Već svi znate da sam osvojio dvije karte za Australiju na nagradnom natječaju za najbolji putopis. Sada sam konačno dobio i vizu, nakon 3 mjeseca neizvjesnost i stresa pa sam odlučio podijeliti s vama što smo sve Gabi i ja morali proći da ju dobijemo.
Kada sam osvojio nagradu rečeno mi je da mogu ići kad god hoću, pa sam se odmah odlučio za termin oko Nove godine, na što su mi rekli da ne mogu ići u periodu od 10.12 – 10.01 jer je tada taj udarni termin i da biram drugi datum.
Ok, pitao sam da li može onda nakon toga? E pa ne možeš ni tad jer se mora iskoristiti u 2019. Pa dobro, mozgao sam malo kada ići, smišljao rutu, i odlučili smo se za 1.11 i tako sam poslao. U Indiju smo trebali ići sredinom 11. mjeseca i pomaknuli smo Indiju za veljaču samo radi nas. Stajalo je to tako, „potvrđeno“ kakvih tri tjedna kada su mi javili da ne mogu ići ni tada jer Emirates tamo prestaje voziti 26.10 i da brzo smislim novi termin. Gabi i ja smo proveli doslovno tri dana na laptopu, svatko na svojem, jedan pored drugog, istražujući kad ćemo ići i gdje. Pala je tako odluka da idemo 28.09. Poslao sam mail i to su potvrdili i poslali mi karte.
A sada idemo na zabavni dio…Viza!
Kako su ljudi pričali da neki dobivaju vizu u roku dan-dva, mislili smo da će i nama biti tako no, znali smo da znaju raditi probleme oko toga, ali ovolike? S obzirom da smo već kupili dvije avionske karte u Australiji i platili prvi smještaj (malo smo prenaglili jer su cijene svakim danom rasle i nismo htjeli riskirati), mislili smo da će nam i ta činjenica pomoći u apliciranju za vizu. I tako, aplicirali se mi za vizu. Znao sam da trebamo „ostaviti dojam“. Napisali smo cijeli plan puta i rutu. Napisali smo da smo osvojili dvije karte, da već tamo imamo plaćena dva leta i smještaj. Naveli smo čak petero osoba, njihov imena, prezimena i datume rođenja. Osobe koje žive i rade u Australije i moji „prijatelji“ koje ćemo posjetiti za vrijeme boravka tamo. Napisao sam da ću pisati o svojim putovanjima i da ću pisati o prilagođenosti u Australiji. Sve je to trebalo „pomoći“. Čekali smo tako cca. tri tjedna kada smo oboje dobili mail s naslovom „Request for more information“. Gabi su tražili izvadak iz banke za zadnja tri mjeseca, potvrdu/pismo/žig od šefice te firme, a mene su tražili ispis, potvrdu od Emiratesa da sam osvojio karte te cijelu povijest zaposlenja.
Na pitanje kada sam zadnji put bio zaposlen sam krivo odgovorio, jer zapravo, službeno, nisam bio. Radi toga trebao sam poslati poseban zahtjev da sam krivo odgovorio te sam kao povratnu informciju dobio upit da napišem zašto sam krivo odgovorio na pitanje i napisati koji je točan odgovor. Poslao sam to i sada smo znali da trebamo čekati . Za Gabi sam mislio da će vizu dobiti odmah, a da bi mene možda mogli tražiti još neke informacije ili stvarati probleme.
Nakon nekih mjesec dana Gabi je dobila odbijenicu i kao razlog su naveli da ona želi tamo ostati raditi i živjeti. Razlog je bio taj da ona nije imala dosta novaca na računu, bez obzira na zaposlenost i redovna primanja. Zapravo imala je, ali na drugom računu. Zašto je to uopće i bitno? Uplati ti netko novce i bok, uostalom možda ima drugi račun i ima još pola godine do puta. Zaposlena je i ima redovna primanja, nitko ti ne kaže da morš imati 5000$ na račun prije apliciranja. Meni je stigao mail da trebam ispuniti nekakav medicinski upitnik gdje sam trebao stavljati odgovore „da“ ili „ne“ na pitanja tipa: „Imate li hepatitis“? Popunio sam i to misleći si ajde sad je ovo vjerojatno zadnje i dobivam vizu. I opet sam čekao kakvih tri tjedna dok opet nisam dobio mail s naslovom „Rquest for more information“. Ovaj put su me tražili da napišem sve Gabine podatke, pošto sam napisao da je ona moj suputnik i „carer“ te da moram obaviti „ medical examination“.
