Početna stranica » Tri mjeseca Jugoistočne Azije – Singapur (3. Dio)

Tri mjeseca Jugoistočne Azije – Singapur (3. Dio)

by Slaven Škrobot
6,2K pregleda

Nakon jučerašnje cjelodnevne kiše i loše prognoze, shvatili smo da će nam ostatak boravka u Singapuru izgledati slično. Probudivši se u kišom okupanom Singapuru, pojeli smo doručak na kovu s pogledom na cijeli grad. Današnji plan je otići do Arapske četvrti i nakon toga se naći s Andreasom iz Švicarske te posjetiti neke od atrakcija u Gardens by the bay-u. S obzirom na to da je danas drugi dan Kineske Nove godine koja se slavi čak petnaest dana i ove godine obilježava u znaku zeca, plan je bio dan završiti u China Townu!

Prema Arapskoj četvrti krećemo pješke i po prvi put na ovom putovanju vadim stativ za mobitel i nastojim snimati što vidim, kao i sebe u određenim trenutcima što mi i dalje izaziva određenu dozu anksioznosti. Probijamo se kroz mase ljudi i dok snimam nastojim na mobitelu koji mi se nalazi u krilu pratiti što nam pokazuje Google Maps.

Kako nam je Arapska četvrt susjedna, do džamije Sultan mosque dolazimo u svega dvadeset minuta pješačenja i saznajemo da je džamija zatvorena! Tu nas hvata kiša i nakon pola sata provedenih skrivajući se ispod krova zgrade, prelazimo cestu i dolazimo ispred hotela kako bih naručio Grab taksi ali ponukan jučerašnjim lošim iskustvom s taksistom, naručujem Grab assist i plaćam ga oko 6 SGD-a više nego običan taksi.

Charlie

Naime, jučer nam je taksist, naručivši običan Grab taksi očitao bukvicu kako se običan taksi na odredištu zadržava maksimalno desetak sekundi, da takvi taksiji nemaju vremena pomagati osobama poput mene i da ubuduće naručujem Grab assist! Praktički, to su vozači s malo većim autima, obično malo stariji, kojima se ne žuri, koji imaju strpljenja, svjesni su da trebaju pomoći i to vrlo rado rade te to svo ekstra vrijeme već unaprijed uračunaju u cijenu.

Po nas dolazi simpatičan šezdesetogodišnjak imena Charlie! Opremljen je s rukavicama, strpljenjem i ljubaznošću ali kako sam i mislio, nekog prevelikog znanja i iskustva oko osoba s invaliditetom baš i nema. No, nema veze, pokazujemo mu što treba, sjedamo u auto i krećemo prema Gardens by the bay-u gdje nas čeka Andreas.

Kiša pojačava, a tu je sad i grmljavina. Teško da će ovo završiti ubrzo! Charlie nam govori kako baš nemamo sreće, jer se još nikada u ovom periodu nije dogodilo da kiša već dva dana pada ovako intenzivno! Ah, koji sam ja srećković!

Na moje pitanje što mu se najviše sviđa u Singapuru, Charlie mi odgovara da je to singapurski ZOO i njegov noćni safari, prvi u svijetu! Nisam imao pojma da takvo nešto uopće postoji! Charlie nam putem priča kako ima troje djece i da od prijatelja posuđuje auto kako bi vozio taksi jer je ovdje jako teško i skupo kupiti auto! Vlada Singapura na mnogo načina građanima otežava kupnju vozila i ljude potiče da koriste javni prijevoz. Tu je podzemna, bus i taksi. Dok su podzemna i busevi u potpunosti prilagođeni, kod taksija je situacija malo drukčija. Da bi ovdje kupili auto, morate izdvojiti ogromnu sumu novca, a onda još osigurati certifikat koji ti dozvoljava da auto voziš deset godina koji isto tako košta! Certifikat se može produžiti, na pet ili deset godina, a to će vas koštati oko skromnih 60 tisuća SGD!

