Home Australija Kolicima po Australiji 15. dio (Panoramski let iznad Velikog Koraljnog Grebena, Rockhampton i Hervey Bay)

Kolicima po Australiji 15. dio (Panoramski let iznad Velikog Koraljnog Grebena, Rockhampton i Hervey Bay)

by Slaven Škrobot
359 pregleda

Današnja plan je bio stići do Rockhamptona ili kako ga zovu „Beef Capital of Australia“. Na putu do njega odlučili smo se za panoramski let avionom iznad južnog Velikog koraljnog grebena te napraviti još par stajanja jer nas od Rockamptona dijeli ravno 9 sati čiste vožnje.

Jutarnja žrtva za prebacivanje mene u kolica i auto bio je tip koji je sjedio u wi-fi zoni i to je uvijek kao neki poklon-iznenađenje, jer nikad ne znam koga će Gabi dofurati za pomoć. S obzirom da smo žurili na let, nisam stigao i nisam se sjetio snimiti naš hostel resort koji je doslovno bio u džungli.

Veliki koraljni greben 2. put

Kada sam izrazio želju za koraljnim grebenom ovo je bila lokacija koju sam zapravo htio od početka. S obzirom da me nitko nije htio uzet na helikopter otišli smo helikopterom na turu  u Cairnsu, a ovo je bio plan b za koji smo se ipak odlučili, tj. za koji sam Gabi uspio nagovoriti.

Na pultu nas je dočekao tip s tabelom i upitao me:

  • Tip: Are you Slaven?
  • Ja: Yes
  • Tip: Can you walk?
  • Ja: No
  • Tip: Not at all?
  • Ja: No
  • Tip: Hmmm….ok

Nije da im nisam apsolutno sve napisao u mailu i lik se svejedno čudio kao pura dreku. Odradili smo desetominutni brifing o sigurnosti i stigli pred avion. Avion je imao raspored sjedala 2-2-2 s tim da je ulaz bio na zadnjem sjedalu. Petero ljudi se već smjestilo prije nas i jedino su zadnja dva sjedala ostala prazna. Kada smo se dogovarali, rekli su mi kako radi sigurnosnih razloga ne smijem sjediti pored vrata tako da mi je jedini logičan izbor bio da sjednem na zadnje, dalje sjedalo.

Čovjek me pogledao i rekao mi je da ja trebam sjesti odmah iza pilota. Nagnuo sam se prema ulazu aviona i odmah primijetio da to neće biti moguće. Ulazak u avion je na visini od 1.5m, dok je razmak između sjedala svega 20 cm, a strop visok možda nešto iznad jednog metra. Rekao sam mu odmah da to nije moguće i da me tri najjača tipa na svijetu tamo ne bi stavila te da je logično da idem na sjedalo koje sam i zamislio. Počešao se po glavi i rekao „ok“.

Tek kad sam mu iz trećeg pokušaja objasnio da nam treba i pomoć treće osobe jer pilot nije htio pomoći, pozvao je tamo nekog tipa. Proces ubacivanja mene u avion nije izgledao nimalo lijepo, a vjerujem da je i bilo jako teško. U tom postupku zabili su me baš onako fino dva puta glavom u metalni krov, a bolje da ne znate kako sam sjeo u to minijaturno sjedalo sa svojih 192 cm visine. Ali eto, ušli smo nekako i mogli smo krenuti.

Let

Cijeli let trajao je 60 minuta i s cijenom od 220 AUD po osobi puno je isplativija varijanta od helikoptera. Ne samo da je jeftinija nego je i duža i više se može vidjeti i uživat. Vidjeli smo stvarno svašta, od svakakvih otočića do morskog psa, raže i kitova!

Letjeli smo i iznad Whiteheaven beacha, plaže koju smo jučer posjetili brodom! I iz zraka izgleda unikatno.

Iznad koraljnog grebena, preletjeli smo i iznad „Heart Reef-a“, grebena u obliku srca. Južni greben po mom mišljenju ima ljepše boje i formacije, ali koliko se ja razumijem i koliko sam vidio svojim očima, većina ovog grebena je doslovno mrtvo nažalost.

