Hodamo prema Silemi kako bi uhvatili trajekt za Vallettu, glavni grad Malte. Iako konstantno puše taj neumoran i dosadan vjetar sunce kroz njega prži na otprilike 27 stupnjeva! Svako malo bježim od Irme, koja je od moje majke dobila striktne upute da me stalno maže s kramom, ali da, mrzim se mazati s bilo čime! Kolnike smo danas još bolje upoznali, prešli na cestu jedno pedeset puta, a i nagaznih je mina (čitaj dreka) bilo nešto više. Koliko su kolnici loši govori činjenica da se niti jednom nisam usudio držati mobitel u ruci i snimati te riskirati da ne leti na pod.
Nakon dva kilometra hoda stižemo do trajekta! Tu me Irma hvata, maže me i kvari mi veselje! Trajekti imaju rampe, nisu savršene ali bolje išta nego ništa. Ionako nisam očekivao neku nirvanu prilagođenosti. Kupujemo karte za 15 eura za nas petero i to u dva smjera! Popusta za mene nema i zadnji trajekt iz Valette vozi u 19:30.
Četiri minute plovidbe i eto nas, Valetta! Odmah nas na malenom pristaništu lokalci obasipaju raznim ponudama ali samo odmahujemo rukom, mi imamo drugu misiju, dovesti me do vrha! Odmah na početku i odmah u glavu dočekala nas je duga i strma uzbrdica, a moje biciklističko iskustvo nalaže da je nagib bio 12%. I ajde da je to bila jedina uzbrdica, cijeli grad je ovakav! Bez obzira na to, grad je uistinu lijep, fotogeničan, pustinjskih boja, impresivne arhitekture i bogate povijesti.
Jedan je od najmanjih glavnih gradova u Europi sa samo 6000 stanovnika, ali i europski grad s najviše sunčanih dana u godini. Usprkos tim sitnim brojkama, Valletta nudi impresivan broj povijesnih lokaliteta za ljubitelje arhitekture, posebice one sakralne. Toliko je crkvi na Malti da ih je teško sve nabrojati, a kamoli obići, otočani tvrde da ih ima koliko i dana u godini.
Grad je izgrađen na poluotoku između dvije prirodne luke (Grand Harbour i Marsamxett Harbour), a leži na uzvisini. Ulice su savršeno poredane, ravne i široke kako bi morski zrak slobodno strujao i donosio osvježenje, ali isto tako i brdovite te teško savladive za kolica.
U Valletti se nalaze brojne znamenite građevine od 16. stoljeća koje su izgrađene za vrijeme kada je otokom vladao Malteški Red (Hospitalci), rimokatolički viteški red nastao u Jeruzalemu potkraj 11. stoljeća. Tako grad odiše umjetničkim stilovima kao što su: manirizam, barok koji većinom zastupljen , neoklasicizam, ali i moderni stilovi koji dominiraju u područjima obnovljenima nakon stradanja u 2 sv.ratu.
Zbog tog bogatstva Valletta je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi još 1980.godine. Sam grad ime je dobio po Francuzu, Jeanu Parisotu De La Vallette koji je Maltu branio od napada Turaka 1565. godine i koji je postavio kamen temeljac grada. Poslije vitezova Hospitalaca (prije njih stoljećima vladali su Rimljani i Mauri) i kratke vladavine Francuza, sljedeći period veće gradnje bio je za vrijeme britanske vladavine. Vrata su proširena, zgrade rušene i ponovo zidane, a kuće proširivane. Međutim, čitav grad i njegova infrastruktura su oštećeni u zračnim napadina za vrijeme 2 sv.rata, a veličanstvena zgrada opere, izgrađena u 19. st. na ulazu u grad, srušena je.
Obilazimo neke od glavnih znamenitosti grada i teškom mukom odabiremo i sjedamo u jedan od mnogih restorana (Luciano) duž glavne ulice. Irma uzima pizzu s gljivama (10.50 eura), Nino uzima bq rebarca (23.50 eura), Dominik špagete bolonjez (12 eura), Tina dagnje s češnjakom (14.5 eura),a ja uzimam špagete s zečetinom (14.5 eura). Za piće nam stiže espresso (2.20 eura), krigla blue label pive (5.60 eura) i ja biram Kinnie (2.30 eura), malteško bezalkoholno, gazirano piće od gorke naranče i ekstrakta pelina. Iako mi je bilo odvratno, Kinnie je omiljeno bezalkoholno piće na Malti, jedinstvenog gorko-slatkog okusa. Pije se s kriškom naranče i puno leda, a sastojak je i više koktela. Svoj „savršeni“ okus duguje mješavini malteških gorkih naranči i kombinaciji desetak aromatičnih biljaka i začina kao što su anis, ginseng, vanilija, rabarbara i sladić. U odnosu na većinu drugih bezalkoholnih pića navodno se u recepturi koriste samo prirodni sastojci, a ns tržištu je od 1952. godine! Sveukupno 85.10 eura! Ne znam je li do Kinnie-a, ali niti taj zec mi nije sjeo! Idemo dalje!
Uz dućane sa suvenirima obilazimo legendarnu utvrdu st. Elmo koja je stekla herojski status tijekom opsade Malte 1565. godine kad je odolijevala 28 dana daleko nadmoćnijoj osmanlijskoj vojsci. Nakon Case Rocca Piccola (kuća iz 1680. u kojoj su živjeli aristokrati a danas je muzej), Viktorijinih vrata i palače Castilla, stižemo u upper Barrakka gardens, vrt s kojeg se pruža pogled na Three cities. Tek ovdje, kad sam s vrha pogledao Three cities shvatio sam o čemu su ljudi pričali. Miks povijesti, impresivnih tvrđava i zidina pomiješan s megalomanski velikim hotelima posve drugih boja i za te luke ogromnih kruzera. Doslovno kao da te netko pikne rukom u oko! Točno u podne, s velike se platforme ovdje puca iz topova, ali mi na to nismo stigli.
Za kraj Vallette ostavili smo drugi vrt i nešto ljepši od prethodnog. Lower Bakkara gardens. Bome smo se namučili doći do njega jer nam je na putu stajalo valjda dvjesto stepenica uzbrdica i nizbrdica. Brže bolje smo požurili te u glavnoj ulici sjeli popiti koktel. Za to se vrijeme održavala procesija tijekom koje su mnogobrojni vjernici nosili ogromnu bistu Marije po cijelom gradu.
Noćni život je dosta skroman u Valletti, nije to grad za partijanje i tulume. Grad doduše ima brojne znamenite kafiće, vinske barove, mjesta za sastanke, restorane, banke, hotele, kazališta, vladine zgrade, pa i brojne izložbe tokom cijele godine. Volite li seoske fešte, Malta je za vas. Naime, tijekom godine na Malti se održi 60, a na Gozu 20 fešta, i to uglavnom od svibnja do rujna. Najbolje je doći u kolovozu oko Velike Gospe kada su proslave najčešće i najljepše.
Zalazak sunca smo dočekali na pristaništu gdje se Nino uspio sprijateljiti s patkom! More se diglo pa je tako i iskrcaj bio nešto pustolovniji za kolica nego na povratku!
