O Sinaju sam prije puta čuo puno lijepih stvari, ali kako sam prvotno trebao putovati u Egipat s nekim drugim ljudima, saznavši da ministarstvo vanjskih poslova ne preporučuje odlazak u Aswaan, Siwa oazu i Sinaj, odlučio sam zbog drugih ljudi, a i zbog sebe, ne izazivati vraga. S dotičnim je ljudima put u Egipat propao, a time i moj san. U međuvremenu se pojavila Patricija, dogovorili smo Egipat, ali i dalje na Sinaj nisam imao namjeru ići. Soli na ranu stavio mi je Srđanov blog koji sam čitao i njegovo iskustvo i dojam Sinaja. Zvučalo je to kao jedno prekrasno mjesto s posebnom energijom. Svega par dana prije puta shvatio sam da se meni jedna draga pjesma jednog od dražih bendova zove Sinaj, a kap koja je prelila čašu bio je trenutak kada me posjetio otac. Znajući da je davno bio u Egiptu, pitao me je za plan, a kada sam spomenuo Sinaj, rekao mi je; „Tamo sam ronio, jako lijepo mjesto i jedno od najljepših mjesta na kojima sam ronio.“ Tada sam shvatio da mi nešto govori da na Sinaj moram otići!