Charlie je skroz lud tip! Zrači tolikom pozitivom, toliko je energičan, simpatičan, i vedar! Na zvuk mojeg mobitela u obliku prdca umire od smijeha i govori; „Funny“! Nažalost, stižemo na parking Gardens by the bay-a i uz zajedničku se fotografiju opraštam od Charlia¨.

Na parkingu nas dočekuju Andreas i njegova prijateljica i kolegica Desiree. Kiša ne prestaje ali je Andreas već unaprijed kupio karte za Cloud forest i Flower dome koje su ga za obje atrakcije ispale oko 55 SGD-a po osobi!

Cloud forest

Cloud forest ili tzv. oblačna šuma veliki je staklenik koji vas za vrijeme boravka u njemu vodi na jedinstvenu, simuliranu nadmorsku visinu od 3500 metara bez nekog napora. Svakih par mjeseci ili godina, u stakleniku se izmjenjuju različite tematike, a mi smo bili te sreće i pogodili onu iz filma Avatar!

Iako na prvu nalik na umjetno, svo bilje u oblačnoj šumi posve je prirodno, a raspon biljnog svijeta je poprilično impresivan! U svom tom zelenilu nailazimo na mnoge likove iz Avatara, kao i na  razna čudovišta i uz svo to bilje, maglu i vlagu, teško se oteti dojmu da se ne nalazite u filmu! Smetnemo li s uma veliki broj ljude i duge redove čekanja, ovo mjesto pravi je raj za mlađe uzraste ali i svakako impresivno za one starije!

S liftom se penjemo na Could mountain, 35 metara visoku građevinu koja predstavlja veliku stijenu obavijenu maglom i isprepletenu tunelima i špiljama. Cijela planina prekrivena je zelenilom, a krase je orhideje, paprati, paunove paprati, šiljaste i klupave mahovine, bromelije i anturijume. S vrha „planine“ spušta se nekoć najviši vodopad u zatvorenom na svijetu!

Unutar planine nalazi se mnoštvo sadržaja i prošavši izgubljeni svijet, špilju, Pogled na vodopad, Kristalnu planinu, Galeriju Cloud Forest, Cloud Forest Kazalište i Tajni vrt kreće spuštanje niz planinu kružnom stazom koja više puta prelazi ispod vodopada.

Flower dome

Iz Cloud foresta smo, s obzirom na kišu, odmah otišli u Flower dome! Cvjetna kupola najveći je staklenik na svijetu i replicira hladno-suhu mediteransku klimu. Dom je biljaka i cvijeća s pet kontinenata, od tisućugodišnjih stabala maslina do magnolija i orhideje. Staklenik sadrži izmjenjujući prikaz, cvjetno polje i osam drugih vrtova, odnosno Baobabe, Sukulentni vrt, Australski vrt, Južnoafrički vrt, Južnoamerički vrt, Maslinik, Kalifornijski vrt i Mediteranski vrt. Ovih osam vrtova izlaže egzotično cvijeće i biljke s Mediterana i polusušnih regija s pet različitih kontinenata.

Staklenik, iako prepun mnogobrojnih biljaka, vizualno nije atraktivan kao Could forest ali ga svakako vrijedi pogledati. S obzirom na Novu godinu, u stakleniku je sve bilo puno svakakvih ukrasa crvene boje vezanih uz godinu zeca.

Marina Bay Sands

Kako je kiša prestala, odlučili smo nastaviti s našim planom i pješke odlazimo do hotela s namjerom da odemo na vrh zgrade i sjednemo popiti piće uz bazen. Na našu žalost, restoran Ce La Vi koji se nalazi u bazen ne radi radi lošeg vremena. Kao alternativu nam nude talijanski restoran LaVo i to potpuno besplatno!

Liftom se penjemo na 57. kat i sjedamo u LaVo kako bi nešto popili i pojeli. Cijena alkoholnih pića u prosjeku iznosi oko 25 SGD, bezalkoholni mocktail košta 15 SGD, juice 12 SGD, a pizza 32 SGD! Tako je Andreas za nas četvero za 3 mocktaila, 3 alkoholna pića, juice i pizzu platio račun u iznosu od 163 SGD! Nama pomalo šokantno, a Andreasu sasvim normalna stvar, s obzirom da ima plaću od oko 40 tisuća dolara!