Odmah sam poslao Gabine podatke, a za pregled sam opet morao popuniti nekav formular. Tamo sam dobio „ID“ koji sam upisao u svoj account i tako sam dobio svoj „medical letter“. Zatim sam kliknuo da sam iz Hrvatske, na što mi je izbacilo da medicinski pregled trebam otići obaviti u Polikliniku na drugom kraju grada. Vidim ima adresa i broj telefona. Odlučim ja odmah nazvati i javi mi se glavni doktor. Objasnim mu sve, na što mi se stvarno činio kao super lik, ali govori on meni, poliklinika je na drugome katu, bez lifta. Super su oni svi to skupa smislili, šalji invalida na pregled na drugi kat! Kažem ja : Ok, pa mogu kod svoje doktorice po uputnicu i obavim sve na kvartu!? Govori on meni da nikako! Da su to sve oni propisali tako i da mora biti to sve točno tamo gdje piše, da samo kod njega mogu na pregled i da samo on može napraviti „posebnu“ fotku mene, s posebno propisanim fotoaparatom za neki dokumet. Kao točku na „i“, rekao mi je kako to sve moram platiti MINIMALNO 1800 kn. Ponudio se izaći mi u susret, da on dođe kod mene i da to obavimo, ali trebao sam mu organizirati prijevoz, da netko dođe po njega, pričeka ga i onda vozi nazad. Odlučio sam da je bolje da ja odem do njega ali da ponudi neki drugi prostor.
Par dana kasnije, otišao sam do njega, u neki njegov „drugi“ ured, gdje me pregledao i slikao sa svojim „posebnim“ fotićem (obični mali stari digitalac, bolje bi se sam uslikao sa svojim rukama) te mi dao uplatnicu (ne račun) i uputnicu za rentgen. Platio sam to 1800 kn, svoj najskuplji i najkraći pregled u životu. Rekao mi je da postoji šansa da me nakon svega još traže i nalaz fizijatra te nalaz krvi. Sljedeći dan sam odmah otišao u KBC Dubrava obaviti rentgen srca i pluća. Opet drugi kraj grada, za nešto što nema nikakve veze s mojim stanjem, situacijom ili ozlijedom. Ja sam slomio vrat i nepokretan sam, to je to! Srce i pluća su mi sasvim uredu i ustvari, on je samo trebao napisat da sam zdrav, što je po mojoj povijesti bolesti mogao zaključiti te napisati da sam sposoban za taj put. Između ostaloga, imam i godišnje osiguranje i napisao sam da ću sam snositi medicinske troškove tamo, ukoliko do njih dođe.
Kada sam obavio rentgen, oni su ga iste sekunde poslali njemu i ja sam po dolasku doma poslao njemu skenirane ostale nalaze (koje je on izdvojio dan ranije iz moje povijesti bolesti) jer eto, nije tamo imao printer/skener i mislio sam da ću ja to brže i bolje obaviti od njega. Zvao sam ga da mu kažem da sam sve obavio, da sam mu poslao nalaze i da ću na accountu za vizu kliknuti gumb kojim potvrđujem da sam sve obavio priložio. Govori on meni : Super, sad ću ja to! To je bilo u četvrtak, ako se ne varam, 06.06.2019. U petak, dan kasnije, poslao sam mu mail da ga pitam jel sredio sve? U srijedu, 12.06.2019, 4 dana kasnije, nema odgovora! Zovem ga da ga pitam i on mene u startu prekine i pita me : Pozdrav Slavene, ste mi poslali nalaze? Pa isuse, kažem mu, zvao sam vas odmah u četvrtak da sam obavio sve i da sam vam poslao nalaze. Na to on meni govori, ok, ima još 15 dana do roka predaje, nećemo brinuti! Pa bogati, obavio sam sve, potrošio dva dana, 1800 kn i još se išao zračit radi neke gluposti, a ti nisi mogao to obaviti, za šta ti treba 15 min.
Prošlo je par dana, nemam pojma što se događa, u kojoj je to sve fazi…planovi za Australiju su na „stand by-u“ i zove mene doktor, opet moram ispuniti nešto! Sada je to bio upitnik sa pitanjima o mojoj samostlnosti, da li se sam mogu prebaciti, kako obavljam wc, da li vozim auto, koja kolica koristim, da li mogu sam prati zube i jesti…itd.
Obavim sve, pozdravim se s doktorom i opet nemam blage veze u kojoj je to sad fazi. Nemam pojma da li je on dobio neku povratnu informaciju od njih pa je on sad mene zvao ili on još ni ono nije poslao? U međuvremenu se Gabi ponovo aplicirala, ovaj put s drugim računom i dobila je potvrdu da je viza odobrena, u svega par dana od apliciranja. Ja sam i dalje čekao, bez ikakvog saznanja što se dešava…užasno je stresno to sve bilo.
Stvarno sam postajao lud više. I tako, budim se neki dan, prvo provjeravam mail, što je zadnjih par tjedana postala rutina, i ugledavam mail i pokušavam otvoriti oči još više i jače da vidim da li ja to dobro vidim ili sanjam…bila je to potvrda da je moja viza odobrena! Nevjerovatno mi je da toliko gnjave u vezi tog, zamisli, imaš karte, smještaj, prijatelje…sve! Imaš i novce, ideš tamo turistički, potrošit pare i ne, napati se ti prvo pošteno! Čak su se i ljudi iz Australije zgražali jer nisu mogli vjerovati što sve moram prolaziti za vizu, pogotovo kao osoba s invaliditetom. Sva sreća da smo se išli aplicirati pola godine prije puta, inače bi popušili sve. Da nismo bukirali dva leta i smještaj u Austrajili i potrošili par tisuća kuna sigurno bi već odustali i otišli na Novi Zeland. Bez obzira na sve, užasno se veselim svemu vezanome za put u Australiju, osim tog leta od 14h.
Da li je itko od vas imao imalo približna iskustva kao i ja ili probleme s vizom?