Cape Hillsborough

Nakon leta i slegnutih dojmova na preporuku smo stali u Cape Hillsborough, mjesto na kojem se mogu vidjeti klokani kako skakući po plaži. Čim smo se sparkirali vidjeli smo dva kako su utrčali u šumu dok na plaži nažalost nije bilo ničega. Saznali smo tek kasnije da se mogu vidjeti jedino rano ujutro ili kada počne padati mrak jer im je preko dana prevruće i odmaraju u hladu.

Prošetali smo stazom kroz šumu na kojoj su na svakome ćošku bila upozorenja za krokodile i nije nam bilo svejedno s obzirom da je put bio pješčani i nismo bili previše mobilni. Uz zvukove kukubara (ptica koje se glasaju kao majmuni) izbili smo na otvorenu površinu s ogromnim palmama i tu nas je odmah napao čovjek da ovdje nismo smjeli biti na što smo se naravno pravili glupi. Invalid i još glup, ama baš svi ti opraštaju!

Priroda

Vozeći se prema Rockhamptonu i općenito na cijelome ovom putu, neopisivo je koliko ima prirode, životinja i raznolikih drveća. Sada smo se već navikli na leševe klokana uz cestu svakih par stotina metara.

Kako je sunce počelo zalazit tako smo vidjeli sve više i više životinja koje su izašle u potrazi za hranom.

Tako smo naišli na roze papige tik uz cestu i prava je šteta što se na cesti nikako ne smije zaustavljati jer bi svašta uspjeli fotkati.

Tako smo stali kod jednog klokana koji je jeo travu i na svaki moj povik flegmatično podigao glavu i nastavio svojim putem ne mareći previše za mene.

Cijelim putem pratile su nas i kravice, a klokane smo sad već počeli viđati na svakome uglu.

Za kraj dana sunce nas je počastilo lijepim zalaskom s jedne strane..

Dok je mjesec izišao pozdraviti nas s druge strane..

Rockampton

U Rockhampton smo stigli navečer, tj. oko 19:00 i već je bio mrkli mrak. Vozeći se kroz mračne ulice grada, bez rasvjete, imali smo osjećaj kao da se nalazimo u nekom ghettu. Velike i široke ulice s kućama u nizu kao da su izašle iz nekog američkog filma. Nigdje nikoga i ništa se ne događa. Jedini auto na koji smo naišli bio je kretenski balavac željan pitaj Boga čega koji se odvažio na šlajdranje i policajku pretičući nas ravno ispred raskrižja. Ostvarilo se ono u što nismo htjeli vjerovati, da smo stigli u grad seljačina.

Smještaj

Kako sam ranije tražio mjesto za jesti, skužio sam da se restoran koji je visoko preporučljiv nalazi svega deset metara od našeg smještaja. Začuđeni ovim gradom i poprilično gladni bila nam je to odlična vijest i nismo previše razmišljali.

Ispred smještaja pomogao nam je tek pridošli gost ovog smještaja i kako je bio nekako čudnjikav nisam ga htio pitati za kasnije prebacivanje za tuširanje nego sam odlučio tome pristupiti baš onako spontano, što se naravno, rijetko kada pokaže kao ispravna odluka.

The Ranch Bar & Grill

Stvari nismo ni ostavljali nego smo odmah otišli u restoran. Naručili smo ogroman steak s prilogom, salatu, dvije pive i jedan gin za mene s obzirom da se u sklopu restorana nalazi destilerija. Zapravo, htio sam rum ali mi je ženska donijela gin koji je bio odvratan, ali ja ne podnosim  gorko tako da nisam nikakvo mjerilo. Pošteno smo se najeli i platili to 66 AUD.

Naravno, kada smo izašli iz restorana više nigdje nije bilo nikoga tako da sam odlučio preskočiti kakicu i prebaciti ju za sljedeći dan. To je nešto što mogu napraviti, ali ne volim to raditi i nije mi najpametnije.

Sljedeći dan i put prema Hervey Bay-u.

Probudili smo se sami od sebe u 07:30 i odmah odlučili krenuti prema Hervey bay-u i otići iz ovog čudnog grada. Nije ni čudno da smo se tako rano ustali kada smo noć prije zaspali u 22:00 totalno mrtvi.