Andreas, Desiree, ja i Laura

Andreas (44) je kako sam i gore napisao Švicarac, a u Singapur se doselio prije 11 godina i ovdje radi kao financijski savjetnik. Za stan od 80m2 plaća najam od čak 6000 SGD, što i nije tako strašno uzme li se u obzir njegova plaća! Osim posla i svoje dvije mačke, voli putovati i to pogotovo u gradove gdje se održavaju veliki i poznati maratoni, poput onoga u New Yorku ili Berlinu.

Kako sam na sve ljude odlučio pitati što im se kod Singapura najviše sviđa, a što ne, tako mi je i Andreas rekao kako kako kod Singapura ne voli zatucane, uskogrudne i ukočene ljude koji nemaju zdrav razum. Ono što najviše voli jest jako razvijenu infrastrukturu i jako dobru povezanost Singapura s istočnim dijelom svijeta. I tu je u potpunosti u pravu jer ti je ovdje s obzirom na jeftine avionske karte cijeli ovaj dio svijeta na dlanu.

Spectra – A Light & Water Show

Oko 19:20 napuštamo laVo, spuštamo se u golemi shopping centar kroz koji „teče“ umjetni kanal s gondolama i u 20:00 izbijamo u Marina Bay, točno na vrijeme za „ples“ fontana.

Prvi red uz ogradu od kuda se pruža najbolji pogled posve pun. Nema veze, mirim se sa time da neću vidjeti sve i to mi je sasvim u redu. Malo mi je hladno od cjelodnevnog bivanja na klimi pa sam pomalo ravnodušan. Mislim samo na toplo! U tom trenutku Andreas moli neke dvije plavuše da se malo stisnu kako bi me približio ogradi da vidim show. Vidim ovoj lijevoj na faci da nije oduševljena ali nije me briga, kad vidim takvu reakciju onda tek želim da se pomakne, iako to nije bila moja namjera i želja. Andreas me ostavlja na mjestu i staje iza mene. Desiree me “nabrijava” govoreći mi kako će biti super, pogotovo dio s vatrom.

Počinje show…na prvu malo dosadan. Ok, valjda će biti bolje, pitam se? Trideset sekundi prolazi i sva voda uz vjetar ide ravno u mene i moju facu! Nije mi ugodno, i ovako mi je već hladno! Želim se pomaknuti, okrećem glavu…nema Andreasa, nema Laure i nema Desiree. Pa gdje su!? Ok, trpim!  Ubrzo mi više uopće nije ugodno. U nadi da ću otkočiti kolica ovoj plavuši lijevo lagano podižem haljinu! Sva sreća pa ne primjećuje! Pokušavam dozvati Andreasa…ništa! Ova voda mi i dalje ide u lice, show dosadan, a ne mogu nigdje! Pa čovječe, je li moguće da se nalazim u ovako glupoj situaciji? Koncentriram se na tu kočnicu i njezinu haljinu. Ma nema šanse, podižem joj haljinu 100% ako otkočim! Ovako me već mrzi i ako ovo napravim…ne znam, ispadam neki bolesnik i dobivam šamar! Nema veze, trpim, razmišljam pozitivno…čekam tu prokletu vatru!

Prolazi deset minuta, show završava, a od vatre ni “a”! Osjećam se glupo i mokro! Dolaze Andreas, Laura i Desiree do mene i na moje pitanje gdje su bili govore mi “pa iza tebe”! Ma bili ste vi u, znaš gdje, a ne iza mene!

Pitam Desiree; “why the hell was there no fire”?

A ona meni; “Oh, I was kidding about fire”

Show je sam po sebi sasvim u redu, ima stvarno lijepih dijelova ali uspoređujući sa showom fontana u Dubai-u, ovo je tek blijeda kopija!

Lau Pa Sat

Nakon showa s fontanama nastavljamo šetnju i ulazimo u downtown area i central business district i sa svih strana okruženi smo velikim poslovnim neboderima. Tu nam se priključuje Liping, Andreasova prijateljica s trčanja i suputnica na putovanjima.

