Home Australija Kolicima po Australiji 12. dio (Daintree Rainforest – Najstarija prašuma svijeta)

Kolicima po Australiji 12. dio (Daintree Rainforest – Najstarija prašuma svijeta)

by Slaven Škrobot
1090 pregleda

Došao je i taj dan da testiramo naš novi auto i rano ujutro krenuli smo prema Port Douglasu gdje nas je dočekao naš 82-godišnji vodič Pete. Vodič za Daintree Rainforest, najstariju prašumu na svijetu!

Kako kolicima u najstariju prašumu svijeta?

Gotovo sve agencije koje vode turiste na izlete po prašumi putuju nekakvim mini busevima. S obzirom da busevi imaju stepenice na ulazu, i to poprilično visoke, i s obzirom na australski zakon o zabrani dizanja više od 20 kg,  ja sam dobio odjeb na apsolutno sve upite za izlet.

Kako su privatne ture za dvije osobe za jedan dan koštale abnormalnih 1500 AUD, što je bilo neprihvatljivo, došao sam na ideju da pošaljem par upita raznim vodičima s prijedlogom da ih mi pokupimo i vozimo, a da oni samo budu vodiči. Gabi nije htjela spavati u prašumi (radi životinja) i nije joj bilo svejedno samoj voziti po prašumi tako da je ovo bila jedina preostala opcija.

Javio sam se tako 15-tak vodiča i svi su bili poprilično skupi, samo jedan mi je ponudio cijenu od 320 AUD za nas dvoje. Čovjek se predstavio kao Pete i započeli smo s planiranjem. Objasnio sam naravno cijelu svoju situaciju i čovjek se javio, kako mi je napisao, jer mu se svidjelo što sam napisao da bez obzira na moje stanje tamo želim ići.

Planiranje

Nakon par mailova upitao sam ga, čisto ovako, koliko ima godina? Napisao mi je da ima 82 godine! Čak nisam ni pomislio da je zajebancija, otišao sam mu na stranicu i pronašao njegovu fotku. Na fotki nije izgledao staro, zapravo izgledao je kao onaj pravi old school vodič za safari, David Atteborough stil. To mi je bilo prekul i pitao sam čovjeka da li će on to moći, samnom i to, s obzirom da će me trebati dizati? Napisao mi je „Ne vidim problem ni u čemu ako mi tvoja cura pokaže što trebam raditi“. U tom me trenutku tip kupio! Totalno me uvjerio i volim kada su ljudi tako odlučni, samopouzdani i hrabri. Nije me dalje brinulo ništa!

Parking

Dolaskom na dogovoreni parking jedino što tamo nalazilo bio  je ogroman džip krem boje, baš onaj kao za safari. Na džipu, prekriženih ruku, bio je naslonjen djedica. Pete! Kada sam ga ugledao, onako mršavog kako se gega, prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je „Isuse, ovaj će se raspasti kada me podigne“. Uz krezubi simpatični osmijeh pružio nam je ruku. Odmah smo nekako „kliknuli“ i već se počelo s forama, bome je dobar s 82!

Zeleni mravi

Nije prošlo ni pet minuta od upoznavanja i Pete se bacio u ulogu vodiča, i to ne sasvim normalnog, dosadnog vodiča! Odveo nas je na drugi kraj parkinga i pokazao nam je klupko lišća na drvetu koje je zapravo bilo gnijezdo zelenih mrava!

Rekao nam je kako su zeleni mravi itekako jestivi i kako su jako dobri za sinuse. Zgnječio je par mrava među prstima i dao ih je Gabi da ih „inhalira“. I stvarno imaju specifičan miris. Ja sam se totalno prepustio Pete-u i pod dojmom kao da se nalazimo u nekom BBC-evom dokumentarcu pojeo desetak mrava. Bili su poprilično kiselkasti, ali smazao sam ih bez problema.

Pete

Pete je zapravo rođeni Kenijac. Roditelji su mu bili Britanci, a kako mu je otac služio u britanskoj mornarici ponuđena im je zemlja na istoku Afrike, točnije, u Keniji. Tamo su otvorili plantažu čaja dok je Pete diplomirao šumarstvo i jedna od glavnih odgovornosti  bila mu je pračenje krivolovaca. Kako je bio stručnjak za praćenje, kasnije ga je angažirala i Kenijska vlada te je vodio vojsku u borbi protiv krivolovaca. Pete je radio i kao profesionalni vodič na safariju. Nakon što se oženio i kada je u Kenji izbio rat, Pete-ova obitelj je protjerana iz Kenije tako da su mu se roditlji odselii na jug Afrike dok je Pete sa ženoj otišao u Papua Novu Gvineju. Tamo se bavio uzgojem čaja i kakaa sve dok mu žena nje umrla, 27 godina nakon preseljenja. Tada se, s četvero djece odselio u Australiju gdje je počeo raditi kao vodič u Daintree prašumi.Tu je na jdnoj od tura upoznao sadašnju ženu Pix.

