Početna stranica » Tanzanija – Zemlja osmijeha 9. Dio (Dan odmora)

Tanzanija – Zemlja osmijeha 9. Dio (Dan odmora)

by Slaven Škrobot
27,3K pregleda

Danas je dan odmora, tzv. „day off“, kojeg ne volim previše jer nisam osoba koja se na putovanju voli „odmarati“ i koja uzima slobodne dane. Smatram to, na neki način, gubitkom dragocjenog vremena i novaca. Toliko je toga oko mene za vidjeti i istražiti, a ja sam „zatvoren“ u resortu/hotelu. Na svu sreću, ovaj se dan pokazao kao pun pogodak za punjenje baterija.

Za početak smo se dana, za promjenu, naspavali. Kao i do sada, ni ovo nas jutro nije usrećilo i donijelo nam nekakav spektakularni izlazak sunca. Sad smo već, što se toga tiče, u neku ruku postali mazohisti. A valjda će nas neki pogoditi, valjda se upornost isplati?

Najveća briga ovoga dana bila je – što jesti? Odmah po doručku donijeli smo tu važnu i krucijalnu odluku i sve ostalo vrijeme imali smo za pustiti mozgove na pašu.

Cure su vrijeme iskoristile za masažu dok smo se mi, kao srdele, poredali po ležaljkama u prvome redu do mora. Mislim da se ovo može nazvati čistim hedonizmom. Donose ti piće kakvo ti srce poželi, zavališ se i blejiš u palme, bijeli pijesak i tirkizni indijski ocean. Osim toga, nigdje nema nikoga i jedini zvuk koji do nas dopire je zvuk vjetra. Upravo smo se iz tog razloga odlučili za selo Jambiani – radi autentičnosti, malog broja turista i činjenice da nas nitko neće gnjaviti. Pun pogodak!

Ubrzo su nam se u našem malom raju pridružile Ljubica i njezina prijateljica Tina, koja je na Zanzibar iz Hrvatske došla raditi.

Ovaj slobodan dan odlučio sam okruniti svojim prvim kupanjem u Indijskom oceanu. Dečki su me, kako bi se reklo, zdravo seljački odnijeli u more i tamo me ostavili da sjedim i uživam neko vrijeme. Sjedio sam zapravo točno na ulasku u more i gledao kako maleni valovi prebacuju vodu preko mojih nogu. Osjetio nisam zapravo ništa pa je sve bilo na mojoj vizualizaciji i bez obzira na to, osjećaj je bio baš dobar! Ruke su mi se toliko uronile u pijesak da sam pozvao upomoć dečke koji su me tada odnijeli dublje u more. U životu se nisam kupao u toplijem moru! Toplina mora je iznosila čak 30 stupnjeva – kao pišalina. Doslovno su me samo uronili i to je bilo to – nisam pretjerano uživao i vrlo sam se brzo vratio u sjedeću poziciju na ulasku u more. Ljubica i Tina su otišle pa su mi se svi ostali pridružili. Počele su tako i gluparije, gađanje pijeskom i razno razna poziranja.

U igri smo skroz zaboravili na hranu i glad pa nas je Annin poziv obavijestio da je ručak spreman. Anna je inače zaposlenica u resortu, radi u baru i živi na Zanzibaru. Za ručak je bilo svašta nešto morsko! Jastozi, lignje i kozice! Prodano!

Dan se nastavio u hedonističkom stilu pa smo kada je Rama, drugi zaposlenik resorta, došao do nas, došli na ideju da pijemo kokosovo mlijeko iz kokosa! Rama je nazvao tipa koji se kroz deset minut stvorio u resortu i počeo penjati po palmi te bacati kokose na pod. Bome zvuči bolno kada taj kokos, s te visine, padne na tlo. Nije ni čudo da s lakoćom ubije čovjeka.

Smiješna situacija dogodila se kada se tip spustio na zemlju. Grega mu se htio zahvaliti, ali je, ne razmišljajući, izveo to pomalo nespretno. Rekao je tipu: „Thank you, monkey boy“. Sva sreća da smo vrlo brzo shvatili da to nije bilo nimalo primjereno pa se Grega brže bolje požurio čovjeku ispričati i objasniti zašto je to rekao. Naime, kada je Grega bio na Kubi, imali su isto tako lika koji se penjao po kokose, ali je on sam sebe nazvao „monkey boy“. Kako mu je to ostalo urezano u sjećanje, ispalio je ovome isto ne razmišljajući koliko to loše zapravo zvuči. Lik je valjda sve na kraju dobro shvatio, a nas je cijela ta situacija bome dobro nasmijala.

Dan smo polako priveli kraju ispijajući kokose koji, valjda radi njihove nezrelosti, nisu bili nešto previše ukusni. Iako smo imali slobodan dan, prošao je poprilično brzo. Ne mogu se žaliti i priznajem da mi je pasao i baš dobro došao.

Taj slobodan dan iskoristio sam i za wc i tuširanje. Nisam još nikada doživio da sam se negdje istuširao pa polumokar i obučen u kupaće izašao van. Vjetar je na Zanzibaru toliko topao da je naprosto nemoguće da ti je hladno, pa čak ni meni!

Iz tuša sam izašao ravno na ležaljku gdje smo se, sada već tradicionalno, družili, ispijali gin tonic i gledali zvijezde do dugo u noć!

 

Moglo bi vam se svidjeti

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više