Moja se percepcija putovanja od kada sam pola godine biciklirao i u kamperu proveo pola godine u potpunosti promijenila i na njih od tad više ne gledam isto. Od tog putovanja samo gledam kako bih negdje otišao na što duže, po mogućnosti si skratio zimu i kako bih mogao biti spontaniji, bez striktnog plana i da mi već nakon pet dana ne zvoni u podsvijesti da za koji dan idem doma. Od kako sam nastradao, s obzirom na to da hladnoću jako teško podnosim, zamišljao sam svoj život na taj način da sam kroz topao period u Hrvatskoj, a da zime kratim odlascima u tropske krajeve.
Za mene je tako savršeno putovanje uvijek bilo tromjesečno putovanje Jugoistočnom Azijom i ako se dobro sjećam, sve je započelo kada sam po prvi put pogledao film Žal, vidio ulice Bangkoka i rekao sam sebi; „To je moj grad i jednom moram tamo“!
No, za takvo je putovanje bilo potrebno pronaći nekoga tko ima dovoljno vremena za takav put i tko je naravno, spreman na takav put ići sa mnom. Kao moja idealna suputnica pojavila se Laura, koja se kod mene prijavila za posao asistenta! Vrlo brzo s Laurom sam se dogovorio da idemo na duži put i da idemo na istok i bacio sam se na posao istraživanja i planiranja putovanja. Prvotni nam je plan bio putovati pola godine, krenuti s Indijom, putovati Jugoistočnom Azijom i završiti s Indonezijom i iz Kuala Lumpura letjeti doma.
O obzirom na to da smo na takvo, za mene zahtjevno putovanja išli samo Laura i s obzirom na to da je Laura bila zadužena za fotografije, znao sam da će ovo putovanje za mene biti financijski jako zahtjevno! Više je razloga za to, a onaj prvi i glavni jest da sam troškove putovanja za Lauru snosio ja. Drugi je taj da smo uz nas, kako bi nam bilo lakše i kako bi Laura imala „slobodne ruke“ i bila posvećena fotografiranju, stalno trebali imati nekoga uz nas tko bi nam pomagao i vozio nas. Naravno, osim toga, na takvim destinacijama, za osobu u kolicima, što se tiče prijevoza postoji samo jedna opcija, a to je privatan transfer koji isto tako košta. Zbog svega gore navedenog krenuo sam u potragu za sponzorima, poslao sam hrpetinu mailova raznim tvrtkama (rijetko koja je uopće odgovorila) i pokrenuo Crowdfunding kampanju kako bih svojim pratiteljima omogućio da sudjeluju u ovoj priči svojom donacijom ako to mogu i žele.
Ono što sam još svakako želio napraviti jest pokušati od aviokompanije dobiti karte što bi uvelike olakšalo naše putovanje. Aviokompanija koja je prepoznala moju priču i odlučila nam pomoći bila je Turkish Airlines i bio sam izuzetno zadovoljan i sretan što su nekome u mojoj situaciji odlučili pomoći. Iako je moj načelni plan bio krenuti s Indijom i iz Indije letjeti u Bangkok koji je treba biti baza, jedino što je Turkishu u tom dijelu svijeta preostalo bio je Singapur!
Pomislio sam, kud baš najskuplje od svega!?
U Singapur sam trebao ići 2020. godine, a onda mi je sve planove pomrsila pandemija i ovo sam vidio kao savršeni način da ovaj grad budućnosti, kako ga nazivaju, konačno doživim. Slažući plan puta, ideja je iz Singapura bila otići u Tajland, točnije, u Krabi! Kako kod mene očito ništa ne ide po planu, iz Scoot-a, aviokompanije s kojom smo trebali letjeti iz Singapura za Krabi priopćili su da kao osoba u kolicima ne mogu letjeti u Krabi jer tamošnji aerodrom nema rampu za kolica.
