Na putu prema Humu, najvišem mjestu na otoku, prošli smo pored nekoć najveće kasarne na otoku, Samogora. Ovdje se nekada nalazio glavni centar komande gdje se nalazio i sami zapovjednik vojske. Tu nas je osim kasarne, na zidu, dočekao natpis „Tito partija – narod armija“.
Plisko Polje
Dolaskom do vidikovca i spomenika stradalim vojnicima Britanske rojalne zračne snage, pogled nam se pružio na cijelo Plisko Polje. Tu se danas, osim obrađene zemlje, malenog OPG-a, dva konja, ovaca i američkog kamiona iz drugog svjetskog rata, ne nalazi ništa drugo. 1944. godine, tu se nalazio aerodrom koji je za vrijeme drugog svjetskog rata služio savezničkim snagama i njihovim bombarderima za slučaj nužde. Od toga je danas ovdje ostala jedino gostionica „Aerodrom“.
Brojni suhozidovi u blizini Podšpilja su, kako kaže Marko, iskopani da bi se u vrijeme velikog napretka Visa, nestašice vina u Europi i sve veće potražnje za istim, oslobodilo što više obradive zemlje. Višani su se osim kao dobri pomorci i ribari, uvijek isticali i kao dobri vinari. Viška vina posebno su se cijenila u austrijskom carstvu.
Taj napredak zaustavila je, početkom XX. Stoljeća, katastrofalna bolest vinove loze – filoksera. Filoksera je autohtoni insekt iz doline rijeke Mississippi koji se hrani lišćem i korijenjem vinove loze. Ta pošast dovela je do velikog opadanja prihoda vezanih za proizvodnju vina što je dovelo do velikog vala iseljavanja Višana u prekooceanske zemlje. Kako se Višani nisu znali boriti protiv filoksere, brojni vinogradi su bivali uništeni.
Hum
Ubrzo nakon skretana prema Hum-u, pokupili smo Deana te nastavili dalje. Na putu prema vrhu vidjeli smo i stube koje vode do Titove špilje, točnije, njih 275. Tu se Tito navodno skrio tijekom Drugog Svjetskog rata. Čuli smo drugu verziju, onu da to zapravo uopće nije istina. S obzirom na to, na 275 stepenica i činjenicu da se tamo gotovo i ništa zanimljivog ne nalazi, špilju smo preskočili.
Landrover nas je doveo na sam vrh Huma. Zapravo, na sam vrh planine ne može se doći jer se tamo nalazi objekt hrvatske vojske koji je pod stalnim nadzorom. Mi smo došli malo niže, pored malene kamene crkvice Sv. Duha iz 13. Stoljeća.
Od tuda se pruža prekrasan pogled na Komižu i veliko plavetnilo iz kojih izviru otoci Svetac, Brusnik i Viški najdraži susjed, otok Biševo. Ako imate sreće kao i mi, za lijepoga ćete vremena pored otoka Svetca moći uočiti i otok Jabuku, jedan od rijetkih otoka vulkanskog podrijetla na Jadranu. Osim toga, Hum je jedno od najboljih mjesta na otoku za uživati u nestvarnom zalasku sunca.
Stupišće
Pojačani za još jednog člana, Deana, uputili smo se prema Stupišću gdje nas je čekao još jedan vojni tunel s topovima. Do tunela smo vidjeli još jednu kasarnu, raketnu bazu i hangar za rakete. Sva sreća da smo pokupili Deana, jer ono što nas je dočekalo i što smo napravili i kuda smo se probijali, malo tko je napravio, zapravo, ne vjerujem da je itko ikada s kolicima tuda prolazio.
Nažalost, fotki i snimaka skoro pa i nemam, njihove ruke bile su u potpunosti zauzete dok su moje ruke jednostavno…gubave! Nakon što su me dečki odnijeli na vrh bunkera od kuda sam mogao uživati u lijepom pogledu, krenuli smo u tunel.
