwasi smatrali zaštitnikom i izvorom božanskog znanja. Poznat i kao “Hram proročanstva”, nekoć je bio epicentar religijskog života regije te dom proročanstva koje je promijenilo tijek povijesti. Datira iz 26. dinastije (7. stoljeće prije Krista), kada je Egipat bio pod vlašću Saite faraona.
Hram je izgrađen na uzvišenju poznatom kao Agurmi, strateškoj lokaciji koja omogućuje pogled na cijelu oazu. Njegova arhitektura odražava lokalne graditeljske tradicije, s masivnim zidovima od kershefa (smjese soli i blata), koji su prilagođeni pustinjskim uvjetima. Nakon dolaska kršćanstva i islama, Amonov hram izgubio je svoj izvorni značaj, ali lokalni Siwasi nastavili su ga poštovati kao sveto mjesto. Čak i danas, mnogi vjeruju da hram nosi posebnu energiju i duhovnu moć.
U to vjerujem i ja pa dolaskom na vrh hrama uzimam trenutak za sebe. Zamišljam si kako je ovo nekoć izgledalo, kao i Aleksandrov posjet ovom hramu. Osjetio sam ovo mjesto još prije samog dolaska ovdje i kada bih birao između piramida i ovoga, odabrao bih ovo. Za mene je biti ovdje poseban osjećaj koji će mi ostati duboko urezan u sjećanje…
Aleksandar Veliki posjetio Siwu 332. pr. Kr. tijekom svoje kampanje protiv Perzijskog Carstva. Oslobodivši Egipat od perzijske vlasti, bio je dočekan kao spasitelj, a Egipćani su ga priznali kao faraona. Posjet Siwi bio je ključan za Aleksandrovo političko i duhovno samopouzdanje. Proglasivši se sinom Amona, Aleksandar je učvrstio svoju legitimnost ne samo kao faraon Egipta, već i kao božanski kralj. Taj naslov dodatno je osnažio njegov autoritet među Egipćanima, Grcima i Perzijancima, koji su u velikoj mjeri prihvaćali ideju božanskih kraljeva.
Aleksandar je u hram došao po odgovore, a onaj ključan bio je hoće li postati vladar svijeta? Proroci su mu dali donekle zadovoljavajući odgovor, a taj je bio da hoće, ali da neće dugo vladati. Slušajući priču, nisam niti slutio da će me lokalci koji su nam pomogli s nošenjem odvesti u prostoriju u kojoj je nekoć sam Aleksandar spavao. Slušajući lokalca, pogledao sam mu prema nogama i ugledao prekrasno pero bordo boje sa crnim crtama. Na moj upit od čega je pero, lokalac mi je odgovorio da je od orla! Zamolio sam ga da mi ga da kako bih ga pospremio i odnio prijateljici Irmi u Zagreb, koja skuplja pera. Pomislio sam u tom trenutku koja će to dobra priča bit..
Spustivši sa dole, na svega dvjesto metara od Amonovog hrama, nalazi se drugi hram, Umm Ubayd. Nekoć je Umm Ubayd bio povezan s Hramom proročišta putem procesijske staze, što ukazuje na njegovu važnu ulogu u ritualima povezanima s proročištem. Izgrađen tijekom 30. dinastije, za vrijeme vladavine faraona Nektaneba II., hram je služio kao svetište boga Amona. Do početka 19. stoljeća, značajan dio hrama bio je očuvan, no potres 1811. godine prouzročio je veliku štetu. Nažalost, 1897. godine lokalni službenik upotrijebio je barut kako bi raznio temelje hrama radi dobivanja građevinskog materijala, što je dovelo do gotovo potpunog uništenja strukture.
Danas je od hrama ostao samo jedan zid, ukrašen reljefima i hijeroglifima. Posebno je zanimljiv prikaz lokalnog vladara po imenu Wenamun, poznatog kao “Veliki poglavica pustinje”, koji kleči pred bogom Amonom unutar svetišta. Wenamun nosi nojevo pero u kosi, što ukazuje na njegovo libijsko podrijetlo i status vladara Siwe u vrijeme izgradnje hrama.
Taziry ecolodge
Vrativši se u smještaj, Jovana nam se pridružuje, a Amro ostaje odmarati. Dogovor je pao da ćemo po povratku iz pustinje spakirati stvari, odmoriti i malo odspavati i rano ujutro, za vrijeme mraka krenuti prema Hurgadi. Iako mi plan nije bio ići s Amrom, ponudio se voziti, ugostiti nas na ručku u Kairu i odbaciti do Hurgada gdje je rekao posjetiti prijatelja. Kako je to put dug preko tisuću kilometara, logično je da čovjek mora odmoriti.
