Prije par godina, kad sam s dečkima išao na lov na tune na Murteru, spavali smo svi zajedno u apartmanu u Tisnom. Tada me usred noći iz Maticove sobe probudio užasan zvuk nalik gušenju. Fizički bespomoćan, ne mogu reći da se nisam uplašio pa sam počeo izvikivati Maticovo ime u nadi da će se netko probuditi i spasiti ga, ili da će mi on sam priopćiti da je u redu. Tada sam saznao da je to kod njega sasvim normalna, ali za mene poprilično neuobičajena pojava kada pijan zaspi! Što se alkohola tiče, Matic je apsolutno zasluženo odnio prvo mjesto prve noći na Sušcu! Nakon što smo tako svi kolektivno preko noći prebrodili Maticovo doslovno gušenje u vlastitom izdahu, ujutro me probudio neki ženski glas koji je dopirao iz blizine svjetionika. Pomislio sam, od kud sad žena ovdje!? Pogledavši na sat, shvatio sam da je tek šest ujutro i nisam znao što se dešava…
Tvrdi madrac me ubio, nisam više mogao spavati i sva je sreća da sam čuo nekoga da je budan. Evo ti Matica, tetura još posve gol! Ne mogu više, moram se okrenuti govorim mu! Držeći se jednom rukom za međunožje i smijući se, pokušava me okrenuti s drugom i govori mi da ga ne gledam! Pa glupane, ili makni tu ruku s međunožja i okreni me ili odi obući hlače i okreni me kako spada! Na to je gol legao pored mene! Stjeravši ga s kreveta, onako čednoga, odlučili smo se razbuditi, doručkovati i otići pred svjetionik vidjeti što su od fotografija izlaska sunca „upecali“ Nikola i Nino.
Došavši pred svjetionik shvaćam da Nikole i Nineka nema, ali primjećujem par ljudi koji kruže naokolo svjetionika, ostavljajući me s upitnikom iznad glave! Ostavljen sam i još krmeljav ispred svjetionika, ne znam ni sam o čemu sam razmišljao i odjednom Matic izlazi van sav euforičan i govori mi: „Dolazi te upoznati Jeff Bezos“!
Najbogatiji čovjek na svijetu na otoku Sušcu!
Ne stigavši mu niti odgovoriti „kaj“ iz svjetionika izlazi desetak ljudi predvođeni nižim tipom s plavom majicom na v izrez, šiltericom i lenonicama. Kaže on meni: „Hello I’m Jeff“! I dok izgovaram svoje ime, iza njega primjećujem Orlanda Blooma, jebenog Legolasa iz „Gospodara Prstenova“. Prva pomisao bila mi je reći mu: „Di si Legolas“, a onda sam shvatio da bih mogao ispasti poprilično glup! Nisam se uopće snašao i primjećujem ja, odlaze oni! Reci nešto brzo Slavene, mislim si! Ispaljujem: „Hey guys, can we take a group photo“ ne shvaćajući da Marino pored mene stoji s pljucom od objektiva (200 – 600 mm) i da su oni vjerojatno u većem šoku od mene! Dobacuje meni Legolas: „It was a pleasure guys“! A janjetina čovječe!?
Ostajemo svi tridesetak sekundi u šoku ne znajući što se upravo dogodilo? Nitko osim mene nije skužio Orlanda!
Dolazimo k sebi, Marino se penje na zidić sa snajperom i preuzima ulogu pravog paparazza! I dok čekamo da se Jeff, Leogolas i njihova grumpy ekipa zaštitara spuste, vraćaju se Nino i Nikola, s jednako tako zanimljivom pričom! Naime, dok su ovi dolazili i pristajali u uvali, Nikola i Nino bili su na obali i letjeli a dronom. Tu im je prišla jedna od zaštitarki, vjerojatno ova koja je ranim jutrom bauljala oko svjetionika i Nineka zamolila da ne snima s dronom! Nakon što je dron spustio i objasnio da oni ovdje nisu radi njih, ženska mu je dala sto eura!
Tko je taj Jack!?
