Moja ideja posjeta otoku Sušcu nije bila samo vidjeti i doživjeti otok već i naučiti nešto o njegovoj prošlosti te ga doživjeti kroz oči njegovih povremenih stanovnika, svjetioničara Luke i pastira Gorana. Kako do Gorana radi nepristupačnog terena nisam mogao, uz pokoju čašicu korčulanskog Pošipa, popričao sam s barba Lukom.
Barba Luka by Marino Mazor
Luka dolazi iz Zavlatnice, zaselka na južnoj obali Korčule koji čini pomorski dio naselja Čara. Tu je oduvijek i ovdje živi sa suprugom s kojom danas ima troje djece koja su ga obogatila za četvero unučadi. Kada Luka nije na svjetioniku, društvo mu između ostalog rade njegove životinje poput patki, gusaka, kokoši i purana. Na pitanje odmara li se onda doma kada nije na svjetioniku odmahuje rukom, jer posla na 9000 loza i na 500 stabala maslina ima uvijek! Ono što ga još uvijek danas ispunjava svakako je ribolov, a bude li mu slučajno dosadno, ima i svoj bager!
Danas, sa skoro šezdeset godina starosti i 41 godinom radnog staža, od kojih je godinu dana proveo u ratu, mirovini gleda u zube. Dosta mu je nakon jedanaest godina ovog posla, dosta mu je da je sam. Bilo bi mu puno lakše da je netko s njim, poput drugog svjetioničara jer, dogodi li mu se nešto, kaže, pojeli bi ga pacovi. Oni pacovi od kilu, s kojima mu jedina dugogodišnja prijateljica ovdje, maca Mrvica zajedno jede iz zdjele!
Maca Mrvica by Marino Mazor
Svjetioničari su ovdje od samih početaka bili lokalni ljudi, pretežno s Korčule i Lastova, pa je tako i danas. Kako je ovo svjetionik prve kategorije (takvi su svi oni pučinski), nekad su tu bila obavezna raditi tri svjetioničara, dok bi jedan bio na odmoru. Danas, kad je sve automatizirano, na lanterni je jedan, dok drugi odmara, a mijenjaju se svakih trideset dana. Kako znam da se posao svjetioničara obično nasljeđuje s koljena na koljeno generacijama, a Luki nitko u porodici nije bio svjetioničar, pitao sam se kako je onda zapravo Luka uopće završio ovdje i kako se odlučio za ovaj posao?
Nakon što se kao mladić vratio sa šestomjesečnog putovanja u Australiju gdje je otišao raditi i biti kum, Luka je dobar dio života proveo vozeći kamion po Jugoslaviji i kao vozač autobusa s kojim je po otoku djecu vozio u školu i na izlete. Nedugo zatim, 1989. godine upoznao je sadašnju suprugu, a dvije godine kasnije priključio se rezervnom sastavu policije nakon koje je otišao u vojsku da bi godinu dana proveo u ratu. Nakon rata otvorio je obrt za iskope i zemljane radove koje je obavljao sa svojim bagerom i kamionom, a paralelno je radio i kao profesionalni ribar što mu je strast i dan danas. Ima svoju barku, mreže i vječiti je zaljubljenik u more i prirodu!
Photo by Nikola Radovani
Photo by Nikola Radovani
Na moje pitanje koji su mu najveći ulovi odgovara;
Barba Luka; „Bit će da je gof od 22 kila na Korčuli“
Ja; „A na Sušcu“?
Barba Luka; „To bi bio gof od 5-6 kila“
Ja: „Pa kako barba onda za nas samo dvije ribe“?
Barba Luka; „Tri, Bodeča (škarpoča) smo vratili!“
Barba Luka: „Ma nema sine ribe više, sve je pohvatano!“
Ja; „I kako ste Vi onda barba postali svjetioničar kad Vam se nitko u obitelji nije bavio time?
Photo by Nikola Radovani
Nakon trinaest godina bavljenja obrtom odlučio je da je vrijeme za promjenu i „odmor“. Iako mu je prvotni plan bio zaposliti se u stanici za tehnički pregled, u isto se vrijeme otvorilo radno mjesto svjetioničara na otoku Glavat, malenom otočiću na pola puta između Mljeta i Lastova. Odlučio se prijaviti i umjesto Glavata, dobio je Sušac koji je po meni ipak bolji izbor! Slaže se i Luka, koji niti nakon jedanaest godina ne žali za tom odlukom!
Ja; „Zašto Vam se sviđa Sušac barba Luka“?
Barba Luka; „Jer je najljepši otok!“
Barba Luka; „Pitom je, ima lijepu prirodu, ima lijepo more, lijepe uvale i ima svoje koke i zečeve!“
Barba Luka: „Ma sve je na njemu lijepo“!
Iako bih o Lukinom životu mogao još podosta toga pisati, radi Lukine skromnosti i sramežljivosti odlučili smo dio toga izostaviti pa sam se za vrijeme dok Luka otvara drugu bocu Pošipa odlučio pozabaviti temom o kojoj malo tko zna, a to je što je zapravo posao svjetioničara?
Photo by Nikola Radovani
Mnogi bi pomislili da je to dosadan posao, ali kada se sve ovako stavi na „papir“, jedan svjetioničarski radni dan može biti itekako ispunjen. Prije svega, posao je to za ljude koji umiju i znaju biti sami, kako fizički, tako i psihički!
