Home Australija Kolicima po Australiji 17. dio (Australia Zoo)

Kolicima po Australiji 17. dio (Australia Zoo)

by Slaven Škrobot
1030 pregleda

Michael nam je pomogao staviti me u kolica i na stolu nas je već dočekao obilan doručak koji nam je pripremila Robin. Bilo je tu svega za samo nas dvoje, a dobru podlogu smo trebali za dugi dan. Nakon doručka i kratkog boravka u vrtu igrajući se s njihovim psom krenuli smo prema Australian ZOO-u. S obzirom da goste nisu imali, Robin i Michael su isto odlučili ići u ZOO jer kako kažu, sram ih je da još nisu bili, a toliko dugo već žive ovdje.

 

Steve Irwin

O Steve Irwinu nije potrebno predstavljanje i pisanje, ali o njegovom zoološkom vrtu je. Iako ni sam nisam ljubitelj zooloških vrtova i jako volim životinje, i dalje sam mišljenja da ovo nije ZOO kao i svaki drugi. To ne znači da ga se u potpunosti treba odobravati, ali je najbolje od onoga što postoji i ako već takva mjesta  trebaju postojati onda trebaju osigurati sve najbolje za životinje i konstantno težiti poboljšanju uvjeta. Od kad sam prvi put počeo gledati epizode Stewe Irwina htio sam posjetiti ovaj ZOO i on je bio i jedini koji sam posjetio u Australiji. Danas ovaj ZOO vode Steve-ova žena, kćer i sin.

Australia ZOO

Nakon sat i pol vožnje stigli smo pred ZOO! Rekao nam je to ogroman plakat na ulazu na kojem se nalazi sam Steve Irwin, osnivač ovog parka. Ulaz smo platili 45 AUD po osobi plus 2 AUD za obilazak ambulante za životinje koji se nalazi malo izvan parka. Na blagajni smo dobili kartu i odmah sam rekao Gabi kako mi se čini da park i ne izgleda tako veliko. Sljedećih šest i pol sata lutali smo ovim mjestom…

Gdje prvo?

Odmah po ulasku dočekao nas je fora gušter koji slobodno luta okolo. Ušli smo u prvi dio gdje smo vidjeli komodo zmaja, najvećeg australskog guštera (Perentie) i svakakve moguće reptile i gmazove.

Do info centra vidjeli smo krokodile, iguane, kornjače , tasmanijskog vraga i koale. Ulaz u info centar nalikuje Importane-u kod glavnog kolodvora. Masa ljudi, sa svake strane dućani, suvenirnice, ovo, ono…tvornica para! U redu za fotkanje s koalom preko 100 ljudi…kaos!

 

Na info pultu kupili  smo hranu i tip  nam je rekao  da druženje s gepardom  koje sam jak htio nije moguće jer nije prilagođeno…naravno, zašto bi ja bio te sreće? Nema veze…izabrao sam  žirafe! U 14:00 smo morali biti na drugome kraju zoološkog, a u 14:30 je počinjala predstava s tigrovima koja je u blizini pa smo tako i prilagodili naš plan i rutu.

Vrućina

Hodali smo i hodali…vrućina je bila nesnosna i na svakom mogućem uglu tražili smo hlad i aparat s pitkom vodom. Ruksaci na leđima nisu nam olakšavali stvari i ne znam ni sam što smo sve natrpali u njih da su bili tako teški. Sunce je ovdje valjda tri puta jače nego kod nas, baš osjetiš kako te prži!

Na ovome potezu vidjeli smo  i pospanog dinga, cassowary-e od kojih se jedan baš kupao i  binturonga, nešto kao crvena panda samo što je ovaj crni i aktivan po noći.

 

Žirafe

Kod žirafa ljudi masu, ženska koja to vodi rekla nam je  da sjednemo jer ćemo mi ići zadnji. Fala Bogu, skuhali smo se i trebao nam je odmor. Moje tijelo tražilo je tekućine i šećera te smo to vrijeme iskoristili za odmor, hranu i hlađenje. Taman se sve  fino raščistilo i rekoh bit ćemo sami i u tom je trenu došao  je vlakić pun ljudi i  klinaca, školaraca…derali su se, skakali i vikali…valjda dva razreda! Koma!

Zamah rukom prema nama od strane  voditeljice značio je da je red na nama. Došli smo na plato s žirafama  gdje je Gabi dobila cijelu granu akacije i žirafe su već posve istrenirane došle do nas! Kako su izgledale kul i elegantno! Opušteno i drago! No, kad je jedna povukla granu mislio sam da će Gabi letjeti preko ograde. Fotka je pala i sada je bio red na meni samome, da ih hranim s mrkvom. Čim se Gabi odmaknula žirafe su se uplašile i pobjegle, ne vide baš često nekoga u kolicima i to je ovim, inače jako opreznim životinjama bilo nešto sasvim novo i vjerojatno se nisu osjećale ugodno i sigurno.

Mrkva, žirafe i ja!

Držao sam tako mrkvu u ruci kakvih pet minuta i čekao da se opuste. Mic po mic, približavale su mi se, skroz oprezno. Najmanji krivi pokret uplašio bi ih i više se ne bi vratile. Dvije su se konačno odvažile prići bliže, a jedna je nedugo zatim krenula prema mrkvi i oprezno ju uzela. Procijenila me tako odmah kao nekog tko nije prijetnja i značilo je to da možemo biti frendovi!  Podijelio sam im 6-7 mrkvi dok sam ih s zadnjom  odlučio malo zezati i ne prepustiti im ju tako lako.