Prepričavajući sve međusobno pod velikim dojmom dolazi Luka i to pod još većim dojmom, Ljut kao ris govori: „Onaj mi je Jack ušao u svjetionik bez pitanja“
Luka: „Ušao je unutra, a nikoga nije pitao“!
Luka: „Tko je taj Jack“?
Mi: „Luka, to vam je Jeff Bezos, najbogatiji čovjek na svijetu i vlasnik Amazona i one dvije jahte tamo“.
I dok je Marino hvatao Jeffa, Legolasa i ekipu kako se kupaju, mi smo i dalje pokušavali shvatiti što se dogodilo, a Luka je neko vrijeme proveo na telefonu, s jedne se strane „hvaleći“ da je upoznao Jacka, a s druge ljut jer je ušao unutra bez dopuštenja!
Kada se situacija malo smirila, Luka nam se vratio, a ja nisam odolio!
Ja: „Luka, što kažete na Jacka kao osobu“?
Luka: „Na Jeffa“?
Ja: „Da“!
Luka: „Kao osobu“!?
Luka: „Da je škrtac“!
Luka: „Najveći škrtac“!
Nastavlja…
Luka: „Mogao bi imati malo dalmatinske kulture i donijeti nešto simbolično u goste“!
Luka: „Niti pola litre vode nije donio sa sobom“!
Luka: „Da sam bio ovdje ne bi pustio unutra“!
Ja: „Pa dobro, barem ste ga upoznali“!
Ja: „I to je nešto“!
Luka: „Da je ruku“!
Luka: „Ajde ruku i vozi“!
Iako je bilo materijala da se na račun svega zafrkavamo još neko vrijeme, shvatili smo da je vrijeme da se pomaknemo pa je dogovor pao da idemo dole do uvale i da ćemo tamo pričekati Luku dok se ne vrati iz ribolova kako bi se svi zajedno vratili. Ako bude sreće, kaže Luka, past će neke gradele!
Nitko sretniji od mene! Dečki me stavljaju u trakor i krećemo!
Photo by Marino Mazor
Photo by Marino Mazor
Photo by Marino Mazor
Dolaskom do uvale, Luka se prebacuje u barku i odlazi u ribolov, a mi ostajemo uživati u čarima kristalno čistog mora. Tu smo, za period od dva sat, koliko je barba Luki trebalo da se vrati, vidjeli čak tri murine ali da bi ih uhvatili dečki jednostavno nisu imali sreće, ili znanja! Poznajući ih dobro, vjerojatno se radilo o ovome drugome…
Ja: „Luka, ima li što“’?
Luka: „Ma slabo, tri ribice“!
I baš kako je Nino očistio ribe, vrijeme je otišlo kvragu pa smo pomireni s činjenicom da od zalaska neće biti ništa krenuli prema svjetioniku. No, vrijeme je varljivo i jako se brzo mijenja, pogotovo na ovakvim mjestima pa nas dolaskom do vrha dočekuje iznenađenje, izvirilo je sunce! S istočne strane otoka gledamo zalazak i sunce koje se sprema pred more sakriti iza oblaka, a s druge strane svjedočimo potencijalnoj oluji s neobičnom formacijom oblaka (mamutima) i dugom! Smještamo se južno od svjetionika i tu mi Nikola na stativ postavlja moj fotoaparat kako bih sam fotografirao i radim svoju prvu fotografiju, Matica! Nije baš najljepši model ali poslužit će!
Luka: „Ajde, kakve ste sreće još će vas i kiša oprati na Sušcu“!
Na prvi udar groma više nam nije svejedno majci prirodi biti serviran na pladnju ali ne odustajemo čime nas vrijeme nagrađuje i smiruje se. Iako se sunce pred sam „ulazak“ u more sakrilo, ples boja na nebu nakon zalaska bio je nevjerojatan! Sve je nekako dolazilo u sljedovima što me natjeralo da u potpunosti zaboravim odmorit tijelo!
Luka: „Dečki, riba je gotova“!
Dečki su pripremili meso, krumpire, salatu i povrće, a barba Luka donio je ribu i počastio nas korčulanskim Pošipom!
