Za početak dana stižemo u Birgu, Sengleu i Cospicuu, tri manja grada nasuprot Valette i Grad Harbora koji čine naziv Three Cities. Ove su se luke koristile još u feničko doba i ovo je bila prva baza vitezova koji su došli s Rodosa na Maltu 1530. god. gdje su se pripremali na obranu od Osmanlija 1565. god.. Nakon pobjede nad Osmanlijama počeli su graditi Vallettu u koju su se kasnije i preselili. Birga je najveći i najstariji od njih i tamo se nalazi Fort St. Angelo, Inquisitor`s Palace, Malta war museum i Malta Maritime Museum.
Odmah po dolasku uputili smo se na tvrđavu St. Angelo s koje smo točno u podne namjeravali gledati pucanje iz topova u Valetti. Zahvaljujući ljudima koji su radili na gradilištu uz zidine i koji su nas kroz nekakve tunele pustili do lifta, do vrha smo došli puno lakšim putem. Sva sreća jer smo gore saznali da ulazak u tvrđavu košta 10 eura po osobi na što smo se okrenuli i spustili nazad. Pucanje iz topova tako smo gledali preko puta Sanglee, u BirgI do čijeg smo kraja došli u svega desetak minuta pješačenja.
Tu smo se razišli da uštedimo na vremenu pa je dio ekipe otišao svojim putem dok smo Nino i ja odlučili otići u ratni muzej! Muzej je jako mali, skučeni i sve je unutra poprilično nabacano ali ako ljubitelj povijesti i II. svjetskog rata, onda je ovo mjesto za vas. Jadna Malta je dosta ispaštala za to vrijeme i bila je najbombardiranije područje tijekom rata.
Nakon muzeja vozimo na sjever otoka i u blizini Cirkewwe uzimamo taxi boat do najpoznatije plaže na Malti, plave lagune! Iako vožnja traje kratko, nisam za to vrijeme vidio gotovo ništa osim butt cracka našeg kapetana. Posjetili smo neke obližnje špilje i ubrzo stigli do plaže i odjednom šok! Sve puno ljudi i brodova! Znali smo da je tako ali smo se nadali da će radi korone biti manje ljudi, a i još smo stigli kasnije pa je dio ljudi već otišao. Kako je onda u vrhuncu sezone? Prebacili smo se iz glisera na plažu i već smo znali da se nećemo dugo zadržati.
Plaža jest lijepa ali tolika količina ljudi i brodova uništava potpuni dojam, barem za mene. Za mene je ovo bilo usporedivo sa Zrćem kod nas ili s Phukketom na Tajlandu. Ekipa se okupala, nešto smo pojeli i popili i krenuli smo nazad prvim brodom.
Malteško Zrče
Dolaskom u apartman smo se spakirali, odmorili i otišli u St. Julians, najpopularnije turističko mjesto na otoku. Tu je sve puno hotela, restorana, kafića i klubova i upravo je ovo mjesto u kojem velika većina turista odluči potražiti smještaj.
U St. Juliansu nas je dočekao Aleksadar, dečko koji me prati i koji mi se odmah javio putem Facebooka kad je vidio da sam na Malti, a uz njega su bili i njegova djevojka Ana te prijatelj Predrag. Svi troje rodom su iz Srijemske Mitrovice, a Aleksandar i Ana stiglu su na Maltu u potrazi za boljim životom 2017. Predrag im je ovdje bio gost, a prije toga živio je u Pekingu tri godine gdje je predavao engleski jezik.
U ugodnom druženju uz pivu Aleksandar mi je ispričao sve o životu na Malti i kako se ovdje snašao. On i Ana žive u Qawri i cok Ana radi kao sales advisor u firmi koja drži dućane razne svjetske marke, Aleksandar radio kao kuhar mediteranske kuhinje u restoranu.
Iako mi je bilo žao što smo se već morali rastati, jako mi je drago što sam ih upoznao i što mi moja stranica omogućava ovakve stvari i da upoznajem ljude diljem svijeta od kojih mi velika većina na tim destinacijama i pomaže!