Ta informacija mi je valjda već po treći put pomrsila planove i bio sam primoran dobro razmisliti kako posložiti turu. Na ideju sam došao nakon što mi se javio Danijel koji živi u Kuala Lumpuru i koji nas je pozvao da dođemo kod njega. Kako je plan bio da u Kuala Lumpur dođemo na kraju, s obzirom na to da je postojala mogućnost da naše putovanje završimo ranije i ne stignemo u Kuala Lumpur i Indoneziju, odlučio sam nakon Singapura otići u Kuala Lumpur. Iz Kuala Lumpura plan je bio otići na Sumatru, iz Sumatre vratiti se u Kuala Lumpur i iz Kuala Lumpura drugom aviokompanijom letjeti za Krabi! Iz Tajlanda bi zatim, naš plan ovisio o vremenu pa smo planirali, ako bi vremena bilo dovoljno, iz Tajlanda ući u Laos, iz Laosa u Kambodžu, iz Kambodže u Vijetnam, iz Vijetnama u Indoneziju i iz Indonezje u Kuala Lumpur i iz Kuala Lumpura u Singapur iz kojeg bi letjeli doma. Tako smo od Turkish Airlinesa dobili karte za Singapur s datumom polaska 20.1.2023, a povratni nam je let bio 27.6.2023.
Osim svojih osobnih doživljaja i atrakcija, na ovom sam vam putovanju odlučio više pisati o samoj logistici i organizaciji putovanja kako bi bolje shvatili što jedna osoba u mojoj situaciji treba napraviti kako bi ostvarila jedan ovakav put. Tako sam za ovako dugi put, kako bih osigurao dovoljno katetera za mokrenje, iz Zagreba poslao dva velika paketa katetera (300 komada u svakom), jedan za Bangkok, a jedan za Phnom Penh!
POLAZAK – ZAGREB – ISTANBUL
Kako se Laura prije puta nije osjećala dobro, spakirati me došao Ivan koji nas je isto tako i odvezao na aerodrom. Let nije mogao biti u idealnije vrijeme, polazak iz Zagreba i to u 20:00! Turkish Airlines mi je isto tako omogućio i dodatnu prtljagu, tj. težinu, tako da je moj kofer bio ograničen na 30 kg, Laurin na 20 kg, a uz to smo imali i dodatni kofer u kojem je bio toaletni stolac te dva ruksaka. Na check-inu je sve prošlo bez problema, ukrcali smo se na avion i krenuli prema Istanbulu!
O obzirom na to da nam je let kasnio, u Istanbul slijećemo sat vremena kasnije! Osim toga, ja kao osoba s invaliditetom iz aviona izlazim zadnji što znači da gubimo još vremena. Da stvar bude bolje, čak i nakon što su svi izašli iz aviona, moja kolica nisu stigla. Preostalo nam je svega pola sata do drugog leta i s obzirom na tako veliki aerodrom, bilo je pitanje hoćemo li uopće stići?
Po nas stiže čovjek zadužen za assistance i doslovno letimo kroz aerodrom! Čovjek me doslovno gura s jednom rukom, dok s drugom tipka po mobitelu. Deset puta sam mislio da ćemo se zabiti u nešto ili nekoga! Čovjek toliko brzo hoda da Laura jedva stiže za nama!
ISTANBUL – SINGAPUR
Oboje su ispustili dušu ali stižemo do gate-a i ukrcavamo se u avion u zadnji čas! Iako sam se nadao da ćemo imati sreće i možda imati slobodno mjesto pored nas, avion je pun do posljednjeg mjesta! Već mi je jasno da ću se na ovom letu, dugom jedanaest sati , poprilično iscrpiti! No, ako ništa drugo, u avionu je barem bilo toplo! Kako sam i očekivao, spavao nisam gotovo ništa i u potpunosti sam se izmučio pokušavajući zaspati u svakakvim čudnim pozama!
Nakon jedanaest sati leta slijećemo u Singapur! Po nas dolaze dva starija tipa (60+) i nemaju pojma kako me prebaciti. Osim što ne znaju, nemaju niti snage i natežući me, trgaju mi trenirku i nekako me stavljaju u kolica. Iskreno, mislio sam da ću puknut po pola! Uzimamo prtljagu, nabavili su nam kolica i odmah na šalteru kupujem sim karticu za 50 SGD, što je bila najjeftinija opcija! Tu se opraštamo od naše pratnje i prepušteni sami sebima, predlažem Lauri da odemo malo prozujati aerodromom!
AERODROM CHANGI
Naravno, prvo odlazimo do impresivnog Rain Vortexa, najvećeg vodopada na zatvorenom na svijetu. Koristi više od 150 tisuća litara vode u minuti, a riječ je o kišnici koja se prikuplja za vrijeme obilnih nevremena te se zatim koristi za održavanje biljaka unutar aerodroma. Vodopad je okružen zaista impresivnim vrtom Shiseido Forest Valley, koji se prostire na pet katova i prepun je staza za šetnju. Staklene stijene dizajnirane su tako da privlače što više svjetlosti, a istovremeno blokiraju zvuk od polijetanja aviona kako bi se putnici u svakom trenutku osjećali opušteno.