Šikara, makadam, stepenice, rupe i uski prolazi bili su samo neke od prepreka koje smo morali savladati kako bi ušli u tunel. Nakon spuštanja u potkop te dugog pješačenja dobro ventiliranim tunelima, spiralnim i uskim stubama smo izašli do topovskih baterija uperenih prema pučini.
Nekada je u objektu Stupišće bilo 12 ruskih 20-metarskih raketa zemlja-more P-21 s bojevom glavom od pola tone, zatim bitnica protubrodskih topova i bitnica protuzračne obrane, ali vojska je nakon odlaska ostavila samo nekoliko pretpotopnih talijanskih topova iz Drugog svjetskog rata.
U tunelu smo još, osim topova, vidjeli i prostoriju gdje su nekada vojnici spavali, prostoriju gdje su bile smještene rakete i mjesto gdje se nekada nalazio dizel generator za struju.
Samo zahvaljujući dečkima koji su me uspjeli dovesti pored samoga topa s vanjske stane, uspio sam ovo doživjeti baš na onakav način kako sam to i zamišljao. Kolica u tome trenutku nisu postojala, a to je ono što je najvažnije i što pruža najbolji mogući osjećaj na nekome putu.
Roki’s
Nakon Stupišća, ostavili smo Deana kod kuće te se uputili prema Roki’s-u, obiteljsku vinariju i jednu od najpoznatijih konoba na otoku, najviše poznatu po pravljenju savršene peke! Kako Marko surađuje s Roki’s-om, ovo je bio sastavni dio turneje.
Iako me konoba izvana na prvu nije zaintrigirala, po dolasku na terasu, promijenio sam mišljenje. Ugodna i prijateljska atmosfera, a ni ambijent nije za baciti. Marko nam je ubrzo donio tri butelje vina i morsku platu. Od vina smo pili, bijelo vino –Bugava ROKI’S (berba 2019), crno vino – Crljenak (berba 2017) i crno vino – Mali plavac – 2017. Na ribljoj plati dobili smo marinirane inćune, paštetu od tune, slane inćune, masline, kapare, sir i dimljen tunu.
Osim degustacije vina i riblje plate, Marko nam je pokazao i crno bijele fotografije nekadašnjeg aerodroma. Vidjeti leteću tvrđavu B17 (flying fortress) i liberatora B24 na ovakvoj fotki, bilo je ravno vidjeti ih uživo.
Kako je vino teklo, atmosfera je postajala sve bolja, ali vremena je bilo sve manje. Na kraju sam upoznao i samoga Roki’s-a, kul i opuštenoga starog rokera. Odmah sam skužio da nosi majicu sa INMusica i trebale su nam dvije rečenice da skužimo da smo oboje prošle godine potegli do Padove na Pearl Jam te odmah nakon toga na INMusic.
Dolazak u Roki’s bio je pun pogodak i točka na „i“ naše Military ture. Osim što smo obećali doći probati tu savršenu peku, pao je i dogovor s Markom da nam sljedećeg dana bude pratnja u osvajanju Visa biciklima.
Vis
Po povratku u Vis, Marko nas je ostavio kod ljekarne te smo se tu rastali, do sljedećeg dana. Žarko i ja nastavili smo našu osobnu turu, po gradu Visu.
Prvo smo otišli prošetati po poluotoku Pirovu, gdje smo ovaj dan i počeli. Tu sam naišao na jedinu plažu na otoku s rampom i pristupom vodi za osobe s invaliditetom. Nakon Pirova, prošetali smo i drugom stranom Visa i nevjerojatno je koliko je Vis zapravo dugačak!
„OUT OF VIS WORLD“
Na linku iznad nalazi se Markova stranica preko koje mu se možete javiti ako ste zainteresirani za turu. Tamo se nalazi i broj mobitela pa ako se slučajno ne javi na stranici, nemojte se sramiti nazvati! Cijena ture iznosi 250 kn dok cijena ture plus odlazak u konobu iznosi 350 kn.
Što čekaš, zovi čovika!