Jedna mi je prišla i uhvatila se svojim ogromno-dugačkim jezikom oko moje ruke i kako ja nisam popuštao, njezin jezik omotavao se oko i između mojih prstiju sve više i jače, kao veliki krak od hobotnice!  Na kraju me pobijedila svojim manevrima s dugim i ljepljivim jezikom! Za kraj sam htio staviti mrkvu u  usta da ju uzme, ali to mi nisu dali.

Žirafe su u Tanzaniji bile moja najveća želja, uz geparda. Tako ih je fora gledati kada onako graciozno hodaju kroz polja akacija ili kad im onako smiješno samo izvire glava iz drveća. Baš mi je drago da sam ovo doživio i odabrao.

Nosorozi, zebre i merkati bili su zadnje što smo vidjeli u afričkom dijelu parka, prije nego smo se uputili prema tigrovima. Za razliku od dosadnih zebri, vidjeti ovako velike i zdrave nosoroge bio je rijedak prizor. Cijeli afrički štih začinio je maleni merkat stojeći na dvije noge i kao periskop pozirajući posjetiteljima.

Šou s tigrovima

Na šou s tigrovima došli smo točno na vrijeme i tu smo sreli naše domaćine, Michaela i Robin. Svi zajedno, smjestili smo se u hlad pored jednog od stakala i čim sam se parkirao, jedna od ukrotiteljica/trenerica došla je do stakla i doslovno ga obrisala samo ispred mene! Michael je komentirao kako sam joj se sigurno dopao! Možda je bilo i radi sažaljenja…tko će to znati? Jedno od tog dvoje sigurno jer ubrzo je dovela prekrasnog tigra ravno ispred mene, samo za moje oči!

Nakon što je izašao hunter, drugi tigar od tri koja se ovdje nalaze i nakon što su s njim prošetali okolo drugi ukrotitelji , ženska je s njim opet krenula prema meni. Tigar je držao glavu pognutom, a kako se približavao prema meni polako ju je dizao, sve do trenutka kad se nismo pogledali u oči. Bile su to neke drugačije oči…reflektirajuće srebrno-plave boje, kao srebrne pikule i nešto što do sada nisam vidio. Osjetio sam nešto neobjašnjivo u tom trenutku, osjetio sam koliko je ova prekrasna životinja veličanstvena. Osjetilo se to u njegovim kretnjama, očima i prekrasnim bojama. Jaguar i tigar su mi vjerojatno najdraže životinje iz porodice mačaka. Tek kada sam se vratio u Zagreb, saznao sam da je tigar hunter zapravo!

Otok

Otok usred parka dom je papigama, zmijama i lemurima. Osim što smo vidjeli ogromne zmijetine i lijepe papige, bili smo te sreće da smo stigli točno na vrijeme kada su lemuri bili na slobodi i slobodno šetali oko ljudi. Totalno smiješne i otkačene životinjice! Jedan je bandit čak uspio i pobjeći tako da su ga tražili po cijelom otoku.

Koala walk

Kako je već postajalo kasno, požurili smo prema Koala walk-u. Tu su bile koale na drvećima koje si mogao maziti dok su se gušteri slobodno kretali oko nas, zapravo, oni se slobodno kreću po cijelom parku.

Iz Koala walka ušli smo u dio koji je imitacija kišne šume pa sve prska okolo i puno je ptica i zvukova.

Do mjesta s reptilima i gmazovima presreo nas je wombat. U tom djelu smo pak vidjeli najotrovnije zmije svijeta, kameleona, kostur pitona i još neke guštere.

Klokani

Zadnji dio Koala walka bila je velika livada gdje se možeš družiti s klokanima. Skoro ni jedan nije htio  hranu…došli smo  prekasno i vjerojatno su ih sve ljudi našopali do te mjere da su  jedva disali, što se mogli i zaključiti jer su većina njih ležali kao krepane ribe. Ni jednog nije bilo previše briga za nas…mogao sam im raditi što me volja…

U zadnjem dijelu parka vidjeli smo emue, svakakve čaplje, rode i šta god. Tu su bile i echidne, a vidjeli smo i kukubare.  Muški emu se glasa doslovno kao dinosaur!

 

Šećer na kraju

Kako smo žurili prema izlazu, iza jednog ugla otvorio se nagli pogled na dugi puteljak i nasred njega nalazio se umjetni dinosaur! Malo je reći da smo se oboje usrali, priznajem!

Bilo je već 17:00, a park se zatvarao u 17:30, a još smo morali pokupiti fotke od susreta s žirafama!

Na samome izlazu uočili smo klokanicu s malim klokanom u tobolcu i nevjerojatno, ona je bila najzainteresiraniji klokan od svih! Jela mi je iz ruke i gurala glavu u vrećicu dok je mališan tu i tamo provirio van i vrpoljio se po tobolcu.

U zadnji čas pokupili smo fotke i izašli van iz parka i kako je već bilo kasno, odlučili smo propustiti ambulantu i krenuli smo prema Glass House Mountains kako bi uhvatili zalazak sunca.

Šest i pol sati proveli smo u zoološkom bokte! Gabi  me sa smiješkom pitala da li još uvijek mislim da je mali?

Glass House Mountains

Nakon 15-minutne vožnje kroz gustu i lijepu šumu stigli smo do vidikovca koji nas nije impresionirao. Odmah smo požalili što nismo stali pet minuta prije na jednog čistini s koje se pružao fantastičan pogled na planine, deset puta bolji od ovoga! No tad je već bilo prekasno jer je sunce zašlo čim smo došli.

Gladni i umorni stigli smo u Noosu s tek jednim kratkim i posljednjim zaustavljanjem u podnožju planine. U Noosi smo u supermarketu kupili potrepštine za sutrašnji dan i nešto za jest te otišli u smještaj.

You may also like

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više