Već na samom početku puta dobio sam mail od agencije s kojom smo trebali ići na izlet za kitove da je tura odgođena radi lošeg vremena. Bio je ovo zapravo prvi veći problem na dotadašnjem putu i nismo mogli vjerovati da se to događa baš za kitove. Dobro da smo krenuli rano ujutro tako da nam je ostao cijeli dan za napraviti plan B.

Hervey Bay

Prva stvar koju smo napravili pri ulasku u grad, otišli smo se check-inati u hostel resort i uzeti ključ, da to odmah riješimo i da smo mirni. Dok sam čekao Gabi, kako sam imao otvorena vrata, do mene je došao prekrasan i bujan muški paun i jako mi je žao da ga Gabi nije vidjela. Zamisli, sjediš u autu i dođe ti paun…samo u Australiji…

Marina

U marini smo prvo otišli do kućice od naše agencije koja je naravno bila zatvorena. Tu je ionako sve na malom području, na tom drvenom molu, tako da smo prvo sjeli nešto pojesti u simpatičan restoran čiji se šef pokazao užasno susretljivim i ljubaznim. Jeli smo stvarno svašta, pretežito morsko i jedino što mogu reći je da je bilo jako fino. Nažalost, rijetko fotkamo hranu i to je nešto što ću u budućnosti popraviti.

Čim smo pojeli. Bacili smo se na istraživanje. Laptop, mobiteli i papiri, tako je izgledao naš stol. Nismo znali što da napravimo s obzirom da nam je naš brod nudio termin dan kasnije, ali je opet postojala šansa otkazivanja jer je prognoza bila loša za sljedećih par dana.

razmišljajući tako što napravit, otišao sam sam u obližnji ulaz pitati ostale agencije jer su sve bile tu na jednom mjestu.  Apsolutno svi brodovi otkazali su svoje ture. U trenutku kada sam se vraćao prema Gabi veliki brod je taman ulazio u luku. Rekao sam Gabi da proba još njih pitati i ako oni otkažu onda jednostavno ništa od kitova.

Gabi se vratila sva sretna da joj je ženska rekla kako će brod sutra izaći na turu, ali da nije za one slabijeg želuca, a posebno da nije za mene. Dala nam je kontakt ureda i rekla da nazovemo navečer. Nije me brinulo more, na to sam navikao…brinulo me da li će me oni pustiti na brod!

Smještaj

Po dolasku u smještaj saznao sam od Gabi kako nemamo svoju kupaonu već da do zajedničke kupaone ima 30-tak metara. To me poprilično uzrujalo jer je to značilo da moram krenuti čim stavim čepić i da još uz to što moram polugol proći tih 30-tak metara među ljudima moram i kenjat tamo sa svima. Nije mi to baš fora raditi i to mi je ono totalno narušavanje ikakve privatnosti, ali nemam izbora.

Misija Kakica

Trebalo je to sve dobro tempirati. Stavi čepić-nađi nekog za pomoć-izdrži da se ne posereš po putu. Ništa od toga nije visilo o meni, veselo! Gabi je našla tipa i pitala ga je da li može pomoći meni za tuširanje za kakvih deset minuta i vratiti me sat vremena nakon.

S razlogom kažemo da tražimo pomoć za tuširanje jer je to ljudima sasvim ok za čuti. Pomoć za sranje baš i nije.

Pet minuta nakon primljenog čepića došao je tip i sve je super prošlo do kupaone, nigdje nije bilo nikoga. U kupaoni je tip počeo pričati, a meni je samo jedno prolazilo kroz glavu- nemoj se pokenjat! Na kraju je sve prošlo super, obavio sam sve u miru iako pod stresom.

Sretan i okupan!

Idemo na kitove!

U sobi sam nazvao ured i ženskoj sam sve lijepo objasnio kao i ona nama i rekla nam je da se nacrtamo ujutro u 07:40 ispred broda i da brod isplovljava sigurno, ali da ipak razmislimo dvaput! Nema ona pojma s kim je pričala.

 

 

You may also like

Ostavite komentar

Ove web stranice koriste kolačiće (cookies). Pretpostavljamo da ste OK s tim, ali možete se odjaviti ako želite. Prihvati Pročitaj više