U gradu stajemo kako bi Mahmou pokupio namirnice za pustinju i kako bi Jovana uzela odabranu robu. Mahmoud je ponovno uzeo onaj plosnati kruh pa jedan odmah vadimo van kako bi malo čupkali jer je stvarno fin!
Preko nama do sada potpuno novih i nepoznatih puteva dolazimo do Taziry Ecolodge-a, lijepog smještaja poznatog po fotogeničnom okruglom mjestu za sjedenje s kojeg se pruža pogled na jezero Siwu i planinu.
Nažalost, smještaj izgleda napušteno i zatvoren je. Srećom, zaposlenik nam otvara vrata i dozvoljava da prošećemo. Iako smo ovdje namjeravali popiti piće, zadržavanje ovdje radi zatvaranja nije imalo nikakvog smisla. Pomalo je tužno vidjeti ovakvo mjesto napušteno i zapušteno i kako je na sve ovo pandemija imala utjecaj.
Vozeći se nakon lodgea krajolik mijenja oblike i boje. Sada to postaje ona Siwa radi koje smo došli, divlja, neukroćena i surovo lijepa. Jezera, palme, planine, masline i naravno, ono najbolje, sve više pijeska! Kako bi uši u pustinju, moramo prijeći mali blatnjavi nasip koji dijeli jezero na pola. Sa ovako velikim džipom svakih par metara naš kotač, a i džip, gotovo zvršava u jezeru! Iako ja uživam, Jovana viče kako u životu nije imala stresniju vožnju!
Kao velikom ljubitelju pustinja, konačno dočekujem ulazak u ovu! U Egiptu smo ih posjetili više i svaka je bila na svoj način, pogotovo Bijela. Tako je i ova! Mahmoud nas vozi po dinama i već na prvu uočavam da čovjek itekako zna što radi. Na jednoj stajemo kako bi se Jovana okušala u bordanju, dok ja iz stolca uživam u potpunom miru i zvuku pijeska koji se nošen vjetrom razbija o dinu.
Kratkom vožnjom stižemo do malene oaze usred pustinje u kojoj palme okružuju izvor termalne vode. Ona, kao i hlad palmi ovdje okuplja radoznale turiste željne osvježenja i odmora. Meni se mjesto čini bez veze pa niti ne opterećujem Mahmouda i Patriciju da me vade van. Ostajem u autu i čekam do ponovnog pokreta.
Nalazimo se svega nekoliko kilometara od Libijske granice. Mahmout mi govori kako je za ovaj odlazak u pustinju trebao posebnu dozvolu, jer s obzirom na rat u susjednoj Libiji, ovo područje nije posve sigurno. Ovdje nema zadržavanja, pogotovo noću. Tako je nedavno poginula cijela Meksička obitelj koja je radi vožnje po mraku ovuda zamijenjena za krijumčare auta koji ilegalno prevoze džipove iz Libije u Egipat. Dolaskom do jezera Arba, u kojem začudo ima riba, Mahmoud nam govori da se ne smijemo dugo zadržavati. Mali hlad pronalazimo u jedinoj palmici uz jezero.
Vruće je za poludit! Od svih mjesta gdje sam bio, sada sam možda i najbliže temperaturi od pedeset stupnjeva. Puše vjetar, ali onaj vrući. Sa sobom nosi pijesak i otvorim li prozor, imam osjećaj kao da me netko gađa vrelim iglicama!
Kako radi sigurnosti pred noć moramo biti u radijusu od 10 km unutar Siwe, od ove točke polako krećemo prema nazad. Putem prolazimo krajolikom nalik onom u Bijeloj pustinji, ali s crvenkastim pijeskom te dolazimo do najpoznatijeg mjesta ovdje, poznatog kao Sea of sand. Ime je dobilo, logično, iz razloga jer mjesto izgleda kao more pijeska, s visokim dinama koje predstavljaju valove.
Točno na vrijeme, Mahmoud nas dovodi na mjesto za zalazak sunca. Za mene osobno, ljepšeg od onog u pustinji nema, a ovaj je svakako bio jedan od ljepših!
Kako ne bi prekršili pravila i bivali razneseni kao Meksikanci, ulazimo u radijus od 10 km od Siwe i stajemo kako bi Mahmoud napravio mali šator, zapalio vatru i kako bi doručkovali. Čovjek je mislio na sve i napravio valjda najbolju večeru koju sam ikada imao u pustinju. Siti i napasnih očiju od zvijezdinog neba vraćamo se u smještaj gdje se pozdravljamo s Mahmoudom.
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