Osim toga, Pete je u mldosti bio pravi avanturist. Tako se popeo na K2, vodio je ljude na Kilimanjaro a motorom je obišao veći dio Azije od kojeg mu je najdraži put, kako je rekao, bio kroz Afganistan.

Solar Whispers cruise

Na putu do rijeke Pete nam je pokazao svete aboriđinske simbole, na vrhu planine pokraj koje smo prolazili. Nažalost, ispričao je previše toga pa nismo uspjeli sve zapamtiti. Cijelim putem pratile su nas beskrajna polja šećerne trske, farme čaja, kozica (nisam ni znao da postoje), zelenila i tu i tamo koja skupina kravica.

Došli smo do broda prvi, čak pola sata ranije tako da smo imali dosta vremena za opustiti se i uživati na suncu jer ovo je do sada bio najljepši i najtopliji dan u Cairnsu. Kupili smo karte i Pete nam je tu pokazao svakakve biljke, a jednu je Gabi čak i degustirala. Ona najzanimljivija bila je biljka koja se stiskala i uvlačila u sebe na svaki naš dodir.

Daintree River

Brod baš i nije bio previše prilagođen, tj. on je, ali ulaz nije. Preko krme su me u kolicima prenijeli na brod i smjestili me na provu broda, tik uz kapetana i vodiča. Pete je dobio besplatan upad tako da je i on išao s nama.

Sama plovidba po ovoj rijeci bila je posebna. Dodano na to da smo vidjeli krokodile u prirodnom staništu činila je ovaj izlet već itekako isplativim. Ploveći kroz guštu šumetinu ušli smo u jedan uži dio rijeke gdje su uz obalu prevladavali mangrovi. Osjećaj je bio kao da se nalazimo u Amazoni i doslovno sam mogao dodirivati grane iz broda. Nismo imali previše sreće s velikim krokodilima jer smo došli pred sami početak ljeta, a krokodili su tada poprilično neaktivni, zabijeni na dno rijeke gdje se hlade i štede energiju. Par malih smo ipak vidjeli, bilo je tu i svakakvih ptica uz razne zvukove iz dubina šume.

Vožnja je trajala kakvih 60 minuta i platili smo ju, koliko se sjećam 25 AUD po osobi. Brod je na solarni pogon tako da je jako tih i ne zagađuje okoliš, a cijela ekipa je jako ljubazna i susretljiva te se kapetan čini kao pravi znalac. Uz to što smo vidjeli krokodile, izlet je bio jako edukativan. Jeste li znali da krokodil na donjoj čeljusti ima senzore pomoću kojih osjeti vibracije na površini vode udaljenim čak do  1.3 km!?

Trajekt

Kako bi se prešlo u Daintree nacionalni park, morali smo pomoću trajekta preći rijeku. Plaćanje od kakvih 20 AUD po osobi izbjegli smo zahvaljujući Pete-u koji nas je besplatno ubacio. Petominutna vožnja malim trajektom, za svega dvadesetak auta, koji se pomoću motora na obali i velikog kabla vuče s jedne strane rijeke na drugu, prošla je za čas.

Daintree Rainforest

 Sa starosti od oko 135 milijuna godina, najstarija je kišna prašuma na svijetu, starija čak i od Amazone. Jedino je mjesto na svijetu gdje se susreću dva prirodna fenomena s popisa svjetske baštine, kišna prašuma i veliki koraljni greben. Susreću se na mjestu pod nazivom „Cape Tribulation“. Ime je nastalo nakon što se James Cook sa svojim brodom nasukao i izjavio „here began all our troubles“.

S obzirom da se rt nalazio na najsjevernijoj točci našeg plana, prvo smo se uputili tamo kako bi se polako spuštali prema nazad, a rt je ujedno bio i moja najveća želja na ovom izletu.

Na putu do rt-a napravili smo kratku pauzu na jednom od vidikovaca…

Cape Tribulation

Iako se cijelo ovo područje nalazi u poprilično divljem okruženju, sve je dobro uređeno i djelomično prilagođeno sa stazicama, parkinzima, a ponegdje i s wc-ima. Na samome ulazu na plažu nalaze se razne table s upozorenjima, pa su tako tu upozorenja za krokodile, meduze, a i ocat koji je predviđen za to da se namažete njime ukoliko vas opeče meduza.