Barba Luka
Nakon male gozbe sjetio sam se da bih se trebao otići leći ali bitku prvi gubi Matic i odlazi leći, a ja na otvaranje druge bocem Pošipa čvrsto odlučujem ostati, pa što bude! Moja ideja dolaska na Sušcu nije bila samo vidjeti i doživjeti otok, već i naučiti nešto o njemu te ga doživjeti kroz oči njegova dva stanovnika, svjetioničara Luke i pastira Gorana! Kako do Gorana nisam mogao, nakon koje čašice vina bio je pravi trenutak za popričati s Lukom i saznati nešto više. U sljedećih par sati bogami smo se nasmijali, napričali, a nešto se i popilo!
Luka nam je ispričao o sebi, kako se bavio profesionalnim ribolovom, kako je upoznao sadašnju suprugu, kako je vozio kamion, bus, a i bager. Pričao nam je da je bio u policijii u ratu, a najviše nas je zanimalo što on zapravo kao svjetioničar na dnevnoj bazi mora obavljati. Osim radova na svjetioniku, Luka mora kontaktirati obalu putem radija, a od dokumentacije vodi dnevnik, knjigu događaja svjetionika, ispunjava radio dnevnik, knjigu radiofonije, ispunjava tehničku knjižicu, zapisnik o primopredaji, urudžbeni zapisnik i mjesečni izvještaj. Tu su naravno i radovi na traktoru, a prije je morao prijavljivati goste svjetionika i pospremati apartmane. Nije malo kad se ovako stavi na papir…
Luka nam je ispričao i kako nitko u njegovoj obitelji nije bio svjetioničar i kako se odlučio na ovaj posao kojeg mu je nakon jedanaest dugih godina pomalo dosta. Kako kaže, pasalo bi mu da ima društvo drugog svjetioničara.
Photo by Nikola Radovani
No, o Luki sam napisao poseban tekst, a pročitati ga možete OVDJE!
Zgrijavši se od razgovora, a i vina, na informaciju od dečkiju da se nebo raščistilo izašli smo van i poredali se uz zid kako bi promatrali zvjezdano nebo. Iako je Luka jasno odlučio da će ranije na spavanje, očito mu nismo bili loše društvo pa je s nama opet zaružio do dugo u noć. Bilo je lijepo uz zvjezdano nebo i snop svijetlosti svjetionika slušati ga kako nam priča o svjetionicima!
I dok u pozadini slušamo huk valova koji se lome pod stometarskom liticom, posebno je bila dojmljiva ljubavna legenda i priča o muškarcu i ženi, čija se ljubav rasplamsala prilikom njihova susreta na ovome svjetioniku. Budućnost im je već bila zapisana, jer je ona bila pred udajom za drugog muškarca, a on je već odavno bio oženjen. Osjećaji koji su ih preplavili bili su toliko intenzivni, da su u deliriju ljubavi i zanosa zbog nemogućnosti da zauvijek ostanu zajedno, poželjeli okončati život skokom s vrha litice kod svjetionika….
Photo by Nikola Radovani
Uz Sušac su vezane brojne legende i priče pa je jedna od njih ispričana u u filmu Ujed anđela, o neobičnom boemu koji je jedrilicom obilazio pučinske otoke, zavodio žene svjetioničara i davio ih u ljubavnom zanosu.
Iako su to ipak sve legende, za Sušac je vezana jedna od najvećih tragedija jugoslavenskog ronjenja. Naime, 1975. godine, u pokušaju ostvarenja dubinskog rekorda u zaronu na kisik, trojica beogradskih ronioca zaronili su niz liticu podno svjetionika. Nažalost, dvojica su netragom nestala i nikada nisu pronađeni. Na Sušcu se još uvijek nalazi mala spomen ploča u sjećanje na poginule pričvršćena za stijene na rtu Gradeški.
Za rastanak smo ga upitali koje mu je najgore iskustvo koje je doživio na svjetioniku, na što nam je rekao da je to svakako udar groma od kojeg su popucala stakla na zgradi.
Nisam mogao odoljeti pa sam ga upitao; „A Jack“?
Luka: „I Jack da, te dvije stvari“!
Uz smijeh…pošli smo leći…
Sviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
PayPal email: skrobirobi@gmail.com
KEKS PAY – 091 5150 980
