U Cairns smo sletjeli u mrkli mrak, oko 18:00. Čudno je biti na tako toplom mjestu, a da tako rano pada mrak. Nakon što su svi izašli iz aviona, po nas su došli tip i ženska i rekli nam da oni mene ne smiju dizati i kako moramo koristiti „nosač“ koji se treba zavući ispod mene i onda me četvero ljudi prebacuje na aisle chair kako bi rasporedili težinu. Mislim si, pa svejedno me moraju podići ako to žele staviti ispod mene? Svi su se namučili i bilo je to puno kompliciranije nego da u me dvoje primili i prebacili.
Ispod aviona dočekala su nas još četiri krupna tipa. Njih šestero doslovno je mozgalo dvije minute kako da oni mene prebace. Zapravo, to je toliko glupo djelovalo da je Gabi izgubila strpljenje i odlučila me primiti gore da me prebaci pored svih ovih mrcina.
Mali svijet
Na aerodromu nas je dočekao Dubravko, čovjek koji mi se zapravo prvi javio preko bloga kako bi mi ponudio smještaj. On i njegova žena Iva preselili su se u Australiju prije više od 30 godina. Pola godine, preko ljeta, žive u Melbourneu, a kad zahladi tamo onda sele u tropske krajeve, u Cairns. Odlučili su nas tako ugostiti u svojoj prekrasnoj kući na vrhu brda i kada mi je poslao fotke kuće mislio sam da je to neka zajebancija ili da je neki luđak koji će nam tamo izvaditi bubrege. No, ubrzo smo izgradili prijateljski odnos i Dudo mi je dosta pomogao i oko organizacije puta. Na kraju smo skužili da je Dudo davno radio s mojim starim u Končaru i da su tad čak bili i frendovi.
Dudo je inače magistar elektronike dok je Iva magistar ekonomije i zahvaljujući tome što su tada ta zanimanja bila vrlo tražena u Australiji odlučili su se na život na tom kontinentu, u nadi za boljim i kvalitetnijim životom. Tamo su tako shvatili da im je velika životna želja pomaganje ljudima pa su se odlučili na studij psihologije te 2005. godine postali i magistri psihologije. Danas oboje rade kao psiholozi u Melbourne-u.
Rent-a-car
S obzirom da nam rent-a-car nije bio na aerodromu, što baš i nismo shvatili jer su „upute“ bile poprilično nejasne, na stanici za shuttle bus smo telefonskim pozivom saznali da bus nije prilagođen. Odlučili smo da je najjednostavnije da s Dudovim autom svi zajedno odemo do rent-a-cara, nekih 15-tak minuta od aerodroma.
Cairns
U rent-a-caru smo pokupili naš, sad već, treći rent-a-car i krenuli prema IvI koja nas je čekala u kući. Cairns se nalazi u tropskoj klimi i grad je nevjerojatno zelen. Iako je bio mrak i nisam previše vidio, sve je puno zelenila, pogotovo palmi i na svakom koraku se može vidjeti, a pogotovo čuti neka životinja, najviše ptice. Samo do kuće sam vidio valjda pet različitih vrsta palmi. Javne rasvjete baš i nema tako da je sve u mraku.
Rezidencija Jurković
Kuća se nalazi na vrhu brda pa se logično, vozi uz brdo. Tu se nalaze samo dobre i velike kuće, s lijepim vrtovima i sve je jako lijepo uređeno i održavano, kao da ste na Beverly Hillsu. Pred kućom nas je pozdravila neka kreštava i presmiješna ptičurina i tu nas je dočekala Iva.
Kuća je prekrasna, nema se šta više reći osim toga i nikada do sada još nisam bio u takvoj kući. Sjeli smo na ogromnu terasu s bazenom koja gleda na cijeli grad, ocean i koraljni greben. Iva je pripremila večeru i kolače i odmah smo znali da ćemo ovdje jako fino jesti jer je Iva odlična kuharica. Uz večeru, osim Duda i Ive, društvo su nam pravili mali gekoni na stropu i svakakvi egzotični zvukovi životinja iz obližnje šume. Bilo je posebno otići spavati uz sve te zvukove i imali smo osjećaj kao da smo na safariju.
