Prva tri dana Malte prošla su laganim tempom pa smo, kako bi stigli vidjeti što više, četvrti dan ubacili u drugu brzinu. Za početak dana stižemo u Mostu( Na arapskom „sredina“), maleni gradić u sredini otoka s oko 19.000 stanovnika. Razlog našeg dolaska je svakako najveća atrakcija ovog mjesta, Rotunda Mosta, crkva s trećom najvećom samostojećom kupolom na svijetu!
Kao i svaka crkva do sad, i ova ima rampu samo što smo je pronašli tek nakon što smo napravili cijeli krug oko nje. Ulaz u crkvu naplaćuje se 5 eura po osobi, a u cijenu je uključena posjeta podzemnom skloništu, crkvi i drugom katu crkve s kojeg se pruža pogled na cijelu unutrašnjost. Nekog fiksnog popusta za osobe s invaliditetom nema pa lik na ulazu na mjestu izmišlja popust i govori da je cijena za mene 3 eura s obzirom da ne mogu na kat.
Prva crkva na ovom mjestu izgrađena je još početkom 1614. godine, a za sadašnju, za koju je arhitekt crpio inspiraciju iz rimskog Panteona, prvi kamen položen je 1833., a dovršena je 1869. godine. Nova kupola bila je toliko velika da je stara crkva još jedno vrijeme stajala unutra, a zatim je rastavljena.
Prvo što se na ulazu u crkvu primjećuje je svakako golema i impresivna kupola od koje gotovo zastaje dah! Kupola je visine impresivnih 61 m s promjerom od 56 m izvana i 39 m iznutra. Glavno pročelje sastoji se šest velikih jonskih stupova (iza kojih su kipovi apostola) koji drže dva tornja, a zidovi koji podupiru kupolu debeli su oko 9 metara. Stepenicama se može popeti na krov i bazu kupole i dok će vas to spriječiti da u kolicima crkvu vidite odozgora, nulta razina je posve pristupačna.
No, impozantna kupola nije jedina stvar po kojoj je ova crkva poznata. Malta je zbog svog strateškog položaja bila najbombardiranija zemlja tijekom Drugog svjetskog rata. Za vrijeme bombardiranja 9. travnja 1942. dvije njemačke bombe pale su na crkvu u kojoj se tada nalazilo više od 250 vjernika (nakon što je oglašena uzbuna neki su otišli u skloništa, a dio se ostao moliti u crkvi). Jedna bomba probila je kupolu i pala na pod crkve, a druga na vrh pročelja. Ni jedna nije eksplodirala!
Taj se događaj ovdje slavi kao čudo, božanska intervencija koja je spriječila da poginu stotine ljudi, a crkva i grad pretvore u ruševinu. S obzirom da je originalne bombe vojska deaktivirala vojska i bacila u more, danas se u prostoriji do sakristije iza oltara nalazi replika jedne bombe.
Nakon crkve, Tina i Nino posjetili su sklonište iz II. svjetskog rata dok smo mi pričekali vani uživajući na suncu i smišljajući gdje ćemo sljedeće.
Nakon Moste stižemo u Mdinu, grad u samom središtu otoka i nekadašnji glavni grad Malte. Iako nas je malo zbunjivalo gdje se grad Rabat nalazi u odnosu na Mdinu, shvatili smo da je sve unutar zidina zapravo Mdina, a sve oko njih grad Rabat. Prolaskom kroz čuvena glavna vrata ušli smo u mali, srednjovjekovni i utvrđeni grad te jednu posve drukčiju Maltu.
U maloj, napućenoj otočnoj zemlji u kojoj se sve odvija, ali i gradi ekspresno brzo, Mdina je jedno od rijetkih naseljenih mjesta gdje možete mirno šetati, a da ne čujete zvukove mašinerije, dovikivanje radnika ili kamione koji jure na gradilište. Zato gradom voze kočije koje vuku konji! Idealna za šetnju, vrlo je malo automobila unutar zidina. Ulice su uske, vijugave i pustinjskih boja, a dok hodate njima kao da pokušavate pronaći izlaz iz labirinta. Grad zato još nazivaju i silent city jer nema prometa, odnosno s autom u grad mogu ući samo stanovnici.
Mdina ima svoje čari, a najviše dolazi do izražaja kad u gradu ima što manje ljudi i kad se prepustite lutanju gradom u potpunoj tišini i miru. Mi smo bili te sreće i imali Mdinu praktički samu za sebe s obzirom da smo putovali u još uvijek aktualnoj koroni. Prošetali smo cijelim gradom, posjetili palaču Vilhenu, katedralu s najljepšim podom koji sam vidio, samu tvrđavu i upijali atmosferu grada, po meni najljepšeg mjesta na otoku!
Ako je Mdina po nečemu poznata onda je to njezina bogata povijest, iako je „novu slavu“ stekla kao King’s Landing u seriji Game of Thrones. Povjesničari datiraju povijest ovog grada unatrag više od 4000 godina. Mdina kakva danas postoji izgrađena je u srednjem vijeku na ostacima grada zvanog Maleth, koji su u 8. stoljeću prije Krista zatekli Feničani dok su visoki zidovi podignuti u 11. stoljeću. Početkom 12. stoljeća ovdje su živjele plemićke obitelji, o čemu danas svjedoče predivno dekorirana pročelja palača. Iako je Mdina bila glavni grad otoka, pojavom Malteškog reda, vitezovi su shvatili da bi bilo dobro da imaju pristup moru i da su bliže svojim brodovima pa su glavni grad preselili u Valettu.
Izlazeći iz Mdine ušli smo u grad Rabat, poznat po St. Paul`s Catacombs, pećini za koju se vjeruje da je u njoj, na putu za Rim nakon brodoloma boravio Sv. Pavao. Tu je i istoimena crkva ispred koje se nalazi glavni trg i Saint Agatha catacombs.
Tako smo pred kraj četvrtog dana, opijeni Mdinom, njezinom mirnoćom i ljepotom željeli nastaviti u istom tonu te daljnji bijeg potražiti daleko od gužve i galame, u nekom mirnijem dijelu otoka. Taj bijeg pronašli smo u kineskom vrtu spokoja, smještenom na jugu Malte u Santa Luciji.
Vrt je za javnost otvoren 1997. godine s ciljem održavanja lokalnog okruženja uključujući prirodne elemente i predstavljajući različite filozofske ideje. Kao što i na samom ulazi piše, vrt potiče posjetitelje da šetaju vrtom dok slobodno lutaju svojim unutarnjim mislima. Najvažniji elementi Kineskog vrta vedrine su kamenje i voda koji stvaraju prekrasan i vrlo miran vrt, a također simboliziraju yin i yang, život od rođenja do smrti.
Šetajući po vrtu ubrzo otkrivamo da se radi o više vrtova u kojima se nalaze fontane, cik-cak oblikovani hodnici, mostovi i različite vrste vrata sa svojim specifičnim značenjem. I stvarno, šetajući vrtovima nakratko smo se preselili negdje drugdje, daleko od Malte, dopuštajući da nam misli prelaze s jedne na drugu kako smo prelazili različite vrtove. Iako kineski vrtovi nisu ništa spektakularno i ne smatraju se jednom od glavnih atrakcija Malte, dali su nam na jedan kratak period upravo ono za čime smo tragali.
Malta je zapravo toliko mala da nam je nakon cjelodnevnog lutanja otokom posjete Mosti. Rabatu, Mdini i kineskim vrtovima ostalo još uvijek dovoljno vremena kojeg smo iskoristili za posjetu najvećem i najpoznatijem botaničkom vrtu, San Antonio gardens.
