Četvrtog dana Dugog otoka radili smo toliko zanimljivih stvari da mi se zapravo bilo teško prisjetiti što smo sve radili. Možeš misliti! Radili nismo skoro ništa, i neka! Treba više takvih dana! Malo smo se opustili kada smo teškog srca odlučili ostati još koji dan ovdje. Nije više bilo žurbe nigdje!
Probudili smo se dosta kasno, bez ikakvog plana te smo odlučili biti spori, lijeni i spontani. Tako je i bilo!
Kako je počeo toplinski val, vani nas je čekala pržiona kakvu još nismo iskusili. Žarko je pripremio doručak za šampione te smo nakon toga pospajali sve moguće
Vidikovac na putu prema Brbinju
Nakon doručka, napisao sam neki tekst i napravio nešto za posao te nazvao oba Filipa. Dogovorili smo se tako s Filipom 1 kasnije naći u Brbinju kako bi malo pogledali kajake i vidjeli hoće li uopće biti moguće mene staviti unutra. Sviđao mi se Filipov entuzijazam i kako nije rekao ne, već je rekao da bi htio u najmanju ruku probati. Filipa 2 sam nazvao kako bih mu ispričao naš plan te da vidim kako čovjek uopće diše. Filip 2 je čovjek od akcije, kao i ja i rekao je da samo zovem, za bilo što i za bilo kad.
Sastanak s Filipom
U Brbinj smo stigli nešto ranije, Filipa 1 nisam mogao dobiti radi manjka signala i preostalo je bilo samo čekati. Vani je bilo toliko vruće da ni klima koja je puhala na max nije previše pomagala.
Filipa nismo dugo čekali te je ubrzo do nas došao sa svojim kombijem na kojeg su bili natovareni kajaci. Malo smo porazgovarali, pokazao nam je kajake a ja nisam mogao ne primijetiti njega i njegov sladoled koji je držao u ruci, ne znajući koji se brže „topi“. Čovjek je doslovno umirao na suncu i nisam ga htio nepotrebno zadržavati.
Zaključili smo da ćemo se nekako snaći i dogovor je pao za sljedeći dan i da se nađem na istome mjestu u 08:00 ujutro.
Sali
Nakon Brbinja uputili smo se prema jugu otoka, u najveći grad imena Sali. Ceste na Dugom otoku su vrhunske za biciklirati, barem meni, i samo sam gledao kuda bih se sve vozio!
Pola sat nakon stigli smo u Sali. Nigdje ni psa! Sunce prži kao blesavo a kako je cijela riva i kuće okolo svijetle boje, to još nekako sve jače biješti. Odlučio sam ne izlaziti van jer nije imalo smisla tako da je Žarko obavio bankomat i dućan.
Sali
Zamisli, pet bankomata, a ni jedan jedini nije od ZABE! Ajde barem imaju pošten dućan, Tommy!
Veli Rat
Bližilo se vrijeme zalaska sunca a to je značilo samo jedno! Veli Rat! Na putu smo samo stali do smještaja i krenuli prema svjetioniku.
Opet smo došli točno na vrijeme i mislim da nas je ovaj put dočekao najljepši zalazak sunca od svih dana! Najbolje od svega bilo je to što apsolutno nikoga nigdje nije bilo! Tom prigodom Žarko me spustio i odgurao na kraj mola gdje sam iz „prvog“ reda gledao kupanje sunca.
Kao što sam pisao u ranijem blogu, sunce mi se na Dugom otoku odlučilo iskupiti za sve i hvala mu na tome!
Lanterna
U Lanterni nam je noć prije bilo toliko fino da smo opet odlučili večerati tamo. Zašto i ne bi, pod nosom nam je, fino je, a do Regule u Žmanu imamo 40 minuta vožnje!
Ovaj put smo naručili pola kile brbavica te zubatca od nešto više od pola kile. Naravno, uz to 3 dl crnoga vina!
Iako je večera bila vrhunska. Ipak prednost dajem škarpini od dana prije. Ono je jednostavno bilo van kategorije.
Nakon večere otišli smo u smještaj spakirati stvari za sutra i na spavanac jer nas je sljedeći dan čekao dugi i naporan dan te posjet špilji Golubinki!
