Upitate li bilo koga što raditi i vidjeti na Visu, u većina će vam preporučiti Military turu po otoku. Vis je zbog svog strateškog položaja bio otok zatvoren za strance (zabrana dolaska stranaca je ukinuta tek sredinom osamdesetih godina) i čitav je pretvoren u veliku vojnu utvrdu. Na površini od svega 90 km2 nalazilo se više od 30 vojnih objekata, uključujući podzemnu vojnu bolnicu i tunel za zaklon ratnih brodova. Kao nekome koga povijest itekako zanima, military tura bila je neizostavan dio našega provoda na otoku.
Kod koga na Military turu?
Ako nečega na otoku Visu ima, onda su to agencije koje nude ture na razno razne atrakcije. Osim agencija, svoje ture nude i razni vodiči koji rade samostalno. S obzirom na to da sam ja jedan od onih koji ne preferira agencije, velike grupe i standardne ture, odlučio sam se za samostalnog vodiča kako bi tura bila što intimnija i podređenija nama.
Još za vrijeme boravka na otoku Krku, prijatelj mi je dao kontakt od Marka, vodiča na Visu. Bacio sam oko na Markov profil, bavi se slobodnim penjanjem, skija, biciklira, vozi kajak itd. Sasvim dovoljno da steknem odličan prvi dojam i odlučim mu se javiti. Iskoristio sam jokera „zovi čovika“ i nazvao Marka, objasnio sam mu moju situaciju, što želim i što očekujem. Bez ikakvog kompliciranja, dogovorili smo sve detalje, kao i datum i vrijeme polaska.
Polazak
U 10:00, kao i po dogovoru, stigao je Marko u svom džipu, Landrover Defenderu iz 1999. Zadnji put sam se u takvome nečemu, ako me sjećanje dobro služi, vozio na safariju u Tanzaniji. Već po samome džipu, znao sam da nam dobar provod ne gine. Žarko i Marko smjestili su me na prednje sjedalo grdosije i krenuli smo, poprilično uzbuđeni, na našu military turu.
Kao prvo odredište naše ture i mjesto gdje nam je Marko održao predavanje o povijesti Visa, došli smo na poluotok Pirovo te parkirali džip pored samostana i crkve sv. Jeronima. Na najljepšem položaju Viške luke franjevci su početkom XVI stoljeća sagradili ova dva objekta posvećena zaštitniku sv. Jeronimu. Zanimljivo, samostan je izgrađen na svodovima i vanjskom zidu gledališta rimskog kazališta.
Povijest Visa
Bogatu i zanimljivu povijest otoka Visa i sve ono što nam je Marko ispričao, teško je sažeti u svega par rečenica teksta i najbolje ćete to doživjeti iz prve ruke, uživo, odlaskom na ovu turu.
Otok Vis je radi svog iznimnog zemljopisnog položaja, kojeg prate plodna polja u sredini otoka, vlastiti izvori pitke vode i obilje ribe u okolnom moru, vrlo rano privukao ljude, a ubrzo i razne njihove neprijatelje. Vis ili „Issa“ svoje ime dobio je u IV. St. pr. Kr. kada je tiranin grčkog grada Sirakuze Dionizije Stariji, u svom nastojanju da postane najjači vladar Sredozemlja, na mjestu današnjeg Visa osnovao svoju koloniju – Issu. Nakon Grka, Vis je padao u ruke Rimljana i Mlečana (čemu svjedoče i brojni antički spomenici diljem otoka), da bi ih 1483. Katalonci, u službi napuljskog kralja, napali i opustošili otok.
Veliki preokret u povijesti Visa predstavljaju napoleonski ratovi. Vis prvo dolazi pod vlast Austrije, potom Francuske, da bi ga 1810. zauzeli Britanci te na otoku izgradili niz moćnih utvrda. Od 1815. Vis pada pod vlast Austrije koja je nastavila s utvrđivanjem otoka koji su započeli Britanci. To se pokazalo opravdanim jer Talijani ponovno pokušavaju osvojiti otok te 1866. godine u „Viškoj bitci“ gube od inferiornije austrijske flote. To je talijanske pretenzije na istočnu obalu Jadrana zaustavilo za sljedećih pedeset godina.
Nakon prvog svjetskog rata Vis je kratkotrajno bio pod talijanskom vlašću, a potom pod vlašću Kraljevine Jugoslavije. 1941. Talijani ponovno zauzimaju Vis, da bi ga napustili po kapitulaciji Kraljevine Italije pred Saveznicima 1943. kada cijeli otok pada pod vlast partizana.
Vis tada postaje središte u kojem se postavljaju temelji nove jugoslavenske države pod komunističkom prevlašću. Tu se nalazio i saveznički aerodrom, a otok je bio baza za napade savezničke flote na ostatak istočne obale Jadrana koju su uspjeli okupirati Nijemci. Ulogu vojne baze Vis je nastavio igrati i u socijalističkoj Jugoslaviji. Kao strateški važna točka desetljećima je bio zatvoren za posjete stranaca. To je usporilo razvoj turizma na otoku, ali je i sačuvalo otok od stihijske gradnje turističkih objekata tako karakteristične za nagli razvoj turizma.
U svibnju 1992. jugoslavenska vojska napušta Vis čime prestaje i uloga Visa kao prvenstveno vojnog uporišta, što je gradu Visu i otoku u cjelini, u sklopu nove, nezavisne hrvatske države, otvorilo nove razvojne perspektive.
