Za razliku od drugih dana, danas smo se probudili bez alarma, mogli bi reći „prirodno“. Pod prirodno mislim na zvuk neke kreštave ptičurine koja nas je odlučila ubit u pojam. Obukli smo se i zahaltali ispred smještaja jedinu osobu koju smo vidjeli, ni manje, ni više, Kineza od dva metra! Cijelo moje objašnjavanje bilo je uzaludno jer je on očito u cijelom mojem monologu kako da me prebaci razumio samo riječ „chest“.
Stavio je tako, stojeći meni iza leđa, ruke preko mojih ramena na moja prsa, zapravo, stavio ih je ravno na sise. Uopće nemam pojma što je on imao u toj svojoj glavi i kako je on to zamislio, jer nema apsolutno nikakve logike to što je on htio napraviti. Nakon dodatnih Gabinih uputa, uspjeli smo iz drugog pokušaja. Nakon kratkog razmišljanja, shvaćajući da baš i nemamo izbora, zamolili smo ga za transfer i u auto. I to je bio šou i nevjerojatno je koliko su ti Kinezi turisti smiješni i smotani. Nakon klasičnog bauštelskog doručka na cesti, u autu i pogledu na ocean krenuli smo redom od krajnje točke ove ceste pa sve nazad do Melbourne-a, ali ovaj put kroz unutrašnjost.
Smještaj
Smještaj nam se zvao „Port Campbell Guesthouse & Flesh Packers“ i platili smo ga 110 AUDza jednu noć.
The Arch
Prvi na red došao je „The Arch“. Parkirali smo se na parking i bili smo te sreće da je u istom tom trenutku pored nas auto parkirao jedan australski par. Simpatičan tip i ženska pomogli su nam izvaditi me iz auta i s njima smo pogledali ovaj prirodni kameni luk do kojeg se bez problema može doći s kolicima. Tip se inače bavi ribolovom, točnije big game fishingom, tako da smo imali jako puno zajedničkih tema. Pokazivao mi je svakakve fotke dok su „babe“ imale svoje druge teme. Još je bilo poprilično rano tako da je bilo i dosta hladno, a uz to je i puhalo. Nije me previše diralo jer sam bio svjestan da ću većinu vremena biti u autu na toplome. Po dolasku do auta par nam je pomogao staviti me u auto i tu smo se pozdravili.
London Bridge
Jedna od poznatijih atrakcija ovdje je svakako i London Arch, još jedan luk, napravljen dugogodišnjem djelovanjem erozije. Zapravo, ovdje su bila dva luka, sve do 1991. godine kada se prvi luk urušio i tako ostavio dvoje turista zarobljenih na „otoku“ dok ih nije spasio policijski helikopter. Eto, kad čovjek ima sreće, ha?
Uhaltali smo Kineze parkirane pored nas za pomoć. Ovo nam već počinje biti rutina. Vađenje iz auta je opet bila totalna komedija. Jedan tip me izvlači gore, Gabi za noge, a ova dvojica mi drže jebenu ruku! Ono, ne da pomažu nego odmažu! Smotani ko sajle nekako su me stavili u kolica.
Do luka je sve bilo apsolutno prilagođeno za kolica i to je, znajući da je tako i kod 12 apostola, nekako ispunilo moju kvotu zadovoljstva i ostatak sam mogao provesti u autu. Bio sam već tada posve zadovoljan. Luk je stvarno bilo fora za vidjeti, uz valove koji se konstanto razbijaju o litice i boje stijena koja su se mijenjale ovisno o tome kako zrake sunca prodiru kroz oblake i udaraju u njih. Fantastično je bilo gledati u dio koji se urušio i zamišljati kako su ovo dvoje ljudi ostali zarobljeni. Pri odlasku, kod auta smo sreli naše nove frendove, australski par kojeg smo upoznali kod prvog luka tako da su nam pomogli staviti me u auto. Srest ćemo ih opet je očito idemo istim redom, tako da se pozdravljamo uz šalu da treći put časte.
Bay of islands i Bay of Martyrs
Na putu do Zaljeva otoka i mučenika stali smo do vrtače pod nazivom „The Grotto“. S obzirom na stepenice, ovu atrakciju prepustio sam Gabi. Ovdje smo na cesti vidjeli i naš prvi prometni znak s klokanom i mrtvog klokana uz cestu. Ovdje su ove životinjice štetočine i s obzirom da ih ima previše, ljudi ih nažalost gaze i ubijaju, a budući da su i prilično glupe, često izletavaju pred aute i stradavaju. Inače, sve iznad 20kg su klokani, a sve ispod wallaby-i. Većina autiju ovdje imaju prednju zaštitu upravo radi klokana i većina je osigurana jer često naprave popriličnu štetu na autu.
Bay of islands i Bay of Martys razgledali smo relativno brzo jer se iz auta, s parkinga vidi apsolutno sve tako da nisam trebao izlaziti niti sam imao neku potrebu za time.
Razorback
Razorback je bio nešto što me, za razliku od ova dva zaljeva, zanimalo i htio sam van iz auta. Zahaltali smo nekog lika i otišli smo do ove „Dinosaurove kičme“. I stvarno, gledajući iza ograde, izgleda kao neka leđa ogromnog dinosaura koji miruje uz obalu dok se u pozadini pruža pogled na beskrajne litice i „Baker’s oven“, stijenu s malom rupom u sredini, koja predstavlja pećnicu.