Prvo jutro u Cairnsu
Nakon doručka uz prekrasan pogled i zvukove životinja uputili smo se prema hangaru gdje smo imali dogovorenu vožnju s helikopterom. Prije puta u Australiju, kada sam planirao sve, htio sam koraljni greben doživjeti iz zraka. Tu sam naišao na problem jer nitko od zaposlenih po zakonu ne smije dizati više od 20 kg. To je značilo da mi baš nitko nije htio pomoći oko ulaska u helikopter i da stvar bude još bolja, rekli su mi kako ne smijem sjediti pored prolaza jer u slučaju nužde moram moći otvoriti vrata.
Nakon hrpetine mailova, natezanja i prepucavanja, našao sam jedinu kompaniju koja me htjela voziti u ovakvoj situaciji. Cijena prava sitnica, 400 dolara za pola sata vožnje helikopterom iznad koraljnog grebena.
Helikopter
U helikopter su nam pomogli staviti me pilot i još dvoje zaposlenika. Sama vožnja trajala je kakvih 35 minuta i mogu reći da mi je helikopter puno draži od aviona, baš je onako kul. Pogotovo slijetanje jer sam si odmah zamislio marince iz američkih filmova kako slijeću u rižina polja.
Što se grebena tiče, prva stvar koju smo vidjeli je bila Green Island, koji ćemo kasnije i posjetiti, a zatim smo kružili oko Arlington reefa. Nismo imali previše sreće s vremenom jer nam se naoblačilo i zasivilo tako da nismo dobili boje grebena koje smo priželjkivali. Iako greben djeluje izblijedjelo i „mrtvo“ na nekim mjestima, nije mi bilo žao novaca , pogotovo radi vožnje helikoptera.
Brzi obilazak grada
Dudo nas je provozao Cairnsom i sjeli smo popiti kratku cugu prije ukrcaja na brod za Green Island, otok star preko 6.000 godina te označava početak velikog koraljnog grebena. Cairns je manji turistički grad za koji nažalost nismo imali vremena, čini se simpa na prvu, ali opet, ništa posebno što se ne smije propustiti. Da smo imali više vremena, svakako bi ga detaljnije obišli.
Nemamo sreće
Vožnja do otoka trajala je kakvih sat vremena katamaranom i u tom se periodu vrijeme uspjelo totalno pogoršati. Uhvatili su nas oblaci, veliki valovi pa čak i kiša. Moj optimizam nije pomogao. Na ekranu se cijelo vrijeme ponavljao neki glupi i kratki sigurnosni filmić, a kroz prozor se apsolutno ništa nije vidjelo od kiše plus što su bili prilično prljavi, tako da je to bila jedna poprilično dosadna vožnja, može se reći.
Green Island
Na otoku nas je dočekao i prilično jak vjetar i s obzirom na tmurno vrijeme odlučio sam da se ovdje ipak neću kupati jer mi je već bilo hladno.
Prvo smo se odlučili za šetnju otokom jer je cijeli prilagođen stazicama i za obilazak cijelog otoka potrebno je kakvih pola sata. Na početku otoka nalazi se kafić, restoran i suvenirnica dok se u sredini otoka nalazi mali zoološki vrt u kojemu ima svašta, čak imaju i krokodile. Sve za turizam!
Cijeli se otočić nalazi u mini prašumi tako da smo kroz cijelu šetnicu bili okruženi gustim raslinjem, a putem su nas pratile neke smeđe ptičice dok su se u dubini šume glasale neke druge ptice i to kao duhovi!
Sok od manga
Nakon šetnice smjestili smo se na plažu. Gabi se odlučila za ronjenje, a Dudo i ja za ispijanje sokova. On sok od naranče, a ja sok od manga, meni omiljeni! Iskoristio sam slobodno vrijeme izvan kolica za ležanje na plaži i odmaranje. Gabi nažalost nije vidjela ništa osim morskih algi, ali nema veze, bar se konačno oprala, bilo je to dobro za sve nas!
Najdraža terasa
Večer smo proveli na našoj najdražoj terasi, u Jurković rezidenciji, a nakon fine večere koju nam je opet pripremila Iva, Gabi i Dudo su se okupali u bazenu.