Fort George (Fortica)
Na putu prema vjerojatno najpoznatijoj utvrdi na otoku, Fortici, pružio nam se pogled na vojni tunel „Jastog“. Izgrađen 1982. Od strane JNA u svrhu obrane otoka. Dužine 127 m i visine 18 m tunel je služio kao skrovište za ratne brodove i podmornice. Prilikom izgradnje tunela, sav iskop istovario se u neposrednoj blizini od čega je nastao maleni poluotok „Škojić“ na kojemu danas, osim ostalog bilja, raste i luk!
Vrlo brzo nakon tunela, stigli smo do Fortice, kako ju Višani danas zovu. 1811. godine, između otoka Hvara i Visa, odvila se pomorka bitka između Britanaca i Francuza. Nakon Britanske pobijede, engleski zapovjednik George Duncan Robertson dao je izgraditi tvrđavu u svrhu obrane viške luke.
S Forticom, nažalost, sreće nismo imali. Osim zatvorenog ulaza, iznad vratiju nas je dočekala uklesana britanska zastava s dva cvijeta sa strane iznad kojeg stoji natpis „George the third, by the grace of god, king of great Britain and Ireland 1813.“
Ovu nisku, ali duguljastu tvrđavu kosih zidina, okružuje jarak. Danas je fortica služi kao bar, restoran, mjesto za vjenčanja i dobar pogled na zalazak sunca. Iako nažalost u tvrđavu nismo mogli ući, u potpunosti smo ju obišli makadamskim putem. Gotovo duž cijelog puta oko Fortice pruža se pogled na Viški akvatorij te maleni otočić Host na kojemu se nalazi svjetionik izgrađen u 19. stoljeću od strane Austro-Ugarske.
Na drugoj strani pak, pruža se pogled na tunel „Jastog“, maleni poluotočić „Škojić“ i uvalu „Svitnja“ iznad koje se uzdiže brdašce isprepleteno suhozidovima kojima dominira jedna od nekoć tri dodatne utvrde koje su kao „backup“ izgradili Britanci, utvrda „Bentich“. Nazvana po lordu generalu Williamu Cavendichu Bentichu, zapovjedniku britanskih snaga na Siciliji, ovu utvrdu oblika dvokatne kule, danas Višani nazivaju „Terjun“. Ostale dvije utvrde na otoku nazivaju se „Robertson“, nazvanoj po zapovjedniku Visa, George Duncanu Robertsonu i utvrda „Wellington“, nazvana po vojskovođi Arturu Wellseleyu, pobjedniku francuske vojske kod Waterlooa 1815. godine.
Nova Pošta
Ubrzo nakon Fortice prešli smo s asfalta na makadam i sve je nekako, od tog trenutka, postalo drukčije. Kao da više nismo bili u Hrvatskoj, već na nekom safariju. Grdosija kakva je, Landrover je jeo makadam za doručak dok su mi noge skakale s jedne na drugu stranu. Sjetilo me to kako smo mi u Tanzaniji noge vezali onim dugim, elastičnim ženskim hlačama za yogu te sa strane stavili jastuke kako ne bih izudarao noge.
Iako Military tura i nije baš stvorena za osobe u kolicima i ne bih je preporučio ako nemate veliku pomoć uz sebe, Marko se potrudio nekako ju prilagoditi meni tako da vjerujem da neke stvari ipak nismo uspjeli vidjeti, no, vidjeli smo i više nego dovoljno, pogotovo za nekoga tko je u kolicima.
Zbog geostrateške važnosti, Vis je u vrijeme Jugoslavije, od 1944. do 1992. godine, bio velika vojna baza u kojoj je stalno boravilo više od 4.000 vojnika. Grandiozne podzemne građevine, u koje bi se za slučaj neke katastrofe moglo skriti cijelo stanovništvo Visa, uključujući i turiste za vrijeme sezone, do današnjih su dana ostale u izvornom stanju, što je otoku priskrbilo doista jedinstvenu turističku atrakciju, ne samo u hrvatskim, već u svjetskim okvirima.
Nova Pošta bila je naše sljedeće odredište i upravo jedna takva podzemna „građevina“. Prije puta sam znao neke stvari već, ali nisam ni slutio da je toliko toga na Visu iskopano niti da ćemo do tunela i topova naići na toliko prepreka za kolica. Sva sreća da sam uz sebe imao Žarka, Marka i Deana koji je bio na raspolaganju i samo čekao naš poziv.
Parkirali smo džip tik uz malenu napuštenu građevinu koja je predstavljala ulazak u tunel. Već na samome ulazu, nakon par stepenica, dočekao nas je veliki izazov. Pred nama se našao uzak prolaz od samo pola metra koji nam je priječio put u ostatak tunela. Vjerujem da bi mnoge taj prizor obeshrabrio, ali nas nije. Žarko me podigao iz kolica kako bi ih oslobodio Marku koji ih je morao rastaviti i odnijeti s druge strane prolaza. Zatim me je Žarko odnio kroz prolaz i stavio u kolica. Sada smo već bili uigrani trio.
Nakon nevjerojatno dugačkog tunela u kojemu, osim tona i tona betona, ne prevladava ništa osim apsolutnog mraka i tišine, naišli smo na tri „izlaza“ gdje su se nekada nalazili topovi. Nekoć talijanski dalekometni topovi, postavljeni su u svrhu obrane otoka sa sjevera.
Kako s Markom na turu?
Vrlo jednostavno, javite mu se preko njegove facebook stranice klikom na “Out of Vis World.
Kontakt: +385 91 157 4732
Cijena ture iznosi 250 kn po osobi a ukoliko tome želite dodati i degustaciju vina kod Roki’sa, za to ćete morati izdvojiti dodatnih 100 kn. Turu s Markom vam svakako preporučujem, nećete se razočarati.
