Na otok Biševo došli smo „pobrati vrhnje” tj. vidjeti ono najpoznatije što ovaj otok nudi jer za ostalo, nažalost nismo imali vremena. Ovaj jedinstven i neobičan otok s mnoštvom lica svojih obala i podmorja, najpoznatiji je naravno po njegovoj glavnoj atrakciji, Modroj špilji. Na Biševu, osim Modre špilje postoji još osam manjih i većih špilja po kojima je uostalom otok i dobio svoje ime – L ‘ísola dei busi (otok rupa, na latinskom). One su danas glavna atrakcija otoka dok su nekoć predstavljale dom neobičnom morskom sisavcu, sredozemnoj medvjedici ili, kako je lokalci vole zvati – morskom čoviku.
Ovaj danas najudaljeniji naseljeni hrvatski otok, smjestio se četiri nautičke milje jugozapadno od Komiže s kojom je oduvijek vezan. Da je kojim slučajem geografski smješten sjevernije, štitio bi Komiški zaljev od snažnih zapadnih vjetrova i velikih valova koji su česta pojava u ovome akvatoriju.
Kada valovi i vjetar u Biševskom kanalu iskazuju svu svoju snagu, on postaje zapjenjeni bedem koji izbjegavaju i ponajbolji komiški kapetani. Neugodni su ovdje svi vjetrovi iz južnih i zapadnih smjerova, a kada zimi zapuše olujna bura, Biševo nestaje u sumaglici vjetra i morske posolice. Za takvih dana Biševo živi nekim svojim, izoliranim, pučinskim životom, daleko od civilizacije. Biševo je tu gdje je, Komiži tako blizu, a ponekad tako daleko. Zbog ćudi mora u Biševskom kanalu, ovaj otok je tek još jedan od onih za koje se kaže da su „na kraju svijeta“.
Leteće lignje
Ostavljajući Brusnik iza nas, nalazeći se sada ponovno na pučini, uočio sam nešto posve neobično na površini vode. Činilo mi se u tome trenutku da gledam u jato letećih riba. Nisam mogao vjerovati što vidim, to sam zadnji put vidio devedesetih godina jedreći u kornatskom arhipelagu. Na svu sreću, nisam bio jedini koji ih je vidio. Vidio ih je i Marko! Sljedećeg sam dana, lutajući po portalima, naišao na vijest da se radi o letećim lignjama i da su viđene upravo tamo!
Jura je, čini mi se, putem opet zaspao i mislim da je njemu na ovom izletu ipak bilo najljepše! Nažalost, nije svjedočio letećim lignjama pa tako ni dolasku do Biševa gdje su nas, prilazeći mu sa sjeverne strane, pozdravile velike, nalik nožem odrezane stijene. Snažni i visoki valovi isklesali su nadmorske litice i hridi Biševa na uistinu jedinstven način.
Iako Biševo, promatrano s mora, ostavlja dojam strmog i nepristupačnog otoka, to je zapravo samo prvi dojam. Da smo se kojim slučajem, nakon oplovljavanja sjevernog rta Pernikoza, uputili na zapadnu stranu Biševa, redom bi nam se otvarale pitome uvale. Tu se nalaze najveće i najljepše pješčane uvale Salbunara i Biševska luka. Salbunara, manja uvala, je staro ribarsko naselje s nekoliko kuća. Veća, Biševska luka, krije malo mjesto Porat. Prekrasna pješčana plaža ljeti je prepuna turista, kako onih koji borave na Biševu, tako i onih koje turistički brodovi iz Komiže dovode ovdje na izlet. Nažalost, zapadna strana Biševa pričekat će me još neko vrijeme, nadam se.
Mezoporat
Nakon prolaska rta Kobila, gdje nas je posve usamljena dočekala jedina laterna na otoku, ušli smo u Mezoporat, maleno naselje iz kojega kreću ture za Modru špilju. Moram priznati da su me prije puta ti nazivi i lokacije, poput Biševo, Mezoporat, Komiža i Vis, poprilično zbunjivale, ali dolaskom na otok Vis sve sam vrlo brzo povezao.
Već na samome ulasku u uvalu, primjetio sam veliki broj malenih brodica koje služe za prijevoz gostiju do špilje. Tog trenutka postalo mi je jasno koliko zapravo ovdje bude kaotično kada je vrhunac sezone. Na našu sreću, turista gotovo pa da i nije bilo tako da su većina tih brodića bili van pogona. Zapravo, radio je samo jedan! To je nešto što je posljednjih par godina bilo nezamislivo i nemoguće dožvjeti.
Moja se tenisica, naravno, nije osušila pa mi je Žarko obukao jednu suhu i jednu mokru. Izgledalo je to smiješno s obzirom na to da je jedna izgledala kao nova dok je druga izgledala skroz prašnjavo i istrošeno. Iskrcali smo se s glisera. Zlatko je kupio karte i u roku keks prebacili se u maleni brodić te krenuli prema Modroj špilji.
Jura se, naravno, nije ni pomaknuo i tek je nešto uspio promrmljati, spavajući kao zaklan na provi broda. Mislim da je svima u tom trenutku bilo Jasno da Jura ostaje „čuvati“ brod. Bilo ga je smiješno vidjeti izdaleka onako na brodu, zapravo njegovo stopalo koje je jedino virilo van.
Ako vas zanima ovakav ili sličan izlet s brodom, slobodno se javite Zlatku na njegovom instagram profilu klikom na poveznicu ispod.