Rain Vortex – Najveći vodopad u zatvorenome na svijetu!
Na zadnjem katu nalazi se Canopy Park, također prepun zelenila i biljaka. Park uključuje i most Canopy Bridge koji se nalazi 23 metra iznad zemlje i s kojeg možete uživati u panoramskom pogledu na vodopad. Dugačak je 50 metara, a u središnjem dijelu ima stakleni pod. Osim navedenog, Jewel Changi ima ukupno 280 dućana i restorana te hotel sa 130 soba!
Canopy park
Canopy park
Aerodrom Changi osam je godina za redom proglašavan najboljim aerodromom na svijetu! Changi je prvenstveno tranzitna zračna luka, a razlog zašto ju putnici toliko vole je širok raspon sadržaja zbog kojih vam veliki razmak između letova neće teško pasti. Spektakularan zatvoreni vodopad visok 40 metara, vrt leptira, IMAX kino, više od 280 prodajnih mjesta i restorana, samo su dio onoga što vas ovdje čeka. Prije četiri godine otvoren je novi terminal, odnosno aerodromska zgrada Jewel Changi koja je postala prava turistička atrakcija u ovom gradu-državi. Ovo arhitektonsko čudo projektirao je arhitekt Moshe Safdie koji je Jewel Changi zamislio kao čarobni vrt. Changi se tako smatra i najzelenijom zračnom lukom na svijetu, a ima i bazen s pogledom na zrakoplove koji slijeću i polijeću!
Na aerodromu Changi pronaći će te sadržaje za sve uzraste!
Nemamo puno vremena, kasno je i umorni smo, a još treba doći do hotela. Šalju nas liftom ispod terminala I po taksi. Ne, dole nam govore da se moramo vratiti skroz nazad i ići na terminal II po veći taksi tj. kombi. Zujimo ali na kraju pronalazimo te preko Graba naručujem 6 seater po cijeni od 49 SGD do našeg hotela. Dolazi jako simpatičan i susretljivi Indijac. Pomaže nam prebaciti me i krećemo prema hotelu! Cesta izgleda kao da je jučer napravljena i od tad oprana još pet puta. Drveća su svugdje oko ceste, a nadvisuju ih naravno, neboderi! Marina Bay Sands izdaleka izgleda perverzno!
Marina Bay Sands
Stižemo pred hotel, Hilton Garden Inn, pozdravljamo se s indijcem i ulazimo. Govori lik na check inu da ne možemo dobiti sobu po onoj cijeni koju nam je dogovorila Hana, a to je 150 dolara za četiri noći umjesto 1000! Hana je iz Singapura i radi svojeg posla ima jako dobar deal s Hiltonom pa mi se javila i ponudila mi je rezervirati nam smještaj na svoje ime kako bi prošli puno jeftinije!
Razmišljao sam što učiniti i jedino što sam u tom trenutku znao jest da mi se ne da sa svim stvarima ići u potragu za novim smještajem, a još mi se manje davalo 1000 dolara za četiri noći u hotelu! Ništa, Hana mora doći u hotel, a mi čekamo ispred!
Ali ok, bez stresa….
U Singapuru sam!
Prvi dojam?
Toplo je
To mi je dovoljno!
Kako je Hana stigla, otišli smo u hotel ali čovjek se jednostavno nije dao. Sobu nije htio iznajmiti po toj cijeni i jedina opcija koju je nudio bila je da uzmemo dvije sobe, jednu za nas i jednu za Hanu, po cijeni od 300 SGD sveukupno! S obzirom da bi me valjda najgori smještaj koji sam pronašao ispao oko 400 SGD za četiri noći, ovo je i dalje bila puno bolja opcija pa sam pristao! Imat ćemo dvije sobe, jednu za nas, a jednu za nikoga, kao neki…ne znam niti ja što!
Kako je hotel smješten u kvartu imena Little India, ostavili smo stvari i s Hanom otišli prošetati i sjesti negdje nešto popiti i prigristi!
Hana i ja
#widenyourworld #tkmoments #Turkishairlines #Singapore
