Početna stranica » Kolicima po Australiji 11. dio (Kuranda NP)

Kolicima po Australiji 11. dio (Kuranda NP)

by Slaven Škrobot
1,7K pregleda

Nakon doručka uz već poznato nam društvo raznih ptica i zvukova Dudo nas je odvezao do Freshweater stationa, stanice od kuda polazi vlak za Kurandu. Dogovor je bio da mi vlakom dođemo gore do vrha, a da nas Dubravko i Iva gore dočekaju s autom pa da idemo dalje. Stari željeznički muzej koji smo prije vlaka trebali posjetiti nije radio tako da smo prije polaska popili cugu na stanici. Dubravko nam opet nije dao da platimo karte (platio nam je karte i za Green Island, to sam zaboravio spomenuti). Mislim da je karta oko 45 AUD i čak imaju popust za kriple (treba priložiti concession card-invalidska kartica u Australiji-što mi naravno nemamo jer nismo Australci, ali lijepe oči prolaze skoro svuda).

Stanica

Osjećali smo se kao u nekom vesternu. Sve je starinski i u tom štihu. Vlak je stigao točno na vrijeme i s posebnom su me dizalicom digli gore. Bez obzira što su neki vagoni stariji i od 100 godina imaju svu aparaturu za osobe u kolicima. Sve je fino uredno i održavano, a za osobe u kolicima je namijenjen cijeli jedan vagon. Učvrstili su mi kolica s kukicama na podu i bili smo spremni za polazak! Imali smo sreće jer smo bili apsolutno sami u vagonu.

Vožnja

Posve ugodna i lagana vožnja trajala je kakvih sat i pol. Toliko zapravo ugodna da sam u jednom tunelu uspio zaspati. Krajolik je stvarno bio lijep i cijela vožnja podsjeća na vožnju vlakom sličnoj onoj na Šri Lanki koju ću nadam se, iskusiti ubrzo. Na putu smo prošli kroz 50 tunela i 20 mostova, a na pola puta smo imali kratko stajanje kako bi s vidikovca vidjeli Barron Falls.

Vlak se uspeo svakih 50m za 1m, sve dok nije dospio na visinu od 300 metara. Cijelim putem pratila nas je šuma, lijepi pogledi i pokoji slap. Žao nam je što nismo baš najbolje čuli razglas u vagonu i cijelu priču. Ono što smo pohvatali je da je na izgradnji pruge radilo preko 1000 radnika. 35 ih je poginulo od zmijskih ugriza i bolesti, a mnogi su ovdje dovodili cijele obitelji kako bi mogli biti s njima. Jedini uvjet za zaposlenje bio je da radnik ima svoj alat.

Dolazak

Na stanici su nas dočekali Iva i Dudo i krenuli smo prema drugom vidikovcu za Barron falls jer na onome prije ja nisam mogao izaći. Stanica je prepuna zelenila i šteta što ju nismo uspjeli pofotkati, nažalost ne možemo sve jer smo sami.

Barron Falls

Šetnica do vidikovca u potpunosti je prilagođena za kolica i nismo imali nikakvih problema do tamo osim što je Iva odustala na pola puta i odlučila nas pričekati. Doslovno smo šetali kroz krošnje velikih drveća sve do slapa. Slap me nije previše očarao budući da nije kišna sezona i nije niti bilo puno vode, ali kada sam gledao na fotkama stvarno zna izgledati zastrašujuće. Tu su nas odlučile napasti giganstske muhe, a vidjeli smo i neku pticu sličnu purici.

 

Kuranda

Nakon slapa prošetali smo gradićem Kurandom. Tu je nekoć bilo sjedište hipija, a danas se tu osjeti tek mali trag toga. Prošetali smo marketom gdje se može naći i vidjeti apsolutno svega, od baterija do žene obučene kao leptir na pitaj Boga čemu. Cijelim putem pratili su nas mirisi mirisnih štapića.

Cijeli grad je zapravo jedan mali market, prepun štandova, dućana i svakakvog šarenila. Ima stvarno svega, tako smo i ušli u dućan s krokodilovom kožom gdje je svoj život izgubilo na njih tisuće.

Nakon prefinog smoothija od manga posjetili smo i olupinu aviona čija je priča preduga da bih vam je ovdje napisao, a ispod njega se nalazio i gušter koji je svoj hlad pronašao upravo ispod aviona.

Kuranda Skyrail

Žičarom nas je počastio Dubravko, i to je inzistirao na onoj s prozirnim dnom u nadi da će mene biti previše strah. Vožnja od cca 30 min, uz jedno presjedanje prošla je poprilično brzo. Bilo je fora gledati cijelu šumu iz ptičje perspektive uz pogled na ocean. Kao šlag na tortu, jako simpatična bakica nam je poklonila fotografiju iz žičare za koju baš i nismo htjeli izdvojiti  20 AUD.

Palm Cove

Na putu za Palm Cove zaustavili smo se u Trinity beach i iza jednog ugla dočekalo nas je iznenađenje! Klokani! I to ne jedan već cijela grupa klokana na čelu s majkom koja je imala malog klokanića u tobolcu. I oni samo tako lutaju okolo među kućama, kao neka banda. Bilo nam je ful kul konačno vidjet klokana uživo i u „divljini“.

Po dolasku u Palm Cove otišli smo pogledati palme te prošetati uz plažu. Na svim ulazima u plažu postoje znakovi (kao što vidite na slikama) opasnosti od krokodila i meduza. Ukoliko se odlučite okupati, kupanje je na vlastiti rizik i oni ne snose nikakvu odgovornost za vas. Svi znakovi imaju natpis na njemačkom jeziku jer krokodili navodno najviše vole Nijemce.

Nakon što smo se prošetali i dočekali zalazak sunca otišli smo pojesti večeru u restoran te se uputili prema kući.

Ostatak večeri smo naravno proveli na terasi…mogli bi doslovno živjeti na njoj…

Moglo bi vam se svidjeti

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više