Budimo se i nakon doručka krećemo prema sjeveru otoka. U mjestu Cirkkewa hvatamo trajekt koji nas vozi na drugi najveći otok Malte, otok Gozo! Vožnja traje kakvih dvadeset minuta, a trajekt naravno ima čudo toga u sebi. Tu je lift, toalet za OSI, restoran, a najzanimljivije je to da trajekt vozi cijeli dan i da se karta plaća samo na povratku. Karta po osobi iznosi 4 eura dok smo za kombi platili 15.5 eura! Još u vožnji primjećujem da je Gozo puno slabije naseljen od Malte, a sudeći po svim komentarima, trebao bi biti i puno ljepši, s prekrasnim krajolicima i nešto ljepšim plažama te uvalama.
Ġgantija
Ne gubimo vrijeme pa ubrzo stižemo ispred Ġgantije, čuvenog megalitskog hramskog kompleksa za kojeg kažu da je stariji od egipatskih piramida i Stonehengea! Iako znam da je hram doslovna nakupina kamenja, kao ljubitelju povijesti nemoguće mi je tome reći ne. Nikoga hram ne zanima pa unutra ulazim sam sa sestrom koja me gura i pravi mi društvo. Plaćamo jednu kartu s obzirom da je ulaz za mene besplatan, a cijena joj po osobi iznosi 10 eura. Ljubazna teta na pultu govori da je cijeli kompleks prilagođen za kolica i odmah nas usmjerava u mali muzej koji stoji na putu do hrama.
Inače, na malteškom jeziku, Ġgantija znači “pripada divovima”, a predstavlja velike neolitske građevine podignute za vrijeme mlađeg kamenog doba, starije više od 6000 godina! To su najstarije građevine na svijetu podignute ljudskom rukom koje još uvijek stoje te najstarije vjerske građevine. Hramovi su vjerojatno služili za kult plodnosti, a na nalazištu se nalaze mnoge figurice i statue za koje se vjeruje da su povezane s kultom i koje se danas nalaze u muzeju do hrama.
Velika i prostrana rampa vodi nas nakon muzeja sve do hrama i iako na prvu doživljavam impresivne gromade kamenja i razmišljam kako je to nekada izgledalo i kako je izgrađeno, mjesto na mene ne ostavlja baš nikakav dojam. Naprosto, bilo mi je uredu to vidjeti i to je bilo to. Izašli smo van preko dućana sa suvenirima, ukrcali se u kombi i krenuli put Ramla Bay plaže, najveće i najpoznatije plaže otoka, specifične narandžasto-crvene boje. Ono što je mene ovdje zanimalo jest posebno interesantna Tal-Mixta špilja, poznata po legendi da je u njoj živjela nimfa Kalipso. Priča kaže da je nakon povratka iz Troje, nimfa zatvorila Odiseja u pećinu i držala ga tu 7 godina. Nažalost, za vrijeme naše posjeta pećina je bila zatvorena radi nekakvog odrona. Šteta, iz nje se isto tako pruža i lijep pogled na cijeli zaljev i plažu.
Nakon malog razočarenja stižemo do slanih bazena „Salt pens“ koji se i dan danas koriste za dobivanja soli i po meni čine možda i najunikatniji krajolik cijele Malte. Sve oko bazena djeluje pustinjski i cijelo sam vrijeme bio osjećaja kao da se ne nalazim na Malti, već više kao u npr. Egiptu.
Nažalost, nekadašnja najpoznatija atrakcija otoka “Azure window” koja se nalazi u zaljevu Dwejra danas više ne postoji. Ovaj 28 metara visoki prirodni luk urušio se tijekom oluje 8.3.2017. godine. Iako pomiren s činjenicom da prozora više nema, istražujući Maltu pronašao sam gotovo savršenu alternativu, Wied Il-Mielaħ.
Za mene je od cijele Malte baš ovo mjesto bilo to koje sam morao posjetiti bih moje putovanje na Maltu bilo ispunjeno! Na toj stijeni ne preostaje ti ništa nego diviti se čudu majke prirode i prepustiti misli da lutaju u beskonačnosti morskog plavetnila. Kako sam posjetom impresivnoj litici imao sam sve što sam poželio na Malti, nastavili smo dalje prema Viktoriji, glavnom gradu otoka do kojeg nas je pratio impresivan pogled na masivne litice duž otoka.
Na ovom su mi putovanju svi gradovi ostavili lijep dojam, pa tako i Viktorija koja je jednako lijep grad. Kao ljubitelju „pustinjskih“ gradova nemoguće je da mi se ove boje, arhitektura i atmosfera ne sviđaju. Prva stvar koju smo u Viktoriji napravili bila je to da smo otišli jest i shvatili da se baš na današnji dan u cijelom gradu održava karneval! Ono čime se ovaj grad ima za pohvaliti je svakako impresivna Cittadella koja s brežuljka dominira cijelim gradom. Utvrda je uistinu velika i impresivna, a u njoj se nalazi zatvor, katedrala, arheološka nalazišta i brojne uske ulice kojima se može lutati. Nažalost većina toga za vrijeme naše posjete utvrdi nije radilo ali ono što bih definigivno istaknuo jest da je cijela utvrda u potpunosti prilagođena za kolica! Primjer je to za sve koji kod nas kažu da se neke atrakcije ne mogu prilagoditi i koji kažu da se time uništava kulturna baština!
Iako je moju ekipu veselila činjenica da se u gradu održava karneval, ja s druge strane nisam znao paše li mi to ili ne. Spustili smo se do centra i za određeni dio vremena bili dio festivala, gledali razne plesove, čudili se svakakvim kostimima i bili dio povorke koja je nalikovala malenom festivalu u Brazilu. Taman kad mi je postalo dobro uletio mi je neki Amerikanac i ubio posljednji živi atom u meni s pričama o Bogu. Ne znam što je s tim ljudima i zašto sam uvijek ja osoba koja tako najebe? Mislim znam ali daj čovječe, poželi mi sve najbolje, spomeni i vjeru, ali nemoj me tlačiti!
Ono što me jedino moglo izvući iz te gnjavaže bio je lijep zalazak sunca pa smo redom krenuli s vidikovcima. Posjetili smo Xlendi Tower za kojeg smo shvatili da ne mogu doći, Ta’Cenc cliffs i preko makadama stigli do Sanap Cliffs gdje smo odlučili pogledati zalazak. Naravno, nebo se baš taj dan odlučilo potpuno naoblačiti i da stvar bude bolja, bilo je ledeno! Obukli su me kao Nindžu, stavili povez preko glave i ušuškali me kako se ne bih smrznuo jer nisam imao jaknu i još sam bio u kratkim rukavima.
Tik prije nego je sunce trebalo uroniti u more nebo nam se smilovalo i otvorilo dovoljno da smo dobili poprilično lijep zalazak kojem ogromne litice daju posebnu čar. Eto, samo dokaz da nikad ne treba odustati!