Ona, kao i Andreas radi u financijama. Rođena je Singapurka, a najviše voli voziti svoj motor i trčati. Liping je i prva budistkinja koju smo upoznali i ona za Kinesku Novu godinu uistinu slavi, za razliku od Desiree koja je katolkinja. Što se tiče Singapura, najviše voli čistoću, sigurnost i to što bez problema može sama šetati gradom navečer. Ono što ne voli jest ukočenje ljude i one koji joj s obzirom na to da kao cura vozi motor, stalno sude.

Nakon petnaestak minuta hoda stižemo do Lau Pa Sat-a, poznatog kao Telok Ayer Market. Ova velika povijesna zgrada prvi put je izgrađena 1824. kao ribarnica na rivi koja je služila ljudima ranog kolonijalnog Singapura i obnovljena 1838. Prometna ulica pored zgrada u 19:00 u potpunosti se zatvara za promet, postavljaju se klupe, stolovi i štandovi i cijela se ulica transformira u noćni food court!

Naravno da sjedamo ovdje jer sve vrvi od života i mirisa! Litru Tiger pive plaćamo 22 SGD, a Andreas nam za jest uzima jedan veganski miks (7 SGD) i 36 satay ražnjiča, šest kozica, petnaest piletine i petnaest govedine, sveukupno za 28 SGD. Ovo je upravo ono čemu sam se u Jugoistočnoj Aziji veselio, ovakva mjesta prepuna mirisa, ukusne Azijske hrane i života!

Nakon što sam popričao s Andreasom i Liping, na red je došla Desiree! Rođena Singapura, Desiree, kao i Andreas i Liping radi u financijama s Andreasom. Studentske dane provela je na Baliju da bi zatim posao pronašla u Mijanmaru u financijama i nakon par godina odlučila se vratiti ovdje. Ona je za razliku od Liping katolkinja i kako kaže, u slobodno vrijeme voli istraživati Singapur! Kod Singapura najviše voli sigurnost, a ono što joj se ne sviđa jest visoki postotak vlage i to što je Singapur premali.

Andreas, Desiree i Liping pričali su nam i koliko je teško kao stranac ovdje otvoriti firmu i zaposliti stranca, jer vlada Singapura kao prioritet forsira zapošljavanje lokalaca. Ono što nas je iznenadilo jest zakon da ne možeš u stanu koji je u državnom vlasništvu, a ovdje ih je mnogo, imati psa niti mačku!

China Town

Ovaj trojac bio nam je fantastično društvo i toliko smo se zapričali da nismo niti shvatili koliko je sati i da, želimo li išta još doživjeti, moramo krenuti prema China Townu. Desiree i Liping otkrile su nam da sam po kineskom horoskopu tigar, a Laura zmaj!

Nažalost, ulaskom u China Town shvatili smo da je sve već u potpunosti zatvoreno. Na našu sreću, s obzirom na to da smo o tome već danas razgovarali, Desiree pronalazi štand s durianima kojeg ovdje nazivaju kraljem voća, ali koji je radi svojeg intenzivnog i neugodnog mirisa često nepoželjan gost zatvorenih prostora! To je bio moj prvi susret s durianom i iako mu je miris zaista užasan, okusom i teksturom me poprilično iznenadio!

Ispred Buddha Tooth Relic temple-a napravili smo zajedničku fotku i Desiree nam je naručila taksi te smo se oprostili od ovog trojca koji nam je priuštio jedan poprilično ispunjen dan!

Dolaskom u hotel naš dan još nije bio gotov. Ja sam morao obaviti wc i tuširanje i to e bio trenutak gdje smo trebali vidjeti može li me Laura sama prebaciti na toaletni stolac ili ne. Prebacivši me bez problema znao sam da time na ovom putovanju dobivamo užasno puno na samostalnosti i da vezano uz to na ovom putu nećemo ovisiti o nikome!

#widenyourworld #tkmoments #Turkishairlines #Singapore

Moglo bi vam se svidjeti

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više