Stojeći na samome ulazu u plažu i gledajući prema njoj osjećao sam tu neku pustu divljinu i „netaknutost“.

Plaža

Sama plaža je ogromna i doslovno smo bili sami ovdje uz svega par ljudi. Pete nam je svašta ispričao, a na samoj plaži naišli smo na bezbroj malenih pješčanih kuglica za koje smo naučili da ih izbacuju rakovi nakon što iz pijeska pojedu sve što se pojest da. To je navodno najčišći pijesak koji možeš imati i tako se točno vidi jedna polovica plaže s običnim žućkastim pijeskom dok je druga prekrivena sivim „svjetlucavim“ filtriranim pijeskom. Naravno da sam si malo ugrabio za doma. Bilo je ovo definitivno najdalje i najzabačenije mjesto koje smo posjetili u Australiji do sada!

Piknik

Nakon plaže i vidikovca na vrhu planine s kojeg seže pogled na cijeli zaljev vratili smo se do ulaza i  iskoristili vrijeme za naš mali piknik. Peteova žena Pix pripremila nam je sendviče i voće u stilu lunch paketa. Oko nas su hodale neke smiješne ptice i Pete nam je rekao da te ptice rade najveća gnijezda na svijetu, čak 13m promjera!

Cassowary

Cassowary ptica zaštitni je znak ovog područja, jako je rijetka i zaštićena je vrsta. Postoji mogućnost da ju se ugleda u divljini i na svakome koraku se nalaze prometni znakovi koji upozoravaju na nju. Zna biti vrlo opasna, pogotovo kada ima mlade i doslovno te može ubiti sa svojim nogama. Na putu do Madja šetnice naišli smo na jedan modificirani i smiješni znak koji je sad već popularno mjesto za naslikavanje.

Madja boardwalk

Po dolasku na Madja šetnicu Pete je izvadio svoju aparaturu i bacio se na kuhanje kave i čaja. Iz svoje prastare kutije ponudio nam je veliki izbor čajeva i ja sam se odlučio za “Australian afternoon”.

Dvosatna šetnja po najstarijoj prašumi na svijetu uz Pete-ovu edukaciju bilo je još jedno posebno iskustvo! Upoznat sa svakakvim biljkama i pričama, osjećao sam se kao u nekom dokumentarcu.

Malo tko bi vjerovao, ali na ovom području zapravo i nema nešto životinja. Uz pokoju bubu i pauka nismo vidjeli apsolutno ništa drugo!

Cijela staza je prilagođena za kolica, i to toliko dobro da sam se cijelim putem sam gurao bez ikakvih problema.

Od svih biljaka možda su mi se najviše svidjele paleme s ogromnim okruglim listovima koji se za vrijeme oluja saviju i sakupe kako bi bile što manje i zaštitile se.

 

Povratak

Kako je sunce počelo zalaziti, zadovoljni iskustvom, nismo htjeli ništa forsirati te smo se uputili nazad do Port Douglasa, do parkinga gdje smo pokupili Pete-a. Na putu smo stali na par plaža, a na jednoj plaži prije trajekta dočekali su nas nekakvi hipiji, borci za zemlju. Imali su svakakve table, ukrase i transparente s natpisima „peace“ itd. Ovdje smo vidjeli i prve, pretpostavljam kontrolirane požare koji su sasvim normalna pojava. Izazivaju ih namjerno, pred ljeto, kako bi se izbjegli veliki požari u suhim i vrućim periodima.

 

Problemi s plaćanjem

Na parkingu sam htio izvršiti plaćanje Pete-u preko kartice, da ne trošim keš. Kada je Pete umetnuo karticu u uređaj izbacilo mu je error, a ja sam u isto vrijeme dobio obavijest da je plaćanje prošlo no, novce mi s računa nisu skinuli. U manjku ideja što da učinimo dao sam mu 320 AUD u kešu u slučaju da ništa nije prošlu. Sutra ionako prolazimo ovuda tako da nema problema.

Cairns

Nakon sat i pol stigli smo u rezidenciju puni dojmova. Dan koji sam mislio da će biti najnaporniji skoro pa nisam ni osjetio. Ostatak večeri proveli smo u društvu Ive i Dubravka, a za večeru smo naručili pizze.

Sutra je naš zadnji dan u Cairnsu i jako nam je žao što odlazimo, ali nema druge, tako smo izabrali, da što više vidimo i bez dužih zaustavljanja!

You may also like

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više