Primaran posao svjetioničara jest održavanje svega, ponajviše samog svjetionika na kojemu posla ima uvijek! Osim svjetionika, Luka održava i jedini transport na otoku, mali crveni traktor! Što se tiče samog svijetla, vodi računa o baterijama i svijetlu. Danas je taj posao uvelike olakšan automatizacijom pa Luka ima više vremena za druge stvari, poput odlaska u ribolov!
Svijetlo, glavno i pomoćno ne kvari se često, doživio je to svega par puta u 11 godina. Malena žaruljica jačine svega 45 W ima vidljivost impresivnih 24 nautičke milje, napravi četiri blica u 15 sekundi, a u minuti se cijela kupola okrene četiri puta! U slučaju da se glavno svijetlo lanterne pokvari, tu je pomoćno svijetlo dometa 12 nautičkih milja. Tako su svi iole iskusni pomorci, koji se zateknu u ovome akvatoriju zapravo sigurni da se neće izgubiti, jer im u svakom trenutku svijetli svjetlo neke od hrvatskih lanterni na horizontu; Stončice na Visu, Palagruže ili Sušca…
Donoseći veliku hrpetinu knjiga i papira Luka mi govori kako ovdje zapravo nisi svjetioničar, već domar! Osim gore navedenih obaveza, posao svjetioničara jest i ispunjavati razne dnevnike, papire, knjižice i zapisnike. Onaj glavni, koji se vodi svaki dan (U 08:10 i 12:10) svakako je dnevnik „knjiga događaja svjetionika“ u kojem se opisuju i zapisuju dnevni događaji, što se radilo, nadzor promatranja, sigurnost plovidbe i jačina mora. U dnevnik upisuje i vidljivost drugih svjetionika, a sa Sušca vidljivi su svjetionici s Palagruže, Visa, Lastova, Proizda i Hvara! Kad je dobra vidljivost, sa Sušca se čak vidi i Jabuka!
Još jedna od obaveza svjetioničara jest svakodnevno javljanje u centralu Plovputa putem radija, kao i ispunjavanje radio dnevnika! Tu je i ispunjavanje knjige radiofonije u koju nakon javljanja putem radija upisuje kad se javio Korčuli. U svaku od dvije tehničku knjižicu upisuje se i evidentira rad agregata, koliko je i kada radio te kada se mijenjalo ulje. Tu je i zapisnik o primopredaji, urudžbeni zapisnik nalik dnevniku iz škole, mjesečni izvještaj i plan rada. I kad čovjek pomisli da je i ovo dosta, Luka se sjeti da mora voditi knjigu stranih i domaćih gostiju u kojoj putem evisitora prijavljuje goste svjetionika! Za kraj, tu je i čišćenje apartmana!
Gledajući sve te knjige i papire upitam Luku ne bi li bilo lakše kad bi sve bilo digitalno?
Barba Luka; „Naravno da bi ali je signal jako slab!“
I upravo radi toga, kao i radi svoje udaljenosti, Sušac još uvijek ima ono nešto posebno…
Nešto što je u ovom modernom svijetu gotovo izumrlo…
I dok ispijamo zadnju čašu Pošipa, ne propuštam pitati Luku koja mu je najgora stvar koja mu se dogodila ovdje u 11 godina?
Photo by Nikola Radovani
Barba Luka: „Udar groma od kojeg su popucala sva stakla na zgradi“
Ja: „Barba…a Jeff Bezos“?
Barba Luka; „Da…udar groma i Jack, te dvije stvari“!
Za kraj, razmišljao sam kako bih opisao Luku?
I nisam morao…
Jer, javio mi se neki dan Lukin prvi susjed, barba Tonči i napisao mi;
„Pa Luka je moj prvi susid, svi ga u mjestu zovu Baćo“
„Čovik koji bi ti da i srce i dušu“
„Drago mi je da si i njega upoznao“
I istina je, jer tako smo se i osjećali ova tri dana na njegovom otoku Sušcu!
I hvala mu na svemu 😊
I upravo sad , dok pišem ovaj tekst, Luka mi piše da sutra odlazi na Sušac i mogu reći da mu zavidim jer, bogat je čovjek!
Uživajte Luka na Sušcu…još malo! I pozdravite mi Mrvicu!
Photo by Nikola Radovani
uSviđa vam se ono što radim, moj sadržaj i način na koji putujem?
Kako bih si olakšao svoja putovanja, koja su često i skuplja te iziskuju dodatne napore, odlučio sam pokrenuti kampanju kojoj je cilj pomoći mi i olakšati financirati putovanja (osobu koja me prati na putu), opremu i ortopedska pomagala. Svoju podršku možete iskazati u obliku donacije ukoliko to želite i možete, a sve informacije pronaći će te ispod 🤗🙏
Za sve dodatne informacije, kao i one o uplati, promaći će te na ovom lnku 👇
https://gogetfunding.com/help-quadraplegic-travel-the-world/
Za one koji uplate žele izvršiti direkt na račun:
Ime: SLAVEN ŠKROBOT
Banka: ZAGREBAČKA BANKA D.D.
IBAN: HR3723600003118713052
Swift / Bic – ZABAHR2X
Opis plaćanja – DONACIJA
PayPal email: skrobirobi@gmail.com
KEKS PAY – 091 5